Čim je gomila ugledala Xi Jinpinga, počelo je klicanje. Hiljade ljudi u Beogradu pljeskalo je dolasku kineskog predsjednika koji u pratnji srpskog kolege Aleksandra Vučića prilazi pozornici nasmijan. "Hvala vam na ovom velikom dočeku da pozdravimo našeg prijatelja, velikog prijatelja, čeličnog prijatelja Srbije", rekao je „predsednik“.
To je bio osjećaj koji je Vlada Srbije željela prenijeti: trajno savezništvo koje je otporno na međunarodne pritiske. Unatoč izvještajima lokalnih novinara da su javni službenici bili prisiljeni prisustvovati događaju, Vučić je postigao svoj cilj i održao ceremoniju dočeka simbolike. Otkako je najavljena posjeta kineskog predsjednika, sve su oči bile uprte u datum njegovog dolaska, sedmi maj.
Tog istog dana 1999. NATO bombe su pale na Beograd, u sklopu operacije saveza za zaustavljanje zločina srbijanskih vlasti Slobodana Miloševića na Kosovu. Zračni napadi trajali su više od dva mjeseca, no taj će dan biti jedan koji opstaje zapamćen jer su američki avioni bacili pet bombi na kompleks kineske ambasade. U napadu su ubijena tri kineska državljanina, a 20 ih je ozlijeđeno.
Sjedinjene Države su priznale da je napad bio greška uzrokovana zastarjelim kartama i neispravnim bazama podataka te su se nekoliko puta ispričale. Ali ovo poglavlje historije još uvijek je vrlo aktuelno za azijskog diva. "Kineski narod cijeni mir, ali nikada neće dopustiti da se ponovi historijska tragedija. Prijateljstvo između Kine i Srbije iskovano je krvlju naših sunarodnjaka, što će ostati u zajedničkom sjećanju naša dva naroda", napisao je Xi u listu Politika.
Kineska ambasada preseljena je na drugu lokaciju, no stara zgrada i dalje je atrakcija za kineske turiste koji žele odati počast žrtvama američkog napada. NATO bombardiranja, koja su izvedena bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a, bila su i povod velikim protestima u Kini, u kojima su demonstranti vandalizirali ambasade Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva. Oni su, prije svega, bili plamen koji je dodatno zapalio kineski nacionalistički osjećaj i odbacivanje Zapada.
"Napadi su potaknuli medije (pod državnom kontrolom) da pojačaju stav da je NATO agresor. Trenutno, za Kinu, konvergencija neprijateljskog narativa protiv saveza zajedno sa Srbijom predstavlja poruku protiv Sjedinjenih Država i evropskih članica da postaju sve vidljiviji u Indo-Pacifiku, koji Kina doživljava kao svoju zonu utjecaja, interes Kine je pokazati da nije prisutna samo na evropskom tlu, već da ondje ima strateške anti-NATO saveznike," objašnjava Denis Cenusa, analitičar Centra za istočnoevropske studije, prebnosi El Confidencial.
Međutim, Xijev posjet na tako simboličan dan kao što je sedmi maj ublažen je njegovom odlukom da ne posjeti staru abasadu. Taj se potez tumači kao način da se izbjegne eskalacija napetosti sa Sjedinjenim Državama i drugim zemljama NATO-a u trenutku kada Xijeva vlada pokušava stabilizirati odnose sa Zapadom. "To pokazuje da Xi ne želi previše iritirati Sjedinjene Države niti dovesti svoje srpske domaćine u težak položaj", rekao je Deng Yuwen, bivši zamjenik urednika glavnih novina Komunističke partije, za South China Morning Post.
Xijev dolazak u Srbiju, osim njegove simboličke važnosti, obilježen je jačanjem ekonomskog savezništva. U nekim dijelovima Srbije natpisi koji najavljuju gradnju nose potpis kineske firme. Osim toga, potpisani su projekti obnove infrastrukture i željezničke mreže te balkanske zemlje. U tom smislu dvije zemlje potpisale su 29 sporazuma a Beograd je postao prva evropska država koja je potpisala sporazum o slobodnoj trgovini s Pekingom.
Aleksandar Vučić je naveo da je Kina najveći investitor u tu balkansku zemlju od 2020. godine i da će sporazum o slobodnoj trgovini garantovati bescarinski izvoz za 95 odsto srpskih proizvoda u Kinu u narednih 5 do 10 godina. "Srbija je prije osam godina postala prvi strateški partner Kine u srednjoj i istočnoj Evropi i prva evropska država s kojom ćemo graditi zajednicu budućnosti", rekao je Xi.
