Ko o čemu, zastupnici “Četvorke” o nazivima ulica, što bivši, što sadašnji. Sve je u zemlji potaman, još da poskidaju koju tablu u Sarajevu i nema se više šta raditi. Kako prošli mjesec Damir, tako prošle hefte Srđan. I to Srdić, nezavisni zastupnik koji je nedavno napustio stranku Narod i pravda, a onda na sjednici Općinskog vijeća Novo Sarajevo inicirao da se Zvornička ulica preimenuje u Ulicu Ivice Osima.
“Kao što sam i obećao prije tridesetak dana velikom broju istinskih navijača FK 'Željezničar', te svim poštivaocima rada našeg Ivice Osima”, rekao je Srdić, a vijećnici će se o tome izjašnjavati na narednoj sjednici. Nekoliko je stvari problematično u Srdićevoj inicijativi.
Osim što je debeli populizam, dnevna politika i izjava za skupljanje poena, odnosno lajkova, dvije su sitnice najveći problem u toj inicijativi. Prva je ta što je Osim, hvala Bogu, živ. Ivan je, a ne Josip pa da se po njemu za života imenuju ulice i gradovi.
Druga je sitnica ta što poslanici opozicije na svim nivoima, kada ovih dana traže izmjene naziva ulica i škola, insistiraju na moralnoj čistoći i blistavom liku onih po kojima ulice nose ili trebaju nositi imena. A tu onda, ma koliko se šutjelo o tome i to guralo pod tepih, nema mjesta za Ivicu Osima.
Bit će zanimljivo vidjeti Srdićevo obrazloženje zbog čega traži da se imenuje jedna od najdužih sarajevskih ulica po čovjeku koji je učestvovao u kriminalnim radnjama, namještao utakmice i zbog toga bio kažnjen jednogodišnjom zabranom igranja fudbala. To se, jelte, baš i ne uklapa u proklamirani idealizirani lik opozicijskih pospremača iz temelja.
Za one koji ne znaju i one koje pokušavaju zaboraviti, u septembru 1964. godine Jugoslaviju je potresla velika afera koja će u historiji ovdašnjeg fudbala ostati trajno zabilježena kao Afera “Planinić”, nazvana po golmanu sarajevskog “Željezničara” Ranku Planiniću kada je utvrđeno kako su rukovodstvo i igrači sarajevskog kluba dobili novac kako bi odigrali dvije namještene utakmice, u Splitu protiv “Hajduka” i u Sarajevu protiv zagrebačke “Trešnjevke”.
U originalnom zapisniku odluke tadašnjeg Disciplinskog suda FSJ u detalje je naveden način na koji su utakmice namještene, za koliko novaca i kakva je bila uloga klupskih dužnosnika i igrača u namještaljkama. “Željezničar”, “Hajduk” i “Trešnjevka” izbačeni su iz tada lige, rukovodstva klubova trajno suspendirana sa svih dužnosti u fudbalu, a Ivica Osim i Drago Mišo Smajlović, koji su učestvovali u namještenim utakmicama, kažnjeni su jednogodišnjom zabranom igranja fudbala.
Kazna je nekoliko mjeseci kasnije smanjena. Klubovi su ipak ostali u ligi, ali su im oduzeti bodovi. “Željezničaru” šest, a “Hajduku” i “Trešnjevki” po pet. Suspenzije igračima i rukovodstvima ostale su na snazi, dakle, Osim i Smajlović nikada nisu amnestirani.
“Čim je primio ovaj novac, Ljubomir Nikolić otišao je do Vlatka Konjevoda, kome je saopćio da je novac primio, pa je tada Vlatko Konjevod prišao uzdužnoj liniji terena i dao znak igračima Ivici Osimu i Dragi Smajloviću, a što je trebalo da znači da ova dva igrača sabotiraju igru, odnosno da svojim nezalaganjem omoguće da 'Hajduk' dođe do pobjede, što su oni i učinili. Od ovog su momenta ova dva igrača igrali izrazito slabo, što je bilo očigledno svim prisutnim na terenu, pa je ovakva njihova igra izazvala revolt kod nekih igrača 'Željezničara'”, stoji u zapisniku u kojem su još i detalji namještanja utakmice sa zagrebačkom “Trešnjevkom”, s kojom je trebalo odigrati neriješeno, što je prebijeno novcima i panoom na Zagrebačkom velesajmu.
“Nusret Mahić nazvao je hotel 'Srbija' na Ilidži kod Sarajeva i rekao igračima Dragi Smajloviću i Ivici Osimu da ga sačekaju na tramvajskoj stanici. Kada se Mahić sastao s igračima, kazao im je kakav je razgovor vodio sa Zdunićem i da je potpisao ugovor na tri miliona za reklamni pano, kao i da je dobio pismenu obavezu na dva miliona. Isto tako, ovoj dvojici igrača rekao je da je dao obećanje Zduniću da će 'Željezničar' ovu utakmicu igrati neriješeno. Ovo je Mahić saopćio i treneru Vlatku Konjevodu”, stoji u zapisniku Disciplinske komisije, što su detalji koje treba itekako uzeti u obzir kada se bude raspravljalo o Srdićevoj besmislenoj inicijativi.
