Sarajevo je posljednjih godina bilo mjesto doista prestižnih proslava Nove godine. Tako je 2017. godine građane i turiste zabavljao Dino Merlin, naredne godine proslavljalo se uz Zdravka Čolića, zatim je gostovao Hari Mata Hari, te posljednja proslava bila je uz pjesme Željka Joksimovića. Nakon toga je uslijedila pauza zbog Covid-19 mjera.

Ma koliko da bilo i kritika zbog velikog troška za samu organizaciju novogodišnje proslave, ipak dolazak velikog broja turista u Sarajevo ustvari je ekonomski doprinos koji bi poželjeli svi glavni gradovi regije. I ove godine Vlada Kantona Sarajeva najavila je organizaciju dočeka Nove godine gdje je planiran nastup benda “Dubioza kolektiv”. Međutim, nas ovom prigodom ne zanimaju astronomske cifre od nekoliko stotina hiljada maraka koje su planirane za ovaj nastup, a koje premašuju i cijenu Dine Merlina, o kojoj je u novogodišnjoj 2017. povedena žustra polemika.  

U samoj najavi gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić predstavila je “Dubiozu kolektiv” kao one “kojima je muzika život i sloboda, a Sarajevo ljubav”. Klišeizirani opisi su to koji podsjećaju na one kada miss Salomonskih Otoka objavi urbi et orbi da je za mir u svijetu. No, zašto je “Dubioza kolektiv” izabrana od Vlade Kantona Sarajevo? Kako je rekao i premijer KS Edin Forto, “treba prigriliti ovaj domaći bend”. Stvar je vrlo jednostavna, “Dubioza” je s Vladom KS na domaćem terenu. Pristran i ispolitiziran brend koji pjeva pod balkonima Vlade KS upravo ono što oni žele čuti i šalju poruke koje vlast želi da javnost prigrli. Time je muzika kao potraga za unutarnjom slobodom kod “Dubioze” u biti ništa više nego politička poruka.

Sjetimo se pjesme u kojoj ovaj bend priželjkuje nekome “kačenje na respiratore”, i to za vrijeme pandemije, dok su ljudi širom Bosne i Hercegovine gubili svoje najmilije od korone. U istoj pjesmi poručuju i premijeru Vlade FBiH Fadilu Novaliću kao i Federaciji da se “*ebu”. Svoju “umjetnost” pokušali su predstaviti i kroz pjesmu Walter , gdje kažu Vratit će se Walter, *ebat će vam mater. A da se u procesu iščekivanja povratka Waltera sve zajedno vrlo isplatilo, pokazuje i angažman za novogodišnju proslavu.

Naravno, podizanje glasa protiv sistema, politike, raznih društvenih nepravdi i pojava jeste sasvim normalno, potrebno i uobičajeno u historiji umjetničkih praksi. Ipak, razlikujemo jeftinu buntovnost od profinjene protestne ironije koja uz muzičku izvrsnost može postati bezvremeni evergreen (naprimjer, rok balada Boba Dylana o nevino utamničenom bokseru Rubinu Carteru). Kada se to zanemari i umjetnost svoj angažman traži u dnevnopolitičkim nalozima, ona gubi svoja posvećena mjesta.

Ipak, u ovom slučaju možda je zanimljivije to što Vlada Kantona Sarajevo za proslavu bira buntovnike koji, osim što će “zabavljati” građane, ujedno će i predstavljati ovu državu kao “domaći brend”. Umjesto da se predstavljamo kroz oprobane recepte koji su ukusni svima, a koje donosi jedan Dino Merlin, ovoga puta će nas predstavljati onaj ko čeka uskrsnuće Waltera (ne znamo je l' filmskog ili onog stvarnog koji je sudjelovao u streljanjima nevinih Sarajlija) i s bine građanima poručuje da će nekome “*ebat mater”. Ova skarednost tek je djelić u onome što “Dubioza” isporučuje kolektivu – gorčinu, očaj i depresiju uz sfrkani joint i flašu rakije.

