Grof Giuseppe Volpi di Misurata imao je razgranate brojne poslove u vrijeme mandata fašističkog diktatora Mussollinija. Imenovan je i za prvog guvernera talijanske Tripolitanije (Libija) između 1921.-1925. a zatim ministra finansija (1925-28) kao i za predsjednika Venecijanskog bijenala (1930-43).  

Jedan od njegovih prvih uspješnih zadataka bilo je pregovaranje o ratnim reparacijama njegove zemlje nakon Prvog svjetskog rata.

Prije pojave zvuka, Sjedinjene Države i Italija bile su glavni producenti nijemih filmova. Kako se ova industrija razvijala i kako bi talijansku kulturu učinio poznatom u cijelom svijetu, zajedno s Antoniom Marainijem (kiparom) i Lucianom de Feom (novinarom), palo mu je na pamet stvoriti mjesto na kojem će se moći pogledati najbolji filmovi na svijetu, mjesto na kojem bi Evropljani mogli uživati u predstavama američkih zvijezda.

Benito Mussolini mu je odobrio projekat.

Grof Misurata, što je bila titula koju mu je dodijelio kralj Vittorio Emanuele III Savojski, sa svojim je investicijskim i industrijskim kompanijama zgrnuo ogromno bogatstvo. Održavao je, naprimjer, prisne kontakte sa crnogorskim kraljem Nikolom I., zatim sa Milovanom Milovanovićem, tadašnjim premijerom Kraljevine Srbije i s bankarom Bernardinom Nogarom. Tako je stvorena Società Adriatica di Elettricità, firma koja je proizvodila i opskrbljivala električnom energijom Veneciju i veći dio regije Emilia Romagna, napajala strujom luku Marghera i izgradila nekoliko željezničkih pruga.

Mussolini je bio fasciniran idejom o mjestu na kojem će se moći gledati najbolji filmovi i 1932. godine osnovan je prvi filmski festival na svijetu, Mostra Internazionale d'Arte Cinematografica della Biennale di Venezia. Film Čovjek i čudovište, autora Roubena Mamouliana, u interpretaciji Frederica Marcha i Miriam Hopkins, otvorio je festival koji tada nije dijelio nagrade a po želji Giuseppea Volpija održan je u jednom od njegovih objekata, palači Hotel Excelsior koji će kasnije postati jedno od najvažnijih mjesta u svijetu filma. U njemu su odsjedale Elizabeth Taylor, Ava Gardner, Anita Ekberg, Franco Nero...

Italijanski plemić postavio je veliko platno na kojem su prikazivani filmovi a od 1937. Palazzo del Cinema svečano je otvoren na Lidu, gdje je danas srce festivala.

Giuseppe Volpi okoristio se Mussolinijevim režimom kao ministar finansija i on je bio taj koji je uveo različite mjere štednje talijanskom narodu. Oženio se Albinom Annunzianom, kćerkom najvažnijeg kolekcionara i trgovca umjetninama u Firenci krajem 19. stoljeća. Imali su dvije kćeri, Marinu (udala se za princa Carla Maurizio de Poggio Suasa s kojim je dobila kćer, glumicu Esmeraldu Ruspoli) i Annu Mariju, koja se udala za grofa Cesareu Cicognija.

U tom braku rođena je grofica Marina Cicogna, velika ljubiteljica umjetnosti, koja je producirala film Belle de Jour Luisa Buñuela koji je pobijedio na Venecijanskom filmskom festivalu 1967. Od svog rođenja, aristokratkinja je oduvijek plijenila interes međunarodne štampe zbog svoje biseksualnosti. Imala je romanse s Alainom Delonom i Warrenom Beattyjem, ali njena velika strast bila je glumica Florinda Bolkan a bila je bliska prijateljica s Marilyn Monroe i Elizabeth Taylor.

Volpijeva druga žena bila je Alžirka Nathalie El Kanoni, kći prestižnog francuskog zlatara Jacquesa Laclochea. Godine 1938. rodio im se sin Giovanni Volpi, trenutno jedan od najbogatijih Talijana.  Ipak, porodica Volpi i danas je ostala najpoznatija po osnivanju jednog od najvažnijih filmskih festivala na svijetu, Mostri.