“Gragjanski doglavnik g. baron Kučera sazvao je jučer u večer nekoliko naših odličnika sebi na iftar”, objavio je list Bošnjak 6. aprila 1893. godine.
Među gostima bili su: “Reisul-ulema Mustafa Hilmi ef., direktor šerijatske škole Azabagić H. Mehmed Tevfik ef., vladin savjetnik Mehmedbeg Kapetanović, vrhovni šerijatski sudija i član medžlisi-uleme Skalić H. Nezir ef., vrhovni šerijatski sudija Hafizović Nurudin ef., bihaćki muftija Jahić Jusuf ef., vakufski mufetiš Bašagić Ibrahimbeg, vakufski muhasebedžija Mehmed Hulusi ef., sarajevski kadija Lukšić Sejfudin ef., vladin potajnik i povjerenik u vakuf. komisiji baron Josip Fluck.”
Gosti su se, navodi Bošnjak, “zadržali do pozadugo iza jacije u slatkom razgovoru”.
Hugo Freiherr von Kutschera (1847–1909) bio je austrougarski diplomat i orijentalist. Studirao je turski, arapski, perzijski i druge istočne jezike na Kk akademiji za orijentalne jezike u Beču. Godine 1882. postao je državni službenik u Habsburškoj zemaljskoj vladi Bosne i Hercegovine, a od 1887. bio je zamjenik šefu zemaljske vlade u Sarajevu. Bio je odgovoran za kulturnu integraciju ovih osmanskih teritorija podređenih austrougarskoj administraciji nakon Berlinskog kongresa 1878. godine.
Za vrijeme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine bilo je, očito, normalno da iftar organiziraju strani političari na službi u Bosni. Danas, u vrijeme nezavisne Bosne i Hercegovine, ne samo što to nije običaj već se sve češće problematiziraju, i to od Bošnjaka i Bosanaca, način kako ovdašnji muslimani organiziraju iftare i mjesto na kojem to čine. Pritom niko ne dovodi u pitanje nijedno drugo javno okupljanje na kojem se jede i pije, od adventa, novogodišnjih vašara do degustacije hrane i vina po trgovima. A i zašto bi to činio – gdje ćemo i šta jesti, kako ćemo proslavljati neke događaje, čemu ćemo se i kako radovati, trebalo biti u inventaru osnovnih ljudskih prava i sloboda.