“Katrana i dima, da pluća se lijepe, ne udišem zrak, to je Balkan funk. Volim puno rakije, kad sjednem za šank, bez dna je moj tank, to je Balkan funk.”

“Kakav speed, kakav ex, bolje gandža onda sex, bolje stvaram novi zvuk, lakše stvaram novi tekst, relax, smotaj.”

“Ovdje niko ne zna da l' su došli il' su pošli, smotaj nam još jednu samo nek' se troši.”

Dakle, iza “Dubiozine” političke angažiranosti i samouvjerenosti koja poziva na promjene ustvari se krije jedan pažljivo upakirani i politički filtrirani nihilizam urbanih luzera. Politički gledano – plitko. O autentičnosti muzičke pobune treba li uopće govoriti ako govorimo o “brendu i proizvodu” kako ih definiraju konzumentski ideolozi iz Vlade KS. “Mene tjeraju na izbore svake dvije godine, a ja glasam za kafanu i marihuanu”, poručuje “Dubiozino” pripovjedno ja. Sjetimo se da je Vlada KS već pokazala istančanu sklonost ka promoviranju raznih vrsta poroka na otvaranju skijaške sezone na Bjelašnici, kada su gostovale mega zvijezde kao što je Jala Brat, Buba Corelli, Coby i drugi.

“Imam malu koju planiram da ženim, druga mi je stvorena samo za karanja, j*be se k'o zmaj, nije zlato sve što sjaji, keš u džep trpaj.” (Buba Corelli)

“U tvojoj guzi uživam, guza tvoja ko užina, tijelo tvoje je istina, ko islam islamistima.” (Buba Corelli)

“Ima neki fetiš, vole me zvati tata, uhvatim je za kosu, vučem do bankomata.” (Jala Brat)

Ovo je samo mali dio stihova koje je prije nekoliko godina Vlada Kantona Sarajevo uz Turističku zajednicu vidjela kao prikladnu muziku za otvaranje skijaške sezone, gdje je inače prisutan i veliki broj maloljetne djece. Ni tada Vlada nije razmišljala o tome kakvu poruku šalje omladini angažirajući umjetnike, a očito ne razmišlja ni sada. Jedino ako u skorije vrijeme ne planira krenuti u političku akciju legalizacije droge i prostitucije u tzv. Republici Sarajevo. Prigrlivši ovaj domaći brend, kako je rekao Edin Forto, ustvari se želi legalizirati poruka o političkom “*ebanju Federacije” i njenog premijera.

Vlada KS ovime otvara jedan vrlo opasan prostor u kojemu kao vlast legalizira i moguće buduće nezadovoljstvo koje će biti ispoljeno psovanjem države i pljuvanjem njene zastave. Naime, ako se Jala Brat, Buba Correlli i ostali angažiraju od vlasti i javnih institucija, onda se definitivno šalje kriva poruka da je ono što pjevaju društveno prihvatljivo. U tome ne možemo suditi ni kroz kvalitetu određene muzike, jer nekima je Buba Corelli vrhunac muzičkog ukusa, a drugome je to “Dubioza kolektiv”, a treći voli nešto treće. Iako se ovi ukusi vjerovatno ne preklapaju, poruka o standardima koje namećemo je poslana bez obzira na ocjenu muzičke kvalitativnosti.

Niko ne spori da je narod umoran od često nefunkcionalnog sistema te da postoji nezadovoljstvo, ali može li se barem na noć kada bi se Sarajevo trebalo predstaviti kao jedan od centara regije poslati poruka o pozitivnoj energiji kroz izbor izvođača i pjesama?! Ovako stječemo dojam da je tzv. “najbolja vlada u historiji svih vlada” ništa više do razmaženog tinejdžera koji bi za Novu godinu “okusio nešto novo”. Uglavnom su to one supstance od kojima se roditeljima diže kosa na glavi. Roditeljska pažnja u ovom slučaju ne bi trebala izostati.