Ipak, samo nekoliko metara dalje, stotine Roma sklanja se na jedino mjesto koje im je dostupno otkako su se pridružili milionima Ukrajinaca koji bježe od ruske invazije.

Za razliku od drugih Ukrajinaca, kojima su ponuđene izbjegličke vize, ove porodice otkrile su da nemaju kuda i da nema nikoga ko ih želi.

Ujutro, kada je Guardian posjetio prašku željezničku stanicu, dva mala dječaka igrala su se bez nadzora, opasno blizu ivice platforme. U blizini je mlada majka spavala na ćebetu dok je njeno malo dijete puzalo preko nje.

Scena je bila simptomatična za krizu koja se odigrala posljednjih sedmica, jer su se stotine romskih izbjeglica sklonile na podu stanice i u improviziranom vozu za spavanje koji staje tu samo između 21 i 5 sati, u, kako radnici hitne pomoći kažu, opasno nehigijenskim uvjetima.

Više od 500 ljudi natrpano je svake noći u odaje koje su prvobitno bile predviđene za smještaj 260 osoba na bazi samo jedne noći. Neki su ostali i do deset noći.

Volonteri kažu da su preopterećeni. “Ovo je najvažnija situacija u Češkoj”, kaže Geti Mubeenova, krizni koordinator Organizacije za pomoć izbjeglicama (OPU).

Zajedno s drugim dobrovoljnim grupama koje pomažu u stanici, OPU planira da završi svoj rad krajem mjeseca u pokušaju da izvrši pritisak na vladu da obezbijedi prikladniji smještaj.

“Trebalo je smo da pružamo informacije, ali sada se suočavamo s humanitarnom krizom. To više nije održivo”, kaže Mubeenova.

Izvan vidokruga običnih putnika u zatvorenom prostoru kitnjaste stanice iz habsburškog doba, romske porodice – uglavnom žene i djeca, starci i invalidi – sjede i leže, okruženi vrećama sa stvarima i zaštitarima.

Mnogi čekaju da češke vlasti odluče o njihovom statusu i da li ispunjavaju uslove za stalni smještaj; drugi su u još lošijoj situaciji.

“Pokušali smo da se prijavimo za zaštitu izbjeglica u registracioni centar, ali nas nisu prihvatili i nisu nam dali nikakav dokument koji bi objasnio zašto“, kaže Zanna, tinejdžerkam majka troje dece iz Kijeva, koja veli da je stigla u Prag sa svojom porodicom četiri dana ranije.

“Došli smo ovdje tražeći smještaj, ali umjesto toga samo ležimo na podu kao psi. Iscrpljeni smo i nemamo više energije. Osjećam se zaista beznadežno.”

Ta je priča tipična za mnoge Rome pristigle iz Ukrajine, kažu humanitarni radnici.

Otkako je Vladimir Putin naredio ruskim trupama da napadnu Ukrajinu 24. februara, Češka Republika izdala je približno 350.000 viza za privremenu zaštitu izbjeglicama.

Mnogi Romi suočili su se s drugačijom sudbinom, vođeni – prema riječima Mubeenove – predrasudama protiv Roma koje su široko rasprostranjene u Češkoj i susjednim zemljama. Mnogi Romi koji su otišli iz Praga u Njemačku su se kasnije vratili, kaže ona, uključujući i neke koji su prijavili da im policija u Drezdenu ne dozvoljava da se iskrcaju iz svog voza.

Češki zvaničnici kažu da mnogi Romi koji dolaze ne ispunjavaju uslove za izbjeglički status jer su državljani Evropske unije koji imaju dvojno ukrajinsko-mađarsko državljanstvo – zahvaljujući politici koju je donio mađarski premijer Viktor Orban 2011. godine da se etničkim Mađarima ponudi državljanstvo u ukrajinskoj regiji Transcarpathia.

Neki od vlasnika mađarskih pasoša tvrde da su bili podmićeni kada su podnijeli zahtjev za isprave, ne razumijevajući posljedice dvojnog državljanstva. Nekoliko ih je reklo za Guardian da su otišli iz Češke u Budimpeštu, da bi se onda ponovo vratili u Prag nakon što su vlasti u Mađarskoj odbile njihove pasoše kao falsifikat.

