Bosnian Advocacy Center, nezavisna nevladina organizacija koja se zalaže za slobodnu, suverenu, demokratsku i sekularnu Bosnu i Hercegovinu, ali i organizacija koja se bavi promoviranjem bh. interesa u stranim vladama, međunarodnim medijima i međunarodnim organizacijama, nedavno je objavila analizu u kojoj su detaljno predstavljeni zastrašujući podaci za našu državu – bh. entitet Republika srpska izdvojio je 40 miliona KM na različite lobističke kuće u SAD-u.

Autor ove analize jeste Ismail Ćidić, predsjednik Centra Bosnian Advocacy, ali i mladi čovjek iz BiH koji se, s obzirom na to da se trenutno nalazi u SAD-u, ne zaustavlja samo na riječima već neumorno radi na što boljem predstavljanju naše zemlje u međunarodnim krugovima. On u razgovoru za Stav konstatira da još uvijek nismo svjesni važnosti lobiranja dok neprijateljski faktori sve svoje resurse ulažu u ove aktivnosti.

Ukratko, lobiranje je u širem smislu neslužbeno djelovanje u nečiju korist, odnosno pokušaj utjecanja na odluke nagovaranjem ili prikrivenim pritiskom. Može se odnositi i na javne aktivnosti, kao što su demonstracije, ili javne poslovne aktivnosti raznih institucija poput nevladinih organizacija, konsultantskih subjekata, raznih udruženja itd. S druge strane, u užem smislu, lobiranje se može odrediti kao aktivnost kojom se pokušava uvjeriti nekoga u vladajućoj strukturi, obično izabranog člana vlade, kako bi podržao zakone ili pravila koja daju nekoj zajednici, organizaciji ili industriji određenu prednost pred ostalima.

Osim razgovora o lobiranju, odnosno novoj analizi koja nije nimalo optimistična, Ismaila Ćidića pitali smo i to kako je bilo studirati na prestižnom Duke univerzitetu u Sjevernoj Karolini, na kojem je nedavno i magistrirao, a dotakli smo se i nastavka njegovog usavršavanja na značajnom Don Lavoie fellowship programu.

STAV: Autor ste najnovije analize koju je objavio Bosnian Advocacy Center, a koja u svoj centar stavlja lobističke aktivnosti lidera iz bh. entiteta RS i njihovo trošenje novca na te iste lobističke aktivnosti u SAD-u. Do kojih ste rezultata došli i kako ste prikupljali i obrađivali informacije?

ĆIDIĆ: Milorad Dodik definitivno nije “bacio” novac, a to dokazuju mnogobrojni rezultati do kojih smo došli. Reforma sudstva kroz koju su strane sudije i tužioci napustili BiH, što je potez od kojeg naša država još uvijek pati, mehanizam koordinacije koji je uveo entitete i kantone u proces donošenja vanjskopolitičkih odluka u procesu pristupanja Evropskoj uniji, značajno manji utjecaj SAD-a, a sve veća uloga EU – ovo su samo neki od konkretnih rezultata ovih aktivnosti.

Ipak, najopasniji rezultati se tek ostvaruju ili će se ostvariti u predstojećim godinama i decenijama. Bh. entitet RS se uspješno povezuje s utjecajnim zvaničnicima u Washingtonu, imaju pristup najkvalitetnijim savjetima iz međunarodnog prava, provlače svoje ideje preko birokrata i savjetnika tih zvaničnika koji faktički “tipkaju” odluke i usmjeravaju tok debata, povezuju se s lokalnim političarima u SAD-u za koje smatraju da bi jednog dana mogli doći do Kongresa ili Bijele kuće, povezuju se s jevrejskom i srpskom dijasporom te novinarima u uglednim medijima i na taj način provlače ideju o tihom negiranju Genocida i nazivanju BiH “nemogućom državom”.

Također, bh. entitet RS preko tzv. Ureda RS u Washingtonu, koji ima sjedište preko puta Bijele kuće, provodi paralelne vanjskopolitičke aktivnosti, što je posebno opasno kada je kadar SNSD-a na čelu Ambasade BiH u Washingtonu, što je trenutno slučaj. U tim situacijama BiH faktički nema službenog zvaničnika u Washingtonu koji bi zastupao njene interese. Može se još dosta napisati o ovim rezultatima, ali jedno je sigurno – bh. entitet RS je efikasno lobirao za opasne interese i krajnje je vrijeme da se to prepozna. Do ovih zaključaka došli smo obradom ugovora koje su organi bh. entiteta RS potpisivali s lobističkim kućama u SAD-u, ali i kontaktima s analitičarima i drugim ljudima koji su upoznati s detaljima ovih procesa.

STAV: Milorad Dodik prvi je inicijator tog lobiranja u SAD-u ili, pak, neko drugi?

