Iza nas su još jedni izbori, čiji je ishod itekako bitan za Bosnu i Hercegovinu. O rezultatima se već sada može mnogo toga reći, i govori se, iako ćemo posljedice glasanja najbolje moći uočiti i doživjeti tek u narednom periodu. Ipak, još jedna izuzetno bitna stvar, kada je riječ o izborima, jeste i svijest građana o važnosti samih izbora, odnosno o važnosti korištenja prava biranja.
Prema podacima koje je objavila Centralna izborna komisija, od 3.368.666 birača, samo njih 50 posto iskoristilo je svoje biračko pravo, odnosno izašlo je na izbore, što je jedan od najnižih procenata izlaznosti od izbora održanih 1996. godine do danas. Naime, odmah nakon rata, na izbore 1996. godine izašlo je 83 posto građana, a na izborima dvije godine poslije glasalo je blizu 74 posto registriranih birača.
NE GLASAMO, ALI ZATO OSNIVAMO STRANKE
Ako je u pitanju ekonomska, sigurnosna situacija i slično, ne može se reći da je 1996. godine situacija bila bolja i vedrija nego što je danas. U državi u kojoj je tek bila prekinuta agresija, koja je bila razrušena, spaljena, bez razvijenih institucija, građani su bili svjesniji o važnosti glasanja nego što je to slučaj danas. Ta svijest bila je rezultat možda i činjenice da su građani tada bolje razumijevali suočenja s opasnošću od gubitka svoje domovine, te su i glasajući željeli pokazati svoj stav.
Kako su godine od rata prolazile, tako se počela i smanjivati izlaznost na izborima. Već 2000. godine izlaznost je spala na 64,4 posto, a dvije godine poslije bila je 55,5 posto. Na lokalnim izborima 2004. godina izlaznost je pala na čak 46,8 posto. Na sljedećim općim i lokalnim izborima 2006. i 2008. godine približno 55 posto registriranih birača izašlo je na glasanje. Nešto malo veća izlaznost od 56,5 posto zabilježena je na sljedećim izborima – 2010. i 2012. godine. Zanimljivo je i to da je od 1996. godine do 2012. procent birača muškaraca i žena skoro identičan, odnosno približno je po 50 posto.
Kako su godine odmicale, dok se procent izlaznosti na izbore smanjivao, tako se broj političkih stranaka povećavao. Na općim izborima 1996. godine sudjelovalo je 36 stranaka i dvije koalicije, a već 1998. godine 57 stranaka i deset koalicija. Broj stranaka koje su učestvovale na lokalnim izborima 2000. godine bio je 98, a 2012. godine prijavile su se 84 stranke i 59 koalicija.
Na izborima 2018. godine procent izlaznosti ponovo opada na 54,02 posto, a na pretposljednjim izborima izlaznost se smanjila na kritičnih 50,4 posto. Isto se nastavilo i na posljednjim izborima, gdje se izlaznost svela na 50 posto.
Od 1996. godine, kada je bilo 36 stranaka, danas već imamo više od stotinu registriranih stranaka s hiljadama kandidata na listama. Gledajući predizbornu, a i postizbornu atmosferu, može se reći da imamo stopostotni procent kritičara u državi, gdje se svi u sve razumiju. Sto posto kritičara, a samo pedeset posto birača. Ako pogledamo statistiku, očigledno je da smo od rata do danas zaboravili glasati, a naučili osnivati stranke.
LJENIJI OD CRNOGORACA
Poređenja radi, u Francuskoj izlaznost na izbore za predsjednika iznosila je 2017. godine 77,7 posto, u Italiji na općim izborima 2018. godine glasalo je 72,93 posto građana. U Njemačkoj je 2017. godine na općim izborima procent izlaznosti bio 76,2 posto, u Velikoj Britaniji 68,7 posto, a u Austriji 80 posto.
Australija i Türkiye među vodećim su državama po procentu glasača koji izlaze na izbore. Tako je u Australiji 2016. godine na općim izborima glasalo čak 95 posto građana, a u Türkiye procent izlaznosti na izbore iznosi 86 posto. Doduše, treba imati na umu da je u Australiji glasanje ne samo pravo već i zakonska obaveza i da u slučaju neopravdanog izlaska na izbore treba platiti novčanu kaznu. Možda bi o takvom obliku “motivacije” za glasanje trebalo razmisliti i u Bosni i Hercegovini?
Nažalost, naša se država očito “uklopila” u balkanski trend s obzirom na to da izlaznost u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji iznosi između 51 i 54 posto, dok je na Kosovu i u Albaniji taj procent od 41 do 46 posto. Jedino se Crna Gora izdvaja među balkanskim državama. Ondje je izlaznost 2018. godine na općim izborima iznosila 63,9 posto. Ako se pogledaju ove brojke, možemo reći da, suprotno stereotipima, jedino Crnogorci na Balkanu nisu lijeni da iziđu na izbore.
Nizak procent u susjednim zemljama ne može opravdati i konstantno opadanje zainteresiranosti za glasanje na izborima u Bosni i Hercegovini. Mnogi će reći da ih glasanje ne zanima jer su umorni od sistema u državi. Međutim, upravo bi nezadovoljstvo trebalo biti “okidač” koji će građane “natjerati” da izađu i glasaju. Ipak, kod nas je očito “popularnije” osnovati svoju stranku, nego se boriti za podizanje “glasačke svijesti” kod građana. A sada smo, u postizbornoj atmosferi, “osuđeni” da sa svih strana slušamo kritičare, iako se polovina njih nije udostojila ni da u ruke uzme glasački listić.
