Bajramsko jutro odiše svojom nekom, čovjeku nedokučivom posebnošću koju ćuti duša željna uživanja u Božijim blagodatima i zbližavanju s drugim dušama koje nastoje proslaviti svoje putovanje kroz svijet prolaznosti kao veličanstveni dar Gospodara koji stvara, koji sve može i sve zna. Posebnost tog blagdanskog jutra osjeti se još pri prvom buđenju iz sna i onom lagahnom stupanju iz svijeta snova u svijet budnosti. I lagahni korak kojim se obradovani vjernik kreće prema džamiji da bi klanjao bajram-namaz, i onaj lagahni korak kojim se vraća kući sretan što mu je pružena prilika da se još jednom bajramski osmjehne i prolazniku, i prosjaku, i putniku namjerniku, ali i svojoj rodbini i prijateljima koji su pristali uljepšati mu boravak na ovom svijetu. I kurbanu koji je uvijek nekako posebno lijep, ali i učenju koje ga kao nagrada za iskrenost sačekuje na svakom koraku. I razmišljanju kao nagradi za učenje. Razmišljanju koje je jedan od osnovnih imperativa časne Božije riječi.
JE LI KURBAN SAMO PRELIJEPA ŽIVOTINJA
“A to su dokazi jasni za one koji razmišljaju”, veli nam Božija Knjiga. Razmišljanju o svemu. O suštini svega. Upravo ta semantička slojevitost islamskog nauka i svetih tekstova može se svrstati u posebnosti časne vjere islama i doživjeti kao poticaj čovjeku da, razmišljajući, otkriva vrijednost svoje nutrine i darovanih mu potencijala zahvaljujući kojim može biti šta god poželi – prije svega, može i mora biti kvalitetniji. Želi li se svrstati među one “razumom obdarene”, čovjek mora biti spreman u svakom času zaviriti iza zastora značenja, oblika i formi koje se ukazuju pred njegovim očima i njegovim umom, jer se ljepota vjerovanja nalazi upravo tamo i raste s rasklanjanjem svakog novog zastora s riječi, misli i djela, a prema svakom novom značenju postoje jasni putokazi koje je nužno slijediti da bi se stiglo do željenog cilja. Putokazi su pitanja koja se javljaju u umu onoga koji nastoji stići.
Zašto je za tu žrtvu koju u ovo bajramsko jutro prinosimo Gospodaru svih svjetova odabrana baš riječ kurban? Šta ta riječ znači? Iz kojeg korijena potječe i s kojim je riječima bliska? Da li se uspostavom komunikacijskih veza s drugim značenjima nastalim iz istog korijena može stići do novog, savršenijeg značenja? I, na iskraju, da li je kurban samo ova prelijepa životinja koju, poštujući tradiciju naslijeđenu od časnih predaka, smatramo odabranom za put u Džennet, ili je taj čin žrtvovanja znatno veći? Zašto je zapovjeđeno da kurbansko meso bude podijeljeno siromašnima, rodbini i prijateljima? I da, kakav kurban mogu prinijeti siromašni i potrebiti? Da li je Uzvišeni za radost prinošenja kurbana uskratio njih ili nas za ispravno razumijevanja čina žrtvovanja i požrtvovanja? Odgovor na ova i mnoga druga pitanja pomoći će nam da naučimo nešto novo kako bismo jasnije razumjeli mudrost islamskih propisa, ali i da uspješnije uklonimo zastor s naših misli, jer samo tako možemo napredovati i držati korak s vremenom koje živimo.
DEFINICIJA ŽRTVOVANJA
Kurban (qurbān) u arapskom jeziku označava žrtvu, ali i (vladareva) ljubimca. U direktnoj je vezi s blizinom, susjedstvom, bliskošću i srodstvom (qurb / qureb), rodbinom (qurba) i dobrim djelom (qurubet). Povežemo li ove bliske riječi u rečeničnu cjelinu, dobit ćemo jednu od definicija samog žrtvovanja: prinošenjem žrtve od koje koristi imaju rodbina, susjedi i prijatelji s namjerom jačanja bliskosti na relaciji čovjek – okolina putem činjenja dobrih djela čovjek dolazi u priliku da se približi Gospodaru svih svjetova i svrsta među njegove ljubimce, odnosno odabrane robove. Ova definicija nam pomaže da shvatimo vrijednost samog čina žrtvovanja s namjerom da se pomogne drugima i da se usreće drugi. U ime Uzvišenog, naravno.
