Jasmin Mulahusić rođen je u Luksemburgu, gdje živi i vodi svoj privatni biznis. Svoje djetinjstvo proveo je u Bosni i Hercegovini, u Zavidovićima, odakle vodi porijeklo. Kaže da nerijetko dolazi u domovinu zbog privatnih i poslovnih obaveza. Jasmin je po struci elektrotehničar, govori pet jezika i u profesionalnom smislu bavi se gradnjom, investicijama i trgovinom nekretninama. Mulahusić je još 1991. godine upisao Gazi Husrev-begovu medresu, u koju je došao iz Luksemburga, slijedeći primjer svog vjerskog učitelja, šehida Abdulaha Čelebića. Mulahusić ustaje dok pominje ovo ime, kaže da je rahmetli Čelebiću ostao dužan za mnogo toga dok je živ.

A onda dolazi Agresija na Bosnu i Hercegovinu. Mulahusića je ona zatekla u domovini, gdje se, iako je imao svega 15 godina, pridružio tadašnjoj teritorijalnoj odbrani kao dobrovoljac, čuvajući straže u selu i braneći svoj toprak.

“Moji roditelji su se bojali moje živosti i entuzijazma, pa su me povukli u Luksemburg, obećavajući mi kako ćemo se moji prijatelji i ja adekvatno opremiti i pridružiti tadašnjoj TO. Prihvatio sam odlazak iz Bosne tek onog trenutka kada su pale teške očeve riječi. Pri dolasku u Luksemburg, shvatio sam da je to bila samo varka, jer su mi roditelji oduzeli putne isprave. Bili su to najteži trenuci u mom životu. Osjećao sam se loše, psihički sam teško podnosio vijesti koje sam gledao na ekranima. Sa 16 godina sam se zaposlio, a od prve plate kupio sam sebi vojnu opremu, koju sam sakrio od roditelja u ormar, maštajući da će mi se smilovati i dozvoliti mi povratak na ratište. Nažalost, nije se to desilo, majka je našla opremu i sve je vratila u radnju u kojoj sam je kupio”, priča nam Mulahusić.

Mladi Mulahusić, uzavrele krvi, nije mogao sjediti skrštenih ruku, te, u saradnji s prijateljima, pokreće niz aktivnosti kako bi se organizirali u pomoći našoj državi i narodu. Osnovali su udruženja, uspostavili zavičajne klubove koji su prikupljali sredstva, obavezne redovne uplate od 200 DM mjesečno po porodici, organizirali su brojne proteste u Luksemburgu, u kojem su se nalazile evropske institucije. Bili smo neumorni, no sve to nije moglo da smiri Mulahusića. Čekao je trenutak kada će postati punoljetan. Tada su i roditelji shvatili da ga više ne mogu zadržati, poželjeli su mu blagoslov i sreću na putu za Bosnu, gdje je učestvovao u pobjedničkom oslobodilačkom pohodu na vozućko-ozrenačkom ratištu.


STAV: Vaše objave na Facebooku izazvale su ogromnu pozornost javnosti. Neki kažu da ste čitaniji od mnogih medija u koje se ulaže veliki novac, šta je razlog tome?

MULAHUSIĆ: Ako je suditi po svim reakcijama javnosti, određenih medijskih interesno vezanih krugova, političkih stranaka i projekata, klijenata dotičnih medija, u tom slučaju ta konstatacija ima smisla. Razlog tome vidim prije svega u mojoj privrženosti objavljivanju istinitih podataka i informacija koje razotkrivaju koruptivne afere, kao i zakulisne političke radnje. Mnogo je afera koje sam otkrio i pokrenuo i koje su dobile svoje epiloge na Sudu. Vidjevši moju upornost i, bit ću neskroman, hrabrost i odvažnost, građani su to prepoznali i počeli su da me prate. Stvorilo se neko povjerenje i interakcija među nama, pa je sve veći broj ljudi počeo da mi se javlja privatno pružajući mi podatke i dokumente do kojih su došli. Kako je vrijeme prolazilo, raslo je i povjerenje, ljudi su shvatili da mogu bezbrižno i anonimno dostaviti dokumentaciju o kriminalu bez da strahuju za svoja radna mjesta i za posljedice političkog progona od strane vlastodržaca. Na ovaj način stvorio sam veliku mrežu građana, odnosno tzv. običnih ljudi čiji se glas često ne čuje, i imao sam priliku da ponudim ekskluzivne i istinite informacije svojim pratiocima. Ono što je zanimljivo, moje objave sadrže tek prosječan broj lajkova, i to zato što se ljudi boje staviti lajk zbog prijetnji koje dolaze od strane krugova bliskih sarajevskoj “Trojci”.

