Ovih je dana magazin Forbes objavio svoj uobičajeni ažurirani popis najbolje plaćenih fudbalera ove godine. Na vrhu su Leo Messi, Cristiano Ronaldo i Neymar Jr. Argentinska zvijezda u posljednjoj je godini zaradila 126 miliona dolara. Iza Messija je Cristiano Ronaldo sa zarađenih 117 miliona dolara, a na trećem je mjestu Neymar s 96 miliona dolara zarade.
Najplaćenijima se približava Kylian Mbappé. Mladi francuski napadač ima ugovor u Parizu koji mu ističe 2022. godine i neće mu biti teško naći klub koji će ga nastaviti izvrsno plaćati. Ove je godine zaradio 42 miliona dolara. Nakon fudbalera “Liverpoola” Mohameda Salaha (37 miliona) i Paula Pogbe (“Manchester United”) s 34 miliona, na listi onih s najvećom zaradom još je jedan Francuz – Antoine Griezmann, koji je zaradio 33 miliona dolara.
Prvi igrač “Real Madrida” na listi onih s najvećim zaradama u prošloj godini jeste Velšanin Gareth Bale, koji je zaradio 29 miliona dolara. Listu deset igrača s najvišim zaradama zatvara golman “Manchester Uniteda” David de Gea, koji je ove godine zaradio 27 miliona dolara, postavši tako najplaćeniji vratar na svijetu.
Međutim, sve su ove sume sitnica u poređenju s onim što je nekad davno zarađivao jedan sportaš špansko-portugalskog porijekla. Prije četiri godine Forbes je objavio listu najbolje plaćenih sportaša u historiji, uzimajući u obzir i njihov prihod od kluba i od sponzorstava, kao i inflaciju.
Na vrhu popisa bio je Michael Jordan s procijenjenom zaradom od 1,7 milijardi dolara, odmah uz njega je bio golfer Tiger Woods s bogatstvom procijenjenim na 1,65 milijardi dolara. Gotovo milijardu dolara daleko bio je prvi fudbaler na listi – David Beckham.
Na toj Forbesovoj listi nije bilo sportaša koji je slavu stekao prije skoro 2.000 godina: Cayo Apuleyo Diocles, rođen 104. godine, bio je ikona Rima koja je zahvaljujući svojim pobjedama u utrkama kočijama zaradila gotovo 36 miliona sestercija, što bi danas bilo približno 15 milijardi dolara.
Njegova karijera, dokumentirana na nadgrobnom spomeniku i raznim dokumentima koji su preživjeli do danas, svjedoči o nikad do tada viđenim postignućima i neponovljiva je. Imao je 1.462 pobjede u 4.257 utrka, u kojima je također osvojio 1.438 drugih mjesta. Većinu kočija u kojima se trkao vuklo je sedam konja. Povukao se u penziju kada je imao 42 godine, što je bila poodmakla dob za visokorizično zanimanje kojem su mnogi sudionici izgubili život zgaženi u pijesku.
Njegova prva velika pobjeda bila je u dobi od 18 godina u Ilerdi, što je danas španski grad Lleida. Uspjeh ga je brzo odveo u Rim. Uprkos tome što je rođen u jednom od dalekih dijelova carstva, očev mu je posao omogućio putovanje po provincijama, a na tim je putovanjima pokazivao svoj talent rukujući kočijama i jašući na različitim takmičenjima.
Nakon što je u Lleidi dokumentirana njegova prva pobjeda, otputovao je u Rim i pridružio se bijelom timu koji su činili kočijaši i konjanici iz najnižih društvenih slojeva, općenito iz milicija, ali koji su se nadmetali sa zelenim, crvenim i plavim timovima u Neronovom cirkusu kao i u Cirkusu Maximusu.
Cayo je bio neposredan, a proslave i banketi u njegovu čast učinili su mladog kočijaša veoma poželjnom javnom osobom u rimskom društvenom životu. Osim što je bio idol 250.000 gledalaca koji su se došli okupiti u Cirkus Maximus, kočijaš je bio zvijezda svakog takmičenja u kojem bi se našao.
Njegovi su konji također ušli s njim u historiju. Tada se desilo ono što bi se moglo nazvati prvim velikim transferom u historiji sporta, budući da je Diocles potpisao za zeleni tim s 24 godine, a s 27 godina za crveni tim, gdje je završio karijeru. Povukao se i živio do smrti u gradu Prenesteu (danas Palestrina).
Na njegov kasniji život ništa ne podsjeća osim skulpture koju su njegova dva sina naručila u njegovu čast. Koliko je živio, da li je doživio duboku starost ili je nastradao u nekoj nesreći, ne zna se ništa, sve su jednostavno nagađanja. Otišao je u legendu kao sportaš bez ijedne mrlje u karijeri.
