Sloboda robije je autobiografsko djelo s autorovim sjećanjima na dane njegovog  zatvoreništva i isljeđivanja od  totalitarnog režima u montiranom procesu 1985. godine. Na početku svoje ulemanske karijere, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, hafiz Halil ef. Mehtić suočio se s progonom od bivšeg komunističkog totalitarnog režima. Neposredno po dolasku u Zenicu na mjesto imama Čaršijske džamije hafiza Mehtića kontaktirali su neki službenici Državne bezbjednosti.

Htjeli su da ga angažiraju da prati vjernike. Hafiz je energično odbio da bude karika u tom đavoljem lancu koji guši islam i sputava vjernike. Nakon toga kreće i sve agresivnija hajka na ef. Mehtića, koja u konačnici dovodi do njegovog hapšenja. Mehtić je bio inkriminiran od strane službenika DB-a kao rušitelj ustavnog poretka i države SFRJ, za šta je u montiranom sudskom procesu osuđen  na tri godine zatvora. Na ponovljenom suđenju pred Vrhovnim sudom dokazao je svoju nevinost i oslobođen, čime je postao poznat kao prvi optuženik koji je pobijedio korumpirani sistem.

Knjiga u velikoj mjeri razotkriva svu bijedu komunističkog totalitarnog režima na prostorima bivše Jugoslavije: njegovu laž, korumpiranost, oholost, surovost, primitivizam i skoro potpuno odsustvo ljudskosti. Vrijeme i metode isljeđivanja od službenika DB-a duboko su se usadili u svijest autora, što je spomenuo i u knjizi: “Progonima nisam bio obuhvaćen samo ja, već mnogi vjernici i stoga su mojim izlaskom na slobodu i oni odahnuli. Čitajući ovo štivo, čitalac se mogao zorno uvjeriti da je tek moj zatvor za mene značio slobodu. Iako sam formalno bio na slobodi, već od 1981. godine počinje moja duševna robija koja se nastavlja osamdeset i treće i sve do mog hapšenja i boravka u zatvoru. To je bilo vrijeme iščekivanja, neizvjesnosti i straha, vrijeme intenzivnih ucjena, pritisaka, prisluškivanja, praćenja i zlostavljanja. De facto, tijelom sam bio na slobodi, a dušom zarobljen. Dakle, tek izlaskom na slobodu mogao sam prodisati punim plućima i osjetiti draž slobode i eliminaciju svih tih stega”, napisao je Mehtić, ujedno objasnivši zašto knjiga nosi neobičan naziv Sloboda robije.

U svom obraćanju autor Halil Mehtić istaknuo je da je njegovo zatvoreništvo bilo veoma bolno i mučno iskustvo, ali da se pokazalo korisnim budući da je u svojoj ćeliji naučio kompletan Kur'an napamet, čime je postao poznat kao prvi čovjek koji je u zatvoru postao hafiz.

Promotor knjige Jasmin Grošić u svom izlaganju dotakao se povijesti komunizma, karakteristika njegovih totalitarnih režima i karakteristika jugoslavenskog diktatorskog režima, istakavši da je jugoslavenska tajna služba progonila i unesrećila najmanje pola miliona ljudi. Komunizam kao ideologija jedna je od najretrogradnijih koje su ikada postojale, a njegovi režimi po svojoj surovosti nimalo ne zaostaju za najkrvavijim režimima starog i srednjeg vijeka. Komunističke zemlje danas su najsiromašnije i najzaostalije u svijetu.

Komunistički režimi spadaju u najkrvavije režime u povijesti čovječanstva. Kako bi svu vlast skoncentrirali u rukama Komunističke partije, nisu se ustručavali počiniti i najstrašnije zločine pred kojima staje ljudski um. Poznato je da je 1932. i 1933. godine, pod monstruoznim crvenim terorom režima Josifa Visarionoviča Staljina i sovjetskih komunista, počinjen genocid poznat kao “Holodomor”, u kojem je više od 7 miliona Ukrajinaca ubijeno sistematskom kampanjom izgladnjivanja. Ovaj zločin komunisti su pravdali teorijom klasne borbe, iako je poznato da su ukrajinske žrtve bile sve samo ne uglednici i bogataši. Ukupni broj stradalih od komunističke ruke približava se onom od oko sto miliona žrtava.

Komunistički režim u bivšoj Jugoslaviji bio je manje krvav, ali ništa manje nije bio represivan od ostalih komunističkih režima. Iza jugoslavenskih komunista stoje neizbrojive hiljade godina zatvoreničkog života. Prema raspoloživim podacima, jugoslavenska tajna služba progonila je i unesrećila najmanje pola miliona ljudi. Prema podacima koje donosi Noel Malcolm u svojoj studiji Povijest Bosne, samo u 1945. i 1946. godini u Jugoslaviji je ubijeno gotovo 250.000 ljudi u masovnim strijeljanjima, marševima smrti i koncentracionim logorima. Da bi učvrstili svoju vlast, komunisti su zločine i teror nad masama pretvorili u sistem i način vladanja.

Jedno od njihovih omiljenih sredstava vladavine bila je propaganda. U komunističkim državama vladali su glad i bijeda, a u javnosti su takve zajednice prikazivane kao sretne i napredne. Za sve neuspjehe sistema, a kojih je bilo mnogo, okrivljivani su svi, samo ne vlastodršci, a zatvori i druge kaznionice podizani su koliko i tvornice. Neprijatelj je mogao biti svako. Zapravo, neprijatelj je bio svako ko pokaže bar i trun neslaganja s njihovom politikom. Kako bi narod zaboravio na bijedu i neimaštinu, komunisti su stalno izmišljali narodne neprijatelje, koji su po njima bili osnovna prepreka napretku. Među tim tzv. narodnim neprijateljima bio je veliki broj naprednih građana. Samo prisustvo naprednih i obrazovanih građana, koji nisu ponikli iz Partije, izazivalo je među komunistima osjećaj nelagode, zato su po svaku cijenu pokušavali takve ljude kompromitirati, materijalno i duhovno obezvrijediti i potisnuti na margine tadašnjeg društvenog života.

Promotor prof. dr. Fuad Sedić, redovni profesor s Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, istaknuo je da su intelektualci i napredni građani oduvijek bili na meti raznih diktatorskih režima i da je hafiz Mehtić tek jedan od brojnih koji su na svojim leđima osjetili posljedice nepravedne vlasti. Istaknuo je da je vrijeme komunizma bilo doba velikih iskušenje za religiozne ljude. Profesor se prisjetio tog perioda i iskušenja mnogih pojedinaca te kroz teološki osvrt napravio paralelu s iskušenjima ashaba iz vremena božijeg poslanika Muhammeda, a. s.

Knjiga Sloboda robije posebno je važna za oslikavanje pozicije islama i Bošnjaka u eri socijalizma. Ona je vrijedan prilog kulturi sjećanja i kontinuitetu pamćenja našeg naroda, štaviše, knjiga hafiza Halila Mehtića validan je dokument koji poput nekog ozbiljnog naučnog djela ima svoju težinu i može poslužiti kao relevantan i dragocjen izvor podataka. Autor navodi autentična imena mjesta i sudionika događaja s njihovim izjavama. Knjiga Sloboda robije nepobitno je svjedočanstvo koje otkriva dio naličja bivšeg komunističkog totalitarnog režima. Autor razotkriva pravu narav režimskih egzekutora, makijavelista koji ne biraju sredstva samo da bi došli do cilja. Sluge režima okrutne su u postupanju. Ne prezaju od toga da maltretiraju trudnicu ili ženu nakon pobačaja, da zastrašuju, prijete, ucjenjuju, obmanjuju, ponižavaju, podmeću dokaze i prostački se ponašaju, psujući ono što je čovjeku najdraže, najvrednije i najsvetije.