Profesor Slavo Kukić jedna je od onih javnih ličnosti koja svoju društvenu relevantnost duguje isključivo sveprisutnosti u medijima. Konstantno pozivan da se oglasi u vezi s ovim ili onim društvenim procesom ili fenomenom, Slavo Kukić postao je s vremenom neka obrazovanija verzija Ivane Marić – Ivana za nešto pristojniji svijet. Pritom se Kukića uporno pokušavalo prikazati glasnogovornikom nacionalno neopterećene tihe većine, simbolom mostarske multikulture, čovjekom koji svojim likom i djelom stoji nasuprot nacionalšovinističkom javnom i političkom diskursu ma iz kojeg pravca dolazio. Oni koji su pažljivije pratili politička dešavanja bili su svjesni da je takvo Kukićevo predstavljanje ništa drugo već medijski kreirana opsjena i podvala, no za razbijanje ovih zabluda kod šire javnosti pobrinuo se ovih dana osobno Slavo Kukić.
Komentirajući na FTV trakavicu s izborom gradonačelnika Sarajeva, tačnije povlačenje kandidature Bogića Bogićevića zbog međusobnih sabotaža među članicama “Četvorke”, Kukić je pokazao svoje stvarno lice tvrdog hrvatskog nacionaliste. Ili možda prije šoviniste? Tvrdeći da su neizborom Bogićevića “pale sve maske”, Kukić je, ustvari, skinuo vlastitu masku te dopustio HVO bojovniku, koji je, očito, oduvijek čučao u njemu, da izađe na površinu i progovori čistim jezikom UZP-a.
Iako je Bogićević povukao svoju kandidaturu zbog svinjarija koje su mu priredili oni koji su ga i kandidirali, Kukić je za sve optužio “bošnjačke nacionaliste” te, vjerovali ili ne, “islamske fundamentaliste”! Štaviše, Bogićevićevo povlačenje kandidature za Kukića je pokazatelj kakvo Sarajevo i kakvu Bosnu i Hercegovinu zagovaraju ti volšebni nacionalisti i fundamentalisti. Kukić tvrdi i to da je u pitanju “ideološki i ljudski šljam” koji je povrijedio Bogićevića, a koji je za Kukića ni manje ni više već “simbol bosanskohercegovačke državnosti”.
Nije baš sasvim jasno na koga Kukić misli kada koristi ovakve termine i etikete. Da li mu je Predrag Kojović bošnjački nacionalist, a Nermin Nikšić islamski fundamentalist? Ili je u oba slučaja mislio na Dinu Konakovića? Ibrahima Hadžibajrića? A možda Mirsada Hadžikadića? Jesu li svi oni “ideološki i ljudski šljam”? Jer to su lideri stranaka zbog kojih je Bogićević povukao kandidaturu. A šta tek reći o direktnim akterima čitave nepristojne afere kakvi su, recimo, Srđan Srdić ili Željko Majstorović? Šta su oni, bošnjački nacionalisti, islamski fundamentalisti ili tek “ideološki i ljudski šljam”?
Naravno, iako je Kukić dobro svjestan uloge pravih aktera te stvarnog toka dešavanja afere u vezi s izborom gradonačelnika Sarajeva, iskoristio je priliku i povod da provjetri vlastiti dugo odvratni i očito dugo nakupljani antibošnjački šovinizam te javnosti zorno pokaže ko je zaista nacionalist, fundamentalist te nepatvoreni ljudski šljam.
