Bogatstvo Vladimira Putina jedna je od najbolje čuvanih tajni na svijetu i jedno od pitanja koje izaziva većinu teorija zavjere na globalnom nivou. Službeno, njegova je plaća kao predsjednika Ruske Federacije znatno manja od one koju uživaju mnogi drugi politički čelnici. Prema Kremlju, taj iznos iznosi, otprilike, 118.000 eura godišnje. Puno manje od 400.000 dolara godišnje koje Joe Biden prima kao predsjednik Sjedinjenih Država.

Međutim, ove brojke ne odgovaraju njegovom navodno razmetljivom načinu života. Iako Putin priznaje vlasništvo samo nad tri automobila i dva stana (jedan od 75, a drugi od 150 kvadrata), mnogo je onih koji tvrde da je skrivenog novca mnogo više.

Boris Nemcov, bivši potpredsjednik Vlade Borisa Jeljcina, vodio je istragu o predsjednikovoj imovini 2015. godine, neposredno prije nego što je ubijen na vratima Kremlja. U tom dosjeu Nemcov je naveo da ruski predsjednik posjeduje mnoštvo privatnih aviona, helikoptera i luksuznih jahti.

I da je uz to tokom njegova mandata izgrađeno devet od 20 vladinih rezidencija (kojima Vladimir Putin ima pristup na temelju svog položaja). Drugi protivnik, ovaj put Aleksej Navalni, tvrdio je da je šef Kremlja sagradio "tajnu" megapalaču vrijednu milijardu i 300 miliona eura od pronevjerenog javnog novca.

U članku časopisa Forbes posvećenom bogatstvu Vladimira Putina iznose se razne teorije o tome kako je mogao zaraditi toliko novca. A jedna od njih kaže da Putin i ne mlora ni imati novca sve dok ima na raspolaganju službena vozila i prebivališta.  Međutim, ova teorija je vrlo malo vjerojatna. Godine 2015. kada su otkriveni “Panama Papers”, na vidjelo je izašla “offshore” novčana mreža kruga ljudi najbližih predsjedniku. Koji su, od Putinovog dolaska na vlast do sada, uspjeli zgrnuti neproporcionalna bogatstva.

Naprimjer, njegov bivši judo partner Arkady Rotenberg zadnjih je godina prikupio oko sedam milijardi dolara, a sve zahvaljujući dodjeli državnih ugovora. Ili slučaj Igora Sechina, kojeg zovu “Darth Vader”, koji je izašao iz redova KGB-a da vodi rusku državnu naftnu firmu Rosneft.

Prema švedskom ekonomisti Andersu Aslundu, autoru knjige “Russia Crony Capitalism”, predsjednikovo bogatstvo dolazi od napredovanja i postavljanja ljudi u koje vjeruje na položaje moći, dajući im vladine ugovore ili vlasništvo nad firmama, u zamjenu za “sitnu naknadu“.

Nakon godina proučavanja onoga što on naziva "ruskim kleptokratsko-mafijaškim sistemom", Aslund je došao do zaključka da svaki član porodice, prijatelj iz djetinjstva, tjelohranitelj i bivši saradnik KGB-a koji se očeše od predsjednika, ima između 500 miliona i dvije milijarde dolara.

Prema njegovoj teoriji, neto vrijednost Vladimira Putina iznosi oko 130 milijardi. Što bi Putina stavilo na Forbesovu listu najbogatijih ljudi na svijetu, odmah iznad Marka Zuckerberga, koji je sa 37 godina prikupio bogatstvo od 128 milijardi dolara.

Kako objašnjavaju analitičari i stručnjaci za ruski politički i gospodarski sistem, ogromna korupcija koju Rusija trpi ima svoje porijeklo u privatizacijama koje su rezultat raspada Sovjetskog Saveza. U to je vrijeme skupina tajkuna i bankara preuzela mnogu državnu imovinu iz komunističkog razdoblja, a zauzvrat finansirala i pomogla bivšem predsjedniku Borisu Jeljcinu da ostane na vlasti.

Međutim, dolaskom aktualnog predsjednika odnos snaga se drastično promijenio. Krug povjerenja Borisa Jeljcina je zamijenila druga oligarhijska kasta lojalna novom predsjedniku. I od tada "svako ko je neko" u Rusiji zna da se ništa ne može učiniti bez odobrenja "jakog čovjeka" u Kremlju.

Kako ovaj sistem funkcionira najbolje oslikava priča o usponu i padu Mihaila Hodorkovskog, jednog od tih ruskih oligarha koji je, u određenom trenutku, prestao biti u Putinovom krugu. Godine 2002. njegova firma Yukos kontrolirala je 17% proizvodnje nafte u zemlji, a njegovo lično bogatstvo doseglo je 3,7 milijardi dolara. Što ga je učinilo najbogatijim čovjekom u Rusiji u to vrijeme.

Međutim, i unatoč njegovom bogatstvu i uticaju, tajkun je automatski osuđen za prevaru i utaju poreza. Njegovo bogatstvo je zamrznuto a njegova firma raspuštena. Kako tvrde u časopisu Forbes, „nije bilo previše sumnje da Putin stoji iza njegovog hapšenja."

“Dogovor je bio: 'Daješ mi 50% svog bogatstva, a ja ću ti dopustiti da zadržiš ostalih 50%'.. Ako to ne učiniš, uzet ću 100% tvog bogatstva i stavite u zatvor.“ Ovako je Bill Browder, suosnivač investicijskog fonda Hermitage Capital Management objasnio taj potez.

Važno je napomenuti da je Browder neko ko iz prve ruke zna detalje skrivenih poslova ruskih čelnika, jer je bio veliki Putinov saveznik kada je ovaj stigao u Kremlj. Međutim, kada je javno ukazao da neki visoki ruski dužnosnici pokušavaju ući u firme u koje je Browder ulagao, Putin se okrenuo protiv njega. A 2005. ga je protjerao iz Rusije pod optužbom da je "prijetnja nacionalnoj sigurnosti".

Kada je njegov advokat Sergej Magnitsky istražio incident i otkrio ogromnu prevaru u kojoj su ruski dužnosnici bili umiješani u krađu 230 miliona dolara javnog novca, zatvoren je bez suđenja, mučen i umro je samo nekoliko dana nakon što je ušao u zatvor. Nakon tog incidenta, Kongres Sjedinjenih Američkih Država donio je zakon koji je sankcionirao određene ruske oligarhe nazvan “Zakon Magnitsky”.

Browder je procijenio da je Vladimir Putin skupio više od 200 milijardi dolara 2017. godine. Međutim, postoje i druge opreznije procjene. Poput one koju je napravio portal Celebrity Net Worth, specijaliziran za izračun bogatstva najpoznatijih ljudi na planeti, koji misli da bi Putinova neto vrijednost iznosila -otprilike 70 milijardi dolara. Procjena koju podržava i politički analitičar Stanislav Belkovsky.

Prema Belkovskom, Vladimir Putin kontrolira 4,5% udjela u energetskoj firmi Gazprom, 37% u naftnoj kompaniji Surgutneftegaz i 50% u firmama grupe Gunvor (koja se bavi trgovinom energijom), koju vodi još jedan prijatelj, Genadij Timčenko.

Ipak, realnost je da su bilo koje od ovih procjena upravo to, samo procjene. Niko nema pristup detaljnoj evidenciji Putinovih finansija a informacije o tajnom bogatstvu Vladimira Putina objavljuju se godinama, uglavnom od strane političkih protivnika ili anonimnih doušnika.