Ali je činjenica da su moje objave uzdrmale “Trojku” i reketaške medije bliske tom interesnom krugu. Neki od tih medija znaju objaviti i po 3 ili više članaka na dan o meni. Znači o čovjeku koji niti je stranački funkcioner, niti ima medij, osim svog Facebook naloga. Kažu da sam “bot”, a onda objavljuju na dnevnom nivou tekstove o meni. Pa valjda bi “bot” trebao da piše o njima. Očito su se zamijenile uloge pa je “bot” posao medij, a mediji “Trojke” su postali botovi.

 

STAV: Odakle Vaše interesiranje za politiku i politička gibanja u BiH? Živite u Luksemburgu, imate privatni biznis, ugodan život... Šta Vas zapravo pokreće za ovu društvenu aktivnost?

MULAHUSIĆ: Ono što me pokreće na moje aktivnosti jeste činjenica da su moji najbolji prijatelji položili svoje živote za ovu zemlju, a rat je stao samo za one koji su poginuli. Bosna i Hercegovina je u političko-društvenom smislu nedovršena zemlja, ali ujedno mi nismo imali povoljniju situaciju u posljednjih 150 godina. Snage koje su vršile Agresiju na Bosnu i Hercegovinu će se prije ili kasnije umoriti, ali trenutno su zasukali rukave u namjeri da sruše ovu zemlju. Smatraju da je sad posljednji čas jer vrijeme ne igra za njih. Pogledajte samo popise stanovništva i recite mi: Kako da izdam svoje drugove šehide? Kako da izdam njihovu žrtvu? Kako bih sebe pogledao u oči?! Agresiju i specijalni hibridni rat uperen protiv ove zemlje vidim savršenim izoštrenim vidom. Oni koji najviše smutnju šire najglasniji su u priči o tobožnjoj ugroženosti, dok uživaju u pozitivnoj diskriminaciji, a na račun većine ostalih građana. U tome ih pomažu oni koji su spremni da im daju ustupke samo da bi bili dio vlasti. Sve su stavili na stol, sve nude.

Ja nisam protiv kritike SDA, ona se mora popravljati, najbolji dokaz za to je što su iz krila SDA proizašli političari poput Kebe, Radončića, Kasumovića, Čampare, Konakovića, Kukića... Zato ja smatram da je proces nastanka nekih stranaka iz SDA dobar proces za čišćenje stranke. Posebno je dobro što su takve stranke sada na vlasti u Kantonu Sarajevo, one upravo sada pokazuju svoju narav, nesposobnost i rušilačke namjere, što građani sve više prepoznaju, a SDA se za to vrijeme čisti od karijerista i intereždžija. NiP je danas postala kontejner stranka. Sakupljalište reciklažnih otpadaka iz SDA, ali i drugih stranaka. Ko prati njihove odbore po BiH svjedoči ovome. Tu su kadrovi koji su promijenili po tri-četiri stranke. Zato, pored svih problema, SDA ostaje na liniji državotvorne politike, ona ne pravi greške u krupnim i najznačajnijim državnim pitanjima. Ne trguje sa suštinom. Ja sam samo simpatizer te stranke, nisam funkcioner, nisam u nikakvom dosluhu s vrhom stranke, kako mi imputiraju često. Govorim samo svoja zapažanja, koja kreiram iz informacija koje su javno dostupne i koje mi dojavljuju tzv. obični ljudi. Mi na mikroplanu imamo primjere kako bi to izgledalo da, recimo, “Trojka” zamijeni SDA i na državnom nivou. Pogledajte Mostar, Srebrenicu, Veliku Kladušu i vidjet ćete o čemu govorim.

