Presjek ideologije i svjetonazora jedne političke organizacije ponajlakše je ustanoviti ako se napravi presjek javno iznesenih stavova njenih kadrova. Za relevantnost rezultata bitno je da to ne budu isuviše visoko ili isuviše nisko rangirani kadrovi nego mediokriteti, ambiciozni politički alpinisti, partijski aparčici koji dokazuju svoju odanost vrhu i zajedničkoj stvari tako što neumorno emitiraju stranačku propagandu i agitiraju u borbi za “zajedničku stvar”.

U slučaju SNSD-a, idealan kandidat za ovaj analitički eksperiment jeste Srđan Mazalica, član Glavnog odbora i Političkog savjeta SNSD-a te zastupnik ove stranke u Narodnoj skupštini manjeg bh. entiteta. Mazalica je neobično aktivan na Twitteru, s kojeg neumorno srbuje i dodikuje uz povremene izlete u interne međusrpske političke obračune, koji se uglavnom sastoje od mjerenja veličine kokarde, tj. dokazivanja ko je veći i autentičniji velikosrbin.

Teško je izdvojiti nešto posebno iz Mazalicinog bogatog opusa velikosrbovanja, no nekoliko se mudrosti ističe. Recimo, posebno je upečatljiv njegov spjev u kojem poji kako Srbija nije država ili teritorija, jer ona nema granica, te upozorava vaskoliko srpstvo: “Imaćemo Srbiju, ako ne prihvatimo granice.”

Mazalica nije samo pjesnik već se pokazuje i kao amaterski, ali nadahnuti historičar-genetičar kada ustanovljava da postoji DNK veza između svih Srba koji slave sv. Grigorija, iz čega, na zaista genijalan način, izvlači zaključke da su u srednjovjekovnoj Bosni živjeli Srbi, da su potomci stanovništva srednjovjekovne Bosne etnički Srbi te da bi potomci Kotromanića danas bili Srbi. Sklonost utvrđivanju genetskog porijekla “posrbica”, koju Mazalica dijeli s ratnom zločinkom “tetom Biljom”, pokazuje se i na njegovoj tvrdnji kako “većina domicilnog bosanskohercegovačkog stanovništva vodi porijeklo iz Hercegovine”, a što, po Mazalici, pokazuje “da od bogumilstva i autentičnog bošnjaštva nema ništa”.

Usklikom “Znači tavan i ikona” tumači svestrani Mazalica Bošnjacima njihovu etnogenezu. No nisu Bošnjaci samo nastali od Srba već su, štaviše, artificijelni i na drugi način jer, kako to tvrdi Mazalica, Bošnjaci sebe uvjeravaju da su narod iako nema nikakve genetske sličnosti između bosanskih i sandžačkih Bošnjaka.

Mazalica je dobar poznavatelj i tumač i nedavne historije pa s velikim autoritetom naprosto grmi sa svog Twittera: “U SREBRENICI NIJE BILO GENOCIDA!”, te zapovijeda da to “svaki Srbin izgovori glasno”. Takvo negiranje historijskih i pravnih činjenica i zločina genocida Mazalica argumentira tvrdeći da se ne radi o negiranju zločina “jer se u prošlome vijeku genocid desio samo Srbima, Jevrejima i Romima”. I tako dalje, i tako dalje... Da li je potrebno i spominjati da je Mazalica aktivno litijašio po Crnoj Gori, “branio” tamošnje srpske “svetinje”, borio se junački protiv “milogoraca” te, po vlastitim riječima, “osjećao nacionalni romantizam”.

Trebalo bi još dosta prostora da se nabroje sve “mudrosti” ili “podvizi” ove “mlade” SNSD-ove nade koja razmazuje svoj smrdljivi velikosrbizam po svemu čega se dohvati, no i prikazano je sasvim dovoljno da ustanovimo ko to zaista sačinjava drugi ili treći ešalon SNSD-a.

Čitajući Mazalicine šovinističke bljuvotine, postaje potpuno jasno da Milorad Dodik nije nikakav neobični fenomen, neka vanredno toksična politička pojava i aberacija, već prosječan pripadnik opasne i zločinu sklone, istinski genocidne političke velikosrpske kulture.

(Tekst je prvi put objavljen u Stavu u septembru 2020, br. 290)