I danas, kada neko napravi neki dobar potez u fudbalu ili, kako se kaže, neku dobru fintu, može se čuti komentar: “Baš kao Hase.” Na čaršiji, kada neko nahrani golubove, da sadaku prosjaku, učini neko dobro djelo, nekome pomogne u njegovoj potrebi, kaže se: “Eno ga, ala Hase.” Ovako priča Muhamed Bikić, novinar, publicista i autor dokumentarnog filma Hase.
Današnje društvo živi u vremenu u kojem se sve veličine i svi velikani obezvređuju. Međutim, jedina osoba o kojoj se i dalje ne može čuti nijedna ružna riječ, jedini čovjek koji je ostao neokrznut jeste Asim Ferhatović Hase. Njegova dženaza na Barama imala je specifičan završetak. Nakon što je okončan vjerski obred, prisutni su pljeskom i skandiranjem “Hase, Hase” ispratili ovog velikana na bolji svijet. Kao što su mu na terenu skandirali i navijali, tako su i pri posljednjem ispraćaju na ovaj način odali počast ovoj legendi bosanskohercegovačkog fudbala.
“Pazite, on je bio takav čovjek da je više brinuo o drugima nego o sebi. U filmu su zaista svi pričali i naglašavali trenutke druženja s Hasetom, kao i njegova dobra djela, i zaista su se svi jednoglasno složili da je Hase bio poseban čovjek. Faruk Hadžibegić kaže da je Hase bio mjera za humanizam. Ako bi nekad u nekoj nauci bilo potrebno odrediti i nazvati jedinicu za humanizam, za dobrotu i dobra djela, onda bi bez ikakve sumnje ta mjera trebala ponijeti Hasetovo ime. Svi podvlače ovu priču. Ima i dosta priča o Hasetu koje nisu stale u film, a zaista su veoma zanimljive”, kaže Muhamed Bikić, pa nastavlja: “Jedne je prilike, hodajući ulicom, naišao na svog komšiju u lošim, iznosanim cipelama; zastao je, skinuo svoje cipele i poklonio ih tom čovjeku, a on se bosonog vratio kući. Naišao sam i na priču da su neki momak i djevojka stajali ispred izloga bivše robne kuće ‘Sarajka’. Momak je govorio djevojci da bi kupio neko odijelo koje su zagledali, ali kako za to nema para. Prolazeći tuda, taj je razgovor čuo Hase, uveo je mladića u ‘Sarajku” i kupio mu odijelo. Mirsad Fazlagić s pravom je u filmu rekao da je Hase bio majka gladnih ljudi. U njegovoj ćevabdžinici sirotinja je mogla jesti besplatno, plaćao je ljudima ćumur, drva, posuđivao novac, brojni su primjeri njegove dobrote.”
Hase bio nesvakidašnji i čovjek i igrač, rijetko viđen dobrotvor, te hvale vrijedan u svakom aspektu njegovog života.
