Vecchia Signora, Stara dama talijanskog fudbala, ima ozbiljnih finansijskih problema. Nedavna sudska istraga završila je ostavkom en bloc vodstva Juventusa. Na čelu kluba bio je Andrea Agnelli, koji je postao predsjednik 2010. godine. Bio je predsjednik s najviše sportskih titula u historiji kluba, ali je odgovoran i za popriličnu finansijsku rupu.

U posljednje četiri sezone gubici se zbrajaju na 358 miliona eura. Osim toga, torinsko tužiteljstvo više od godinu dana prati račune kluba koji je kotiran na milanskoj berzi. Regulator tržišta, Consob, također vrši reviziju klupskih računa kako bi razjasnio metode kojima se njime upravljalo posljednjih godina. Tome je pridodana UEFA-ina istraga o mogućim kršenjima pravila o licenciranju klubova i finansijskom fair playu.

Prvi potez koji je aktivirao tužitelje u maju prošle godine bila je navodna inflacija tržišnih cijena njihovih igrača kako bi se više profitiralo pri njihovoj naknadnoj prodaji. Prethodno je sportsko tužiteljstvo talijanskog Fudbalskog saveza već istraživalo kapitalne dobitke od prodaje igrača, nakon izvještaja komisije koja nadzire talijanske klubove Covisoc. Ovo tijelo identificiralo je 62 sumnjive operacije talijanskih ekipa, od kojih je u 42 bio uključen Juventus.

Nekoliko klubova u Serie A je pod istragom zbog ovog slučaja, ali većina slučajeva je odložena. Analitičari se slažu da ovi slučajevi teško prolaze sudski, jer je vrlo teško jasno utvrditi tržišnu vrijednost igrača.

Druga Juventusova sumnjiva operacija vezana je za finansijsku godinu 2020., kada je zbog socioekonomske situacije izazvane Covidom-19, torinski klub pristao na odgodu plaćanja određenim igračima koji nisu bili uključeni u fiskalnu godinu te godine.

Klub je u jeku pandemije najavio da će uštedjeti gotovo 90 miliona eura, a Tužiteljstvo tvrdi da su se igrači, tvrde u klubu, odrekli jedne mjesečne isplate, a ne četiri kako je objavio entitet, te da su ostala tri plaćanja bila bi odgođena za sljedeću godinu. Da su te troškove uključili u bilans, ušteda bi bila puno manja.

Tužiteljstvo je zatražilo procesuiranje Andree Agnellija i još desetak istraženih. Pretpostavke krivičnih djela za koje ih sumnjiče su lažne korporativne komunikacije, lažne komunikacije usmjerene na tržište, ometanje rada tijela javnog nadzora, manipulacija tržištem i izdavanje računa za nepostojeće poslovanje.

Sud tek treba odlučiti hoće li konačno sjesti na optuženičku klupu. Torinski klub uvijek je branio zakonitost svih svojih poteza i tvrdi da su se temeljili na "čvrstom skupu mišljenja vodećih pravnih i računovodstvenih stručnjaka". Također se precizira da se optužbe javnog tužitelja "ne čine osnovanima".

Pad klupskih računa kulminirao je potpisom Cristiana Ronalda 2018., godine u kojoj su počeli gubici. Paradigma je to opsesije kluba koji je već osvojio sve u Italiji i čeznuo za osvajanjem Evrope. Portugalska zvijezda, koja je napustila klub 2021. godine, bila je njihov ulog za osvajanje Lige prvaka koja se nikada nije dogodila.

U svojoj prvoj godini Ronaldo je koštao klub 90 miliona eura, četvrtinu cjelokupnog budžeta za plaće. Isprva je prihod porastao, tim je prešao s naplate od 400 miliona u 2017. na oko 465 miliona slijedeće godine. Ali onda je došla pandemija i situacija se zakomplicirala. Juventus se našao u vrlo velikim troškovima i plaćama igrača.

“Kupovina Ronalda i njegova plaća bili su prekretnica u politici Juventusa. Bio je to trošak, a ne investicija, zbog Ronaldovih godina i zato što su uslijedili drugi tržišni troškovi. Sve je to bilo nesrazmjerno u odnosu na primanja, a onda je Covid otkrio ovu ekstremnu situaciju”, tvrde stručnjaci.

Juventus je cijelo stoljeće u rukama Agnellijevih. Osim na finansijskom planu, na sentimentalnoj i svakoj drugoj razini, to je jedan od dragulja u kruni ove porodice, jedne od najmoćnijih industrijalaca u Italiji.

Porodični holding Exor, na čelu s Johnom Elkannom, kontrolira klub sa oko 64% udjela. U posljednje četiri godine uloženo je oko 450 miliona eura kako bi ojačao račune kluba, što je zahtijevalo stalne dokapitalizacije. Iako klub ima samo 700 miliona tržišne vrijednosti i čini jedva 2% Exorove neto vrijednosti imovine, njegov uticaj na reputaciju Agnellijevih je ogroman.

Juventus je jedinstvena iznimka u talijanskom nogometu, jer je jedan od rijetkih prvoligaških klubova koji su još uvijek u rukama talijanskih poduzetnika. Sve je više klubova pod kontrolom stranih investicijskih fondova. Fudbalski timovi su u velikoj potražnji i analitičari vjeruju da bi Juventus, nakon što se riješe njegovi pravni problemi, mogao završiti u rukama diva rizičnog kapitala ili državnog fonda.