Za azijskog diva, smatra Denis Cenusa, komercijalni most sa Srbijom služi za osiguranje geopolitičke prisutnosti u regiji. "Kao kandidat za članstvo u EU, Srbija ima stratešku vrijednost za trgovinske veze s evropskim tržištem. Bez pristupa Srbije slobodnoj trgovini s Evropom, Kina bi bila manje zainteresirana za tolika ulaganja u ovu balkansku zemlju.“
S druge strane, za Vučićevu vladu taj savez se održava demonstracijom strateškog suvereniteta. Ako je Peking na njegovoj strani, Beograd neće biti izoliran. "Vučićev režim treba pokazati relevantnost i dobiti legitimitet kroz impozantnu moć Kine. Mora se imati na umu da je predsjednikova izborna pobjeda na posljednjim parlamentarnim izborima bila pokvarena optužbama za prevaru. Stoga, on koristi Xijev posjet kako bi podigao svoju nisku razinu legitimiteta unutar zemlje“, naglašava analitičar.
Međutim, jačanje odnosa s Pekingom moglo bi potkopati stidljivi napredak Srbije prema pridruživanju EU. Visoki zvaničnici EU više su puta kritizirali blizak odnos između Vučića i Vladimira Putina nakon ruske invazije na Ukrajinu. Iz Bruxellesa se također ne gleda blagonaklono na odnos s Kinom. Osobito na sporazum o suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti dviju zemalja. Ovaj sporazum znači da Beograd smatra Tajvan dijelom Kine i da Peking sa svoje strane ne sumnja da je Kosovo dio Srbije. "Zajedno ćemo se suočiti s hegemonijom i politikom moći", rekao je Xi tokom posjete.
Za Ivonu Lađevac sa Instituta za međunarodnu politiku i ekonomiju, stav EU prema odnosima Kine i Srbije je, unatoč svemu, licemjeran. "Unatoč vlastitoj saradnji s Kinom, EU smatra da su bliske veze Srbije s Kinom nekompatibilne s evropskim vrijednostima i normama, što bi moglo usporiti ili zakomplicirati proces pristupanja", rekla je za El Confidencial.
Dok savezništvo Srbije s Kinom nudi ekonomsku korist i političku podršku vladi predsjednika Vučića, ono također predstavlja izazove u njenim odnosima sa zemljama EU-a i njenom putu prema evropskim integracijama. “Upravljanje ovom dinamikom zahtijeva pažljivu diplomatiju i strateško donošenje odluka srpskih čelnika”, dodaje Lađevac.
Aleksandar Vučić za sada nije postupio krajnje oprezno i Xijev posjet pretvorio je u vlastitu poruku NATO-u: "Ne zaboravite da su naši kineski prijatelji bili s nama prije 25 godina kada je ova zemlja razarana i bombardirana", rekao je. "Imat ćemo snažnu podršku Kine u svim pitanjima koja se rješavaju u UN-u. Srbija je nerijetko pod pritiskom velikih sila. Srbija će se intenzivno suprotstavljati pokušajima historijske revizije“, dodao je, govoreći o mogućnosti Vijeća Evrope da Kosovo primi u svoje članstvo.
U oktobru prošle godine, Vučić je bio jedan od rijetkih evropskih čelnika koji je prisustvovao sastanku u Pekingu na proslavi programa Pojas i put, novog kineskog Puta svile. Drugi evropski čelnik koji je prisustvovao bio je Viktor Orbán. Mađarski premijer bio je sljedeći koji je primio Xi Jinpinga u svoju zemlju, i to uz pune vojne počasti u posjeti koji ultranacionalistička mađarska vlada smatra "historijskim".
Razgovore čelnika dviju zemalja obilježila su ulaganja Pekinga u tu evropsku državu, poput odluke Xija da preseli svoj prvi centar za proizvodnju električnih vozila (koji vodi kompanija BYD) u Evropi u Mađarsku. No, strateško partnerstvo između Kine i Mađarske ide mnogo dalje i pokriva "sva područja", smatra Budimpešta. Opis koji bi mogao biti previše dvosmislen – i zabrinjavajući – za Evropu.
"Ove riječi dolaze u trenutku kada postoji mnogo zabrinutosti oko Kine u Evropskoj uniji. Međutim, Orbánova vlada ne vidi nikakav rizik i smatra produbljivanje suradnje s Kinom velikim uspjehom u vanjskoj politici koji povećava relevantnost Mađarske na međunarodnom nivou", objašnjava Zsuzsanna Vegh, istraživač u German Marshall Fundu i gostujući istraživač u European Council on Foreign Relations.
Mađarski premijer održava komplicirane odnose s EU-om i karakteriziraju ga odluke poput stavljanja veta na slanje vojne pomoći Ukrajini. U ovoj poziciji leži jedan od najvažnijih političkih interesa za Xija, jer Orbán može jamčiti stalnu blokadu restriktivnih politika EU prema Kini u trgovačkoj sferi.
I u Srbiji i u Mađarskoj, Xi Jinping je ojačao trgovinske odnose, ali je također jasno pokazao svoju spremnost na savezništvo sa zemljama izvan tradicionalne zapadne sfere utjecaja. “Ovo bi se moglo shvatiti kao suptilna poruka Sjedinjenim Državama o rastućem globalnom utjecaju Kine i njenoj sposobnosti da njeguje partnerstva mimo zapadnih saveznika”, zaključuje Ivona Lađevac.
