Milion ljudi ostalo je bez krova nad glavom zbog pet uzastopnih sušnih sezona u Somaliji. Trpeći uništenje usjeva i gubitak četiri miliona grla stoke, Somalijci se bore da prebrode rastuću glad. Mnogi od njih odlaze u prepune raseljeničke kampove i ilegalna naselja u glavnom gradu Mogadišu. Jedno od tih naselja je Tabeellaha Sheikh Ibrahim, na periferiji grada, gdje je 600 porodica potražilo utočište pokušavajući pobjeći od suše i građanskog rata u južnom i središnjem dijelu zemlje.
Kao i obično u Somaliji, nikakva pomoć nije dostupna - ni od humanitarnih agencija ni od vlade - za žene, djecu i starije ljude koji su nagurani u improviziranim skloništima u kampu. Gotovo pet miliona Somalijaca gladuje, a očekuje se da će 1,8 miliona djece mlađe od pet godina biti akutno pothranjeno ove godine, dok ljudi pribjegavaju očajničkim mjerama. Neke od ovih metoda preživljavanja ugrožavaju zdravlje i sigurnost djece, no majke smatraju da nemaju izbora.
Neki namjerno razbolijevaju svoju djecu kako bi ih mogli odvesti u državne domove zdravlja u gradu, gdje postoji mogućnost besplatne ljekovite prehrane. Svoju djecu obično prisilno hrane vodom pomiješanom s deterdžentom ili soli. “Trujem svoju djecu da preživim”, priznaje Maceey Shute. “Imam šestero djece i jedino tako mogu doći do hrane. To ih čini slabima i dobiju proljev.” Vodi bolesnu djecu u bolnicu Banadir, nadajući se da će dobiti kekse i kašu obogaćene hranjivim tvarima, a zatim štedi ostatak da prehrani svoju porodicu ili da nešto proda.
Druga ekstremna metoda preživljavanja je iznajmljivanje beba i male djece prosjacima u zamjenu za dio profita. Amino Ikar Hilowle je majka osmero djece koja je pobjegla sa svoje farme na jugu zemlje. Kad je prvi put došla u Mogadiš, zarađivala je čisteći kuće i perući rublje, no shvatila je da je prosjačenje isplativije. Ona luta ulicama grada s 18-mjesečnom bebom na leđima, prosi novac po vratima poslovnih centara, hotela, restorana i banaka. Ali dijete nije njeno. "Nemamo hrane ni vode, a ne možemo pokriti niti jednu drugu osnovnu potrebu za život", kaže ona. “Dijelim zaradu s majkom ovog djeteta prema kojem ona dobiva dio novca koji prikupim od prošnje.” Hilowle objašnjava da ljudi nerado daju novac kada prosi sama. “Kada molim s ovom bebom na leđima, ljudi me sažaljevaju”, kaže ona. "Kada je ponesem sa sobom, u prosjeku dobijem oko 12 dolara dnevno."
Iznajmljivanje djece je uobičajena praksa u Tabeellaha Sheikh Ibrahim. Shumey Abukar dvoje od njih iznajmljuje ženama koje se pretvaraju da su joj majke. Objašnjava da ni ona ni suprug nemaju posao. Kaže da iznajmljivanjem djece zarađuje oko pet dolara dnevno, a za svoju sigurnost ne brine puno jer poznaje ženu koja ih vodi i vjeruje joj. “Ponekad se osjećam krivom. Ali nemam izbora, jer ih moram hraniti, a nemam nikakve kvalifikacije koje bi mi pomogle da dobijem posao”, kaže ona.
Još jedan način na koji očajne porodice dolaze do novca za kupovinu hrane jeste da svoje maloljetne kćeri udaju za starije muškarce. Shuteova 15-godišnja kći, Maryan, bila je prisiljena udati se za čovjeka koji vodi kamp nedugo nakon što se njezina 11-člana porodica tamo preselila. “Otac mi je rekao da se moram udati za ovog starca”, kaže tinejdžerka. “Rekao mi je da će poboljšati život naše porodice jer možemo besplatno ostati u kampu i dobiti više pomoći.”
Maryan kaže da se isprva odbijala udati, ali je na kraju popustila jer je bila jako zabrinuta zbog ozbiljne ekonomske situacije svoje porodice. "U braku sam dva mjeseca, ali život nam se malo popravio."