STAV: U žižu javnosti ste došli kada ste uhapšeni po nalogu Tužilaštva BiH. Šta je posrijedi?

MULAHUSIĆ: Moje hapšenje nema apsolutno nikakve veze s bilo kakvim kriminalom ili nečasnim radnjama. Riječ je o klasičnom progonu neistomišljenika, gušenju slobode govora, i to na nevjerovatan način, kadija te tuži, kadija ti sudi. Neki mediji bliski postupajućem tužiocu Olegu Čavki iznijeli su niz neistina i kleveta na moj račun kako bi me ušutkali i zaustavili moju borbu protiv korupcije kojom se bave. Nisu birali sredstva u tim klevetama i ja sam bio prinuđen da angažiram advokata i potražim pravdu na sudu zbog klevete. To se odvijalo negdje u martu i aprilu ove godine. Zatražili smo od kantonalnog i državnog tužilaštva da se očituju povodom objava u kojima su tada ti mediji tvrdili da je Tužilaštvo BiH pokrenulo predmet protiv mene. Kantonalno tužilaštvo je odmah izdalo rješenje po kome nema nikakvih krivičnih postupaka protiv mene.

Državno tužilaštvo je razvlačilo s odgovorom tražeći izgovore i pokušavajući očito izaći u susret klevetničkim medijima koje bi ta informacija ukopala u startu, a riječ je o Avazu, Pressmediji i The Bosnia Timesu Nedžada Latića! Da bi nas preduhitrili s ovim radnjama, najavljivali su kako ću biti uhapšen, ne bi li me zastrašili i spriječili moj dolazak u BiH. Nisu me zastrašili, ušao sam apsolutno legalno u Bosnu i Hercegovinu, moj pasoš je skeniran i nije bilo ništa sporno. U narednim danima pojavio sam se i u SIPA-i kao svjedok u slučaju tužbe protiv novinara RTRS-a koji je negirao Genocid. Dao sam im lične dokumente, provjeravali su i sve je bilo uredno. Hapšenje je uslijedilo tek pri izlazu na graničnom prelazu u Bosanskom Brodu.

Pitanje je zašto nisu išli preko SIPA-e, MUP-a. Možda bi nam veza između tužiteljice Gordane Tadić i Zorana Galića, šefa Granične policije, mogla naslutiti odgovor?! Tužilaštvo i s mojim hapšenjem, kao i s nizom drugih, pokazuje koliko su zapravo oni samo instrument u rukama pojedinih politika i političara. Samo su sebe još jednom iskompromitirali. Sud je to potvrdio jer nije uvažio njihov zahtjev za određivanje pritvora. Državi treba nezavisno tužilaštvo, lišeno političkih utjecaja. Tu trebaju da dođu profesionalci koji neće nevinim ljudima montirati optužnice, a zločincima i kriminalcima skrivati dokaze. Zločinci koji su ubijali u ovoj državi šetaju slobodno, a oni hapse mene zarad nekih Facebook statusa.

STAV: Kako su prema Vama postupali?