ĆIDIĆ: Centralna figura ovih aktivnosti je Milorad Dodik. To je bio slučaj 1998. godine, kada je prvi put preuzeo premijersku dužnost, ali i 2006. godine, kada je drugi put došao na čelo bh. entiteta RS. Ipak, moram kazati da Milorad Dodik ne lobira za sebe preko ovih lobističkih kuća, nego za bh. entitet RS. Bitno je to naglasiti jer u Sarajevu vlada mit da njegove lobističke aktivnosti nisu dale nikakve rezultate samo zato što je on na crnoj listi SAD-a. Za razliku od ovakvog tumačenja, Milorad Dodik razmišlja dugoročnije i šire. Svojim opasnim i krajnje destruktivnim aktivnostima želi osigurati što bolju poziciju za bh. entitet RS, razmišljajući puno šire od samog sebe i, prema njegovom tumačenju, ako je već ne može napraviti nezavisnom, onda je barem želi pripremiti za taj korak. Krajnje je vrijeme da naši zvaničnici prepoznaju opasnost ovih antibosanskih lobističkih aktivnosti i da se konačno pozabave ovim pitanjem, a najbolji način za to jeste agresivno ulaganje u probosanske lobističke aktivnosti.

STAV: Imate li informaciju na čemu trenutno rade te lobističke kuće u korist RS-a?

ĆIDIĆ: Lobističke kuće koje su trenutno pod ugovorom kontinuirano ostvaruju kontakte sa zvaničnicima u SAD-u u ime entiteta RS, ali pružaju i pravne savjete za Milorada Dodika i njegov režim. Puno su aktivniji bili za vrijeme mandata predsjednika Donalda Trumpa, ali ni trenutnu situaciju nikako ne treba zanemariti.

STAV: Šta će reći “ruski prijatelji” bh. entiteta RS na približavanje lidera iz ovog dijela BiH Amerikancima? Ili je ovo možda pogrešno pitanje zato što zvaničnici iz entiteta RS lobiraju u SAD-u za smanjenje utjecaja tamošnjih vlasti u BiH?

ĆIDIĆ: Milorad Dodik se ne približava Vladi SAD-a, nego, prije svega, želi smanjiti njen utjecaj u BiH. Manja uloga SAD-a znači veću ulogu za države EU, koje su za njega puno bolje, a posebno za Rusiju. To je jedan od ključnih strateških ciljeva. Što je veći vakuum koji nastaje povlačenjem SAD-a, kako smo svjedočili posljednjih 12-13 godina, veće su šanse za promociju opasnih interesa Rusije.

STAV: Iz svega navedenog, može se zaključiti da lobiranje može biti veoma efikasno. I imate li primjer u kojem su lobističke aktivnosti napravile ogromnu prevagu u nekom društvu?

ĆIDIĆ: Lobiranje je izuzetno efikasan alat koji je od pamtivijeka prisutan u političkim krugovima, a posebno od pojave parlamentarne demokratije. Ako govorimo o lobiranju političkih subjekata, što je samo jedna vrsta lobiranja, uopće nije strano da se i moćne države upuštaju u ovakve aktivnosti jer žele taj dodatni alat za promociju njenih interesa. Čak se i bliski saveznici “međusobno lobiraju”.

Bezbroj je primjera koji se mogu navesti, ali izdvojit ću samo dva. Kada su Saudijska Arabija, Bahrein, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati uveli blokadu Kataru i izazvali veliku diplomatsku krizu, tadašnji američki ministar vanjskih poslova Rex Tillerson bio je faktički glasnogovornik katarskih interesa u SAD-u. To nije bilo slučajno. Tillerson je kroz ranije katarske lobističke aktivnosti bio izuzetno dobro povezan s katarskim zvaničnicima s kojima je blisko sarađivao dok je bio na čelu “ExxonMobilea”. Veliko pitanje je u kojem smjeru bi otišla ova kriza da tada u ključnim trenucima Katar nije “imao” Tillersona na jednoj tako značajnoj poziciji.

Drugi primjer je nama bliži. Mađarski ultradesničarski premijer Viktor Orban je kroz niz lobističkih aktivnosti osigurao Fox News, jednu od najpopularnijih televizija u SAD-u koja je ujedno i najutjecajniji konzervativni medij, da prenosi neke od glavnih programa upravo iz Budimpešte na jedan period. Orban je “dobio” i Tuckera Carlsona, poznatog američkog voditelja, na cijelu sedmicu kako bi prezentirao Mađarsku, rad Vlade Mađarske, stavove premijera Orbana itd. Tek će se utvrditi koliko je značajan bio jedan ovakav potez, ali nema sumnje da će se uloženo višestruko vratiti mađarskom rukovodstvu što kroz investicije iz SAD-a, što kroz jačanje veza sa sličnim političarima u SAD-u.

STAV: Bosnian Advocacy Center nezavisna je nevladina organizacija koja se zalaže za slobodnu, suverenu, demokratsku i sekularnu BiH, a na čijem ste čelu upravo Vi. Koji su sve projekti koje ste realizirali pod kapom ove organizacije?

ĆIDIĆ: Uskoro zaključujemo treću godinu rada i, uprkos brojnim preprekama, možemo kazati da smo zadovoljni urađenim. Bili smo u čestom kontaktu sa stranim zvaničnicima kako u BiH, tako i izvan naše države, bavili smo se medijskim monitoringom kroz koji smo pratili na koji način se priča o BiH u međunarodnim medijima, upozoravali smo strane novinare kada namjerno ili slučajno koriste eufemizme u pričama o Genocidu. Davali smo naše komentare uglednim međunarodnim medijima i skretali pažnju na ključna pitanja. Imali smo priliku organizirati i panel-diskusiju s Muhamedom Šaćirbeyom, bivšim ministrom vanjskih poslova Republike BiH, i Reufom Bajrovićem, čelnikom Američko-europske alijanse.

Također, iznimno smo ponosni što smo imali priliku ugostiti i dva bivša američka senatora i velika prijatelja BiH, Joea Liebermana i Dennisa DeConcinija, koji su se stavili na raspolaganje za buduće aktivnosti po pitanju promocije interesa države za koju su se zaista strastveno zalagali u američkom Senatu tokom Agresije i Genocida. Postoje i druge aktivnosti koje zbog njihove prirode ne možemo navesti javno, a posebno smo uzbuđeni za naredne godine i velike projekte na kojima već radimo i koje ćemo predstavljati u narednom periodu. Nadamo se i otvaranju prvih predstavničkih ureda u najbitnijim političkim centrima, te pozivamo sve koji su u prilici da podrže naš rad.

STAV: Svi oni koji žele, kako se mogu uključiti u rad Bosnian Advocacy Centera?

ĆIDIĆ: Jako smo selektivni kada je u pitanju naš tim, ali ukoliko među našim čitaocima postoje oni koji bi bili zainteresirani priključiti nam se, neka nas kontaktiraju preko naše web-stranice kako bismo porazgovarali o opcijama. Također, za studente nudimo prakse. Trenutno smo u prvom ciklusu praksi koji završava krajem ove godine, a zainteresirani kandidati će se za naredni ciklus moći prijaviti krajem decembra i početkom januara sljedeće godine.

STAV: Godine 2019. javnost u našoj zemlji obradovala je informacija da ćemo imati jednog našeg sunarodnjaka na masterskom programu na prestižnom Duke univerzitetu, a to ste bili upravo Vi. U međuvremenu ste i završili ovaj prestižni studij. Kako je bilo studirati tamo?

ĆIDIĆ: Teško je sve sumirati u jednom odgovoru, ali želim naglasiti da je ovo bilo jedno izuzetno iskustvo koje će definitivno obilježiti moj život na više načina. Sam studij mi je pokazao dvije strane – zašto je američka nacija najdominantnija, ali i kako u jednom ovakvom društvu postoje ogromne razlike. Sarađivati s vodećim stručnjacima u svojim oblastima, poput mog mentora Johna Aldricha, jednog od najutjecajnijih i najcitiranijih politologa ikada, bilo je izuzetno korisno i nešto što će ostati upečatljivo do kraja života.

S druge strane, sam život u SAD-u je iskustvo za sebe. Zaista je zanimljivo i višestruko korisno posmatrati mentalitet koji ovdje vlada, prilike, razlike, društveno-političke procese, narative i druge fenomene od kojih se puno toga pozitivnog i negativnog može naučiti. Ova priča o mom američkom iskustvu bila bi nepotpuna da ne spomenem divnu suprugu Almu koju sam upoznao tokom studija. Alma je završila masterski studij na uglednom Syracuse univerzitetu, a spojila su nas, pored ljubavi, životna uvjerenja, stavovi, ambicije te posebno posvećenost domovini.

STAV: Nakon završetka studija na Dukeu, nedavno ste dobili i Don Lavoie stipendiju na George Mason univerzitetu. O čemu se tu radi?

ĆIDIĆ: Ne radi se o klasičnoj vrsti stipendije, nego fellowship programu kroz koji učesnici učestvuju u istraživanju i izučavanju, u ovom konkretnom slučaju, tema vezanih za političku ekonomiju. Iako je moje interesovanje prevashodno vezano za polja međunarodnih odnosa i vanjske politike, značajno mi je što imam priliku na takvom univerzitetu biti dio programa o političkoj ekonomiji kako bih dopunio znanje iz te oblasti.

STAV: Ukratko, koji su planovi za budućnost? Već ste više puta naglašavali kako Vam je cilj vratiti se u domovinu?

ĆIDIĆ: Planova nikad ne nedostaje, a okolnosti diktiraju tempo realizacije. Dolazak u SAD je uvijek bio privremene prirode kako bih stekao znanje, vještine i iskustva koja ćemo, ako Bog da, Alma i ja usmjeriti ka domovini.