Bilo je komično prije četiri godine pred česmom na Musali (dio Mostara na lijevoj obali koji je odbranila Armija BiH) gledati “prkosno” poziranje penzionera u partizanskim kostimima sa zastavom Jugoslavije, piše danas mostarski pisac i hroničar, Ahmet Kurt na svom Facebooku.
Od starijih ljudi iz Murske Sobote ili Titovog Velesa bilo bi ipak previše zahtijevati da znaju na kojem dijelu grada se nalaze i razliku između tih dijelova. Za njih je to sve nekad slobodarski i crveni Mostar, danas porobljen, u koji su sad evo oni morali doći da ga “oslobode” od fašizma.
Normalno da oni ne znaju da se samo na dijelu Bosne i Hercegovine koje je sačuvala Armija BiH slobodno mogu razvijati bilo kakve zastave i da za to nije potrebna bilo kakva hrabrost ili prkos.
Nažalost nema ništa od tog “oslobađanja”, ali je pozitivno da su ostali van Mostara saznali da većim dijelom grada vlada politika koja vuće direktne korijene iz najcrnje ustaške ideologije iz Drugog svjetskog rata.
Oslobađanje i pobjeda nad tom ideologijom samo se može postići političkim ujedinjenjem bošnjačkih i probasanskih snaga. Da 5.000 Mostaraca na gradskim izborima 2020. godine nije glasalo za Našu stranku i Irmu Baraliju, danas bi ovi penzioneri sa slike slobodno mogli prošetati do Partizanskog groblja.
Još jedna scena: Ljeto 2022. i doček Lane Pudar. Na binu izlazi Fadil Novalić - zvižduci i buanje. Izlazi gradonačelnik Kordić - aplauz. Suvišno je spominjati da se publika sastojala skoro 100% od Bošnjaka.