Posjedovanje državljanstva EU štiti ih od deportacije prema šengenskim pravilima, dok im omogućava slobodu kretanja između država članica – ali ih također potencijalno ostavlja u limbu kada države nisu u obavezi da obezbijede smještaj prema aranžmanima zaštićenog statusa.

Međutim, Mubeenova kaže da samo petina sadašnjih stanovnika stanice ima mađarsko državljanstvo. Sudbina drugih, koji se često suočavaju s preprekama u podnošenju zahtjeva ili čak ulasku u centre za registraciju, odražava zaoštravanje zvaničnih stavova koji odbacuju dolaske Roma kao izbjeglica bona fide (u dobroj namjeri).

Vít Rakušan, češki ministar unutrašnjih poslova, tvrdio je da je priliv Roma vezan za organizirani kriminal i govorio o potrebi borbe protiv “socijalnog turizma”.

Mubeenova kaže: “Sjedila sam na sastancima s predstavnicima gradskog vijeća Praga, policije itd, i primijetila da se narativ mijenja – ljudi su prestali pričati o izbjeglicama i počeli su spominjati 'ekonomske migrante' i 'socijalne turiste’.”

“Predstavnici su mi rekli da nemaju potrebnu dokumentaciju za podnošenje zahtjeva za zaštitu, ali često im nije dozvoljeno ni da podnose zahtjeve, a to nije legalno.”

Glasnogovornik češkog ministarstva unutrašnjih poslova – koje je nadležno za obradu izbjegličkih zahtjeva – kaže da su oni na željezničkoj stanici koji su se prijavili za privremenu zaštitu imali pravo na smještaj osiguran od države, uključujući i nedavno uspostavljeni „šatorski grad“ u praškom naselju Troja.

“Dešava se da neki ljudi odbiju ovu ponudu i vrate se na glavnu stanicu. Međutim, u stanici borave i ljudi koji nemaju pravo na privremenu zaštitu ili se uopće nisu prijavili za privremenu zaštitu”, kaže on.

“Kada se podnese zahtjev za privremenu zaštitu, vrši se procjena, u skladu sa zakonima na snazi, da li dotična osoba ispunjava uslove. Ako se ispostavi da je podnosilac zahtjeva državljanin druge države članice EU, privremena zaštita ne može se odobriti.”

Sve teža situacija u stanici dovela je do slučajeva varičela, malih boginja, hepatitisa A, vaški, šuga i tuberkuloze koje su prijavili studenti medicine koji rade kao volonteri. Vatrogasci dezinfikuju prostorije tri puta dnevno.

Higijenska ograničenja sprečavaju humanitarne agencije da distribuiraju vruću, kuhanu hranu. U nedostatku redovnih obroka, mnoge izbjeglice odlaze tokom dana u centar Praga, gdje neki pribjegavaju prosjačenju.

Jan Vágner, upravnik zgrade stanice, opisuje trenutnu situaciju kao "izazovniju" nego na početku izbjegličke krize, kada je više od 5.000 ljudi izlilo iz vozova koji su stizali iz Ukrajine.

“Iako je sada broj izbjeglica mnogo manji, moramo razgovarati sa svima pojedinačno i blisko sarađivati ​​s njima, ali nemamo pravu vrstu pomoći”, kaže on.

Usred haosa, međutim, jedan čovjek ima relativno sretnu priču. Tanak i s bijelom kapom, Heorhii Stan, 37, porijeklom iz Odese, spremao se da otputuje u Beč sa svoje četvero djece po ženu nakon što je uspješno podnio zahtjev za zaštićeni status u Češkoj.

Njegovo olakšanje je naglašenije time što je proveo četiri noći na željezničkoj stanici, iskustvo koje je opisao kao "teško i beznadežno" prije nego što je prebačen u izolirani izbjeglički kamp koji je općenito rezerviran za Rome u Boemskoj šumi.

“Zaista želim da se integriram ovdje i osiguram da moja djeca idu u školu“, kaže on. “I želim da radim.”

(Izvor: The Guardian)