MULAHUSIĆ: Postupanje prema meni od strane policije je bilo izuzetno profesionalno i korektno. Moram pohvaliti postignuti nivo profesionalizma. Međutim, u Bosanskom Brodu sam imao situaciju na rubu incidenta. Naime, Oleg Čavka i njegovi saradnici su vršili stalni i konstantni pritisak na službenike. Svakih 15-20 minuta stizali su pozivi. Kada je stigla naknadna usmena naredba da mi se oduzme automobil, kao i računari i mobilni telefoni moje djece koji su studenti, te moje majke, rekao sam da im to neću dozvoliti po cijenu života! Nisu imali nikakvo pravo oduzimati opremu moje djece i majke. Tada je jedan od policajaca, koji je došao na smjenu, po imenu bih rekao da je Srbin, stavio ruku na pištolj i počeo da uzvikuje: “Je li ti to nama prijetiš?!” Shvativši da nije nemoguće kako neko želi izazvati incident, izmakao sam se nazad kako bih bio dovoljno udaljen i kako se moja fizička blizina ne bi mogla zloupotrijebiti. Rekao sam: “Bujrum, pucajte, ali samo preko mene mrtvog ćete uzeti tuđu opremu!” Na to mi je odgovorio: “Kako da pucam na tebe kad nisi naoružan?!” Osim ovog dijela, svi ostali su bili korektni.

STAV: Kako je izgledalo ročište?

MULAHUSIĆ: Prije samog ročišta izdvojio bih trenutak kada sam doveden pred postupajućeg tužioca Olega Čavku. Protokol nalaže da se iz pritvorske jedinice osumnjičenik dovede s lisicama na rukama. Znao sam da će Čavka likovati i da je ovo njegova privatna osveta prema meni. Nisam želio biti pognute glave, a obećao sam da će lisice koje mi je policajac skinuo pred Čavkom jedan drugi nositi. Bio je vidno izrevoltiran i tražio je da se sve snima kamerom. Dok je čitao smiješne tačke optužnice koje su se do suđenja najmanje tri puta mijenjale, skrenuo sam pažnju svom advokatu na datum pokretanja predmeta protiv mene, 21. juni 2021, odnosno barem 3 mjeseca nakon što smo mi pokrenuli tužbu za klevetu. U tom trenutku, Čavka je zatražio da izađemo vani uz opasku: “Ja znam da ti voliš režirati filmove, e, taj film ovdje nećeš gledati!” Zatražio sam da ovaj dio obavezno uđe u zapisnik, na šta mi je odgovorio: “Znaš ti dobro šta ti ja govorim!” I za ovaj dio sam zatražio da bude uvršten u zapisnik. Da li ovako postupa neutralan tužitelj?!

Što se ročišta tiče, postupajući tužitelj je pokazao nevjerovatnu dozu neprofesionalizma, neznanja i mržnje prema meni. Njegove formulacije su bile krajnje neukusne i neodmjerene. Optuživao me za svakojake glupost, pripisivao mi tuđe statuse, tuđe prepirke i psovke iz inboksa! Optužnica se odnosila na navodni govor mržnje i širenje vjerske i rasne netrpeljivosti. Međutim, imena koja je navodio sama po sebi su dokaz da nema ni govora o vjerskoj, rasnoj ili etničkoj mržnji, već se radi o kritikama po isključivo političko-ideološkoj osnovi! Naveo je mnogo osoba o kojima sam pisao, ali je neke i izostavio, naprimjer Fahrudina Radončića, Gordanu Tadić, Dubravka Čamparu i sebe lično. O njima sam upravo najviše pisao, ali namjerno nije htio spominjati ova imena kako bi izbjegao sukob interesa. Zamislite, njegova zamjerka je i to što imam više profila na svoje ime, što navodno brišem komentare koji mi se ne sviđaju. Nakon što je sudija BiH Tatjana Kosović konstatovala da je iznio samo optužbe, bez materijalnih dokaza, svjedočenja, vještačenja, Oleg Čavka je rekao kako će pribaviti dokaze u narednom vremenu, a zatim je pokušao kontaminirati cijelu priču, znajući da će ta glupost odjeknuti u medijima, kako sam ja navodno bacio bombu na policajce u Luksemburgu. Ovo je notorna laž zbog koje će tužilac Čavka odgovarati i pred evropskim sudovima, s obzirom na to da je iznio nevjerovatnu klevetu!

STAV: Optuženi ste da imete vezu sa Al Kaidom?

MULAHUSIