Po dolasku u Skočić (okolina Zvornika), 11. jula 1992. „Simini četnici“ prvo su eksplozivom srušili mjesnu džamiju, a zatim u jednu kuću skupili sve mještane Rome koje su zatekli u selu, među kojima je bilo i djece i starijih osoba. Izvršili su pretres njihovih kuća, tražeći novac i stvari od vrijednosti, a zatim 27 civilnih lica, među kojima su bili djeca, žene i odrasli muškarci, sakupili u jednu kuću i dvorište vlasništvo Hamdije Ribića i od njih zahtijevali da im predaju naoružanje i lične vrijedne stvari, pa su iz kuće Raimi Memeda oduzeli i prisvojili više stvari među kojima je bio telefon, kafa i slične stvari, a od Hadžire oduzeli i prisvojili zlatnu burmu s prsta ruke, prijeteći da će joj prst odsjeći ako ga sama ne skine, te od jedne mlade Romkinje zlatne minđuše, privjeske u obliku krsta i potkovice i prsten s ruke.
Zatim su, po raspoređivanju sa naoružanjem u kući i u dvorištu, veći broj Roma tukli rukama, nogama, kundacima pušaka i drugim predmetima, nanoseći veći broj tjelesnih povreda jednom broju Roma. Ubili su Arifa Nuhanovića, dok je Biseru Aganović, koja im se poslije ubistva Arifa obratila plačnim riječima: „Nemoj, sine“, drugi pripadnik „Siminih četnika“ udario kundakom puške po glavi, od kog udarca se onesvijestila, a Eseda Aganovića Zoran Stojanović udario je bandašom od bicikla po glavi. Nakon toga su jednom broju muškaraca naredili da svuku odjeću sa sebe i da vrše oralni seks među sobom, što su ovi morali i učiniti, a među kojima su bili i djed i unuk Mehmed i Esed Aganović. Nakon toga Sima Bogdanović je Esedu Aganoviću nožem odsjekao penis, nanijevši mu tešku tjelesnu povredu, te potom iz kuće izveo mladu Romkinju, jednim krajem opasača joj vezao ruke, a drugi kraj opasača vezao za ogradu, pa po svlačenju donjeg dijela odjeće tako je vezanu silovao, da bi nakon toga kliještima pokušavao da izvadi dva zlatna zuba iz njenih usta.
Za to vrijeme su neidentificirani pripadnici „Siminih četnika“ odveli u obližnje kuće dvije maloljetne Romkinje i tamo ih silovali, i to vojnici po imenu „Bogdan“ i „Tihi“. Po dolasku sa vozilima u Malešić, iste večeri, 11. jula 1992. godine, pod komandom Sime Bogdanovića, vojnici iz Srbije izdvajaju tri mlade Romkinje, naređujući im da izađu iz teretnog vozila, a kada to jedna od njih nije htjela učiniti, Zoran Stojanović joj je zaprijetio: „izađi ili ću pucati u tebe“, nakon čega su sve tri izašle iz vozila i sa njima, da ih čuvaju da ne pobjegnu, izašla dva ili tri neidentificirana vojnika ove grupe, dok su ostali pripadnici „Siminih četnika“ pod okriljem mraka odvezli ostale Rome do jedne jame u zaseoku „Hamzići“, najverovatnije ranije iskopane prilikom vađenja pijeska, i tu ih pojedinačno izvodili iz vozila i ubijali iz vatrenog oružja i upotrebom noževa, a leševe bacali u jamu, pa su tako na ovom mjestu ukupno ubili 22 civilna lica i to: Ferhatović Mušku, zv.“Bisera“, Bajrić Zumru, Bajrić Džemilu, Nuhanović Hadžiru, Aganović Mehmeda, Aganović Biseru, Aganović Zekiru, Aganović Ešefu, Aganović Eseda, Aganović Beriza, Aganović Mirzeta, Aganović Šerifu, Ribić Bibera, Ribić Sarajku, Ribić Šemsu, Ribić Ismetu, Ribić Šefiku (koja je tada bila u vidnoj trudnoći), Ribić Zlatiju (koju su prije ubistva silovali), Ribić Mehmeda, Ribić Rahimu, Nuhanović Zibu i nekoliko sati ranije kod romskih kuća Nuhanović Arifa.
U narednim mjesecima, počev od 11. jula 1992. godine, „Simini četnici“ nezakonito su držali zatvorene maloljetne Romkinje, one koje nisu ubili, u kućama u Malešiću, naređujući im da peru njihovu odjeću, čiste kuće, spremaju hranu, kao i da ih seksualno zadovoljavaju, pri čemu su ih više puta tukli i nad njima se seksualno iživljavali.
Krajem 1992. godine „Simini četnici“ pod komandom Sime Bogdanovića odlaze prvo u selo Klisa, a potom u selo Petkovce i Drinjaču i sa sobom prinudno odvode tri mlade Romkinje iz Skočića. Sve su vrijeme bile silovane. Jednu je od njih, pri kraju boravka u Klisi, Zoran Stojanović, koji ju je sve vrijeme silovao, odveo u Srbiju, od koga je ona uspjela pobjeći tek 8. marta 2007. godine. Sima Bogdanović, njegov sin Damir Bogdanović, Tomislav Gavrić i Đorđe Šević, sa drugim neidentifikovanim pripadnicima „Siminih četnika“, Bosnu i Hercegovinu su napustili 7. januara 1993.
Tri će maloljetne Romkinje, tokom procesa protiv „Siminih četnika“, svjedočiti kao zaštićene svjedokinje kao „Alfa“, „Beta“ i „Gama“. Nekoliko optuženih zločinaca iz sastava „Siminih četnika“ tvrdilo je u svojim odbranama da su žene, među kojima su bile i zaštićene svjedokinje Alfa, Beta i Gama, bile “praktično slobodne” i da su oni bili njihovi zaštitnici.
Siminim četnicima sudilo se u Beogradu. Sve je bila farsa. Oslobođeni su. Pod sumnjivim okolnostima, tokom suđenja u zatvoru je 28. augusta 2012. umro komandant jedinice Sima Bogdanović. Prva optužnica za ovaj zločin podignuta je 2010. protiv Sime Bogdanovića, komandanta jedinice Simini četnici, te Damira Bogdanovića, Zorana Stojanovića, Tomislava Gavrića i Đorđa Ševića, pripadnika te jedinice. U februaru 2011. podignuta je optužnica i protiv Zorana Alića, a u decembru iste godine protiv Zorana Đekića i Dragane Đekić. Nakon što su Sima Bogdanović i Zoran Stojanović umrli, optužnicom su obuhvaćeni preostali nabrojani.
Prvu prvostepenu presudu Viši sud u Beogradu izrekao je 22. februara 2013, a njom je Zorana Stojanovića i Zorana Đurđevića osudio na po 20 godina zatvora, Tomislava Gavrića i Zorana Alića na po 10 godina, Draganu Đekić i Đorđa Ševića na po pet i Damira Bogdanovića na dvije godine zatvora – ukupno 72 godine. Apelacioni sud ukinuo je ovu presudu u maju 2014. i vratio predmet na ponovno suđenje, obustavivši postupak protiv Zorana Stojanovića, koji je u međuvremenu preminuo. U ponovljenom postupku, Viši sud u Beogradu u junu 2015. oslobodio je sve optužene, našavši da tokom postupka tužilaštvo nije uspjelo dokazati navode iz optužnice. Nakon provedene rasprave, Apelacioni je sud u Beogradu u junu 2018. godine potvrdio oslobađajuću presudu protiv pripadnika jedinice Simini četnici za rušenje džamije i ubistvo 22 romska civila.
(Iz knjige u pripremi Ovamo daleko - atentat na Bosnu, autora Avde Huseinovića)