Pomoći drugima, usrećiti druge, olakšati drugima s namjerom približavanja Božijoj milosti može svako; bez obzira da li je u stanju priuštiti prinošenje žrtve u formi neke od životinja koje, sukladno vjerozakonskim propisima, mogu biti kurbanom. Ovaj tok razmišljanja nam istovremeno pokazuje koliko je poimanje kurbana opsežno, ali i kako se Božija milost prostire i izvan uskih definicija koje ograničavaju dobročinstvo, žrtvovanje i požrtvovanje, a koje moramo proširiti radi ispravnijeg razumijevanja vlastitih vjerovanja. Dakle, islam nas uči da su žrtvovanje i požrtvovanje s namjerom pomaganja drugima i usrećivanja drugih bitnije od same žrtve koja se na tom putu čini. I da, naravno, svako može prinijeti žrtvu. Neko u formi životinje, neko svojim djelom, neko svojim trudom, a neko, pak, svojim osmijehom. Ili nečinjenjem lošeg.
VRSTE KURBANA I VREMENSKI OKVIR ZA ŽRTVOVANJE
Sukladno ovakvom doživljaju značenja kurbana, pred nama se otvara prostor za razmišljanje o vrstama kurbana i vremenskom okviru za žrtvovanje i požrtvovanje. Prva vrsta jeste tradicionalno žrtvovanje kurbana i obuhvata podjelu kurbanskog mesa rodbini i prijateljima. Ova vrsta žrtvovanja nas podsjeća koliko su nam bitni rodbina i prijatelji, ali i koliko je za naše bivanje čovjekom i očuvanje prava da se zovemo čovjekom bitno razmišljanje o siromašnima.
Druga vrsta jeste žrtvovanje zarad dobra drugih i obuhvata kvalitetno djelovanje na svim poljima. Vjernik kojem je bitno žrtvovanje s namjerom približavanja Božijoj milosti mora biti spreman dati svoj maksimum u nastojanju da posao koji obavlja bude što kvalitetniji i drugima što korisniji. Treća vrsta jeste žrtvovanje s namjerom da se obraduju ljudska srca s ciljem jačanja veza iskrenosti među članovima zajednice.
Četvrta vrsta žrtve, žrtvovanja i požrtvovanja jeste u vremenu koje živimo veoma značajna jer obuhvata značaj svijesti o tome da kurbanom ne mora biti samo životinja već da može biti i sam čovjek; ili skupina ljudi ili cijeli jedan narod. S obzirom na postojeću razjedinjenost bošnjačkog naroda na svim poljima, nije teško shvatiti kako određene skrivene sile vuku konce tako da nas kao narod, razjedinjene i posvađane, povedu na pogubilište na koje su nas do sada vodili više puta. I da nas žrtvuju za svoje tamne namjere.
Možemo mi sebi objašnjavati da smo, eto, toliko svjesni, budni, informirani i obrazovani da nam se to više ne može desiti. Možemo se tješiti i uvjeravati da takvo što više nije moguće. No, pogledamo li oko sebe, shvatit ćemo da smo mi prema tom pogubilištu već povedeni i da su dželati već zauzeli pozicije spremni da zamahnu taj stravični posljednji zamah sjekirom. Dokaz da smo povedeni prema tim dželatima jeste i jadno političko stanje Bošnjaka u manjem bh entitetu. Razumijevanje tog konteksta u kojem smo namijenjeni žrtvovanju i osujećivanje tih tamnih namjera još tamnijih namjernika možda je u ovom vremenu i za ovaj narod i najznačajnija vrsta prinošenja žrtve, žrtvovanja i požrtvovanja. E, taj kurban može prinijeti svako od nas. I približiti se i sebi i drugima. I Gospodaru svom.
