Danas je kroz medije i društvene mreže prohujala vijest kako je Josip Joška Broz, 76-godišnji unuk Josipa Broza Tita, rekao da je od članica Pokreta nesvrstanih zatražio da glasaju protiv rezolucije Ujedinjenih naroda kojom se podsjeća na Genocid nad Bošnjacima Srebrenice. „Meni je čast što sam mogao u ovoj situaciji poslati molbu svim nesvrstanim zemljama da ne prihvate ovu rezoluciju o genocidu“, rekao je Broz.

Pažnju je ova budalaština, jedna u nizu koju posljednjih godina ispaljuje Titov unuk, držala onoliko dugo koliko je nekome koga je uopće zanimala trebalo da pročita vijest. I tako i treba jer riječ je o nebitnom tipu, marginalcu i socijalnom slučaju koji samo na ovakav način može doći u medije. Prezime mu tu već odavno ne pomaže.

Riječ je o osobi koja već godinama ima problema sa alkoholom, koja je cijelog života parazitirala na činjenici da je unuk velike, važne osobe i koja nije imala dana radnog staža. Osobi koja je cijeli život bila samo problem. I sebi i svojoj okolini. Išao je iz škole u školu, padao na popravne ispite, radio malo kao šumar pa onda Titov pratilac i njegov lovočuvar.  

Nakon toga je propadao kao ugostiotelj, kao muž i otac (ženio se četiri puta i ima sinove Nebojšu i Viktora i kćerku Tamaru te unuke Lazara, Luku i Filipa) ajoš je česšće propadao kao političar jer je nekoliko puta osnivap pa gasio različite političke partije.  

„Živim od penzije od 18.000 dinara. Imam ćerku od deset godina, za koju plaćam 8.000 alimentacije i 2.800 za njene časove francuskog. Žena me totalno upropastila, pare potrošila, kola prodala, sve stvari iz stana odnela, tako da sam maltene ostao na ulici. Napravila mi je aferu zbog navodnog nasilja u porodici, pa mi je policija oduzela i oružje koje sam dobio od dede. Posle su mi iz stana nestali i sat i prsten od dede. Živim kako moram. U stanu ne uključujem grejanje, vozim se autobusom, ljudi me časte, pozovu na ručak, a meni ne treba dnevno pet obroka, dovoljan je i jedan. Ali koga uopšte interesuje što sad živim kao pas. Baš kao pas. No, živ sam i ne dam se“, izjavio je jednom prilikom ovaj kokuz.

A o kakvom se mozgu, zapravo, radi govori i njegova izjava iz 2019. godine kada je rekao, ovim riječima: "Republika Srpska je po opredeljenju antifašistička, i tu nema dileme. Čim je naslonjena na Srbiju, i u dobrim odnosima je sa Rusijom, tu fašizam nema prođu. Baš zato, iz pojedinih centara moći i stižu zahtevi da se Srpska ukine, jer baštini sve ono što antifašizam predstavlja."

N ema uopće potebe dalkje komentirati ovakve očajničke istupe iz Beograda. Tek samo podsjetiti da Rezolucija poziva da se 11. juli uspostavi kao međunarodni dan sjećanja na žrtve Genocida u Srebrenici, da još jednom osuđuje sve postupke kojima se veličaju počinitelji ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida utvrđenih presudama međunarodnih sudova, ističe važnost dovršetka postupka potrage za posmrtnim ostacima preostalih žrtava koji do sada nisu pronađeni i poziva na nastavak procesuiranja počinitelja genocida koji su još na slobodi.

Rezolucijom se kani pozvati sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o prevenciji i kažnjavanju zločina genocida, poštuju međunarodno običajno pravo o sprječavanju i kažnjavanju genocida uz poštivanje relevantnih odluka Međunarodnog suda pravde (ICJ).