Jednu stvar se treba razumijeti, a pojasnit će se kroz postavljanje pitanja: Zašto neće biti popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini 2023. godini?
Zato što bi bilo jasno kako bošnjački faktor postaje značajno natpolovičan i kreće se ka dvotrećinskoj većini vjerovatno do 2033. godine, što je prihvaćeno negativnim u centrima moći. Naravno da je uzbuna počela već 2013. godine uvidom u rezultate popisa, a na način da su dijelovi Evropske unije krenuli u cementiranje šovinističke etnoteritorijalizacije. Alija Izetbegović je još 1993. godine kazao "Evropa nam je pripremila svoje iznošeno staro odijelo", misleći upravo na etnonacionalni politički koncept. I to je do danas tako.
Da bi se onemogućilo narod koji ima iskustvo genocida u političkom profiliranju i jačanju državotvornih politika, prvo je unesen razdor u bošnjački politički spektar, a potom se pozitivna i legitimna argumentacija o većinskoj političkoj volji nazvala "bošnjačkim demografskim oportunizmom". Obje kontrolirane akcije dovele su do jakih političkih sukoba unutar bošnjačkog bića i stavljanja fokusa na potpuno periferna pitanja u toj igri. Nažalost, dijelom ja spletka uspjela.
Moguće nametanje dvojbenih rješenja u Izbornom zakonu predstavlja kraj procesa uspješnog gore spomenutog cementiranja. Šta je činiti? Ne biti tvrdoglav, ali biti istrajan. Naši ciljevi se neće promijeniti ni za jotu. Okove ćemo skinuti, ako Bog da, i u lice kazati: "Mi se nećemo umoriti". Evropskim metodama suprotstaviti bosanske. Žilavo je to, tvrdo. I dobro. Ako ništa, mi kao didovi evropskog multikulturalizma trebamo i podviknuti na unučad kada trvor prave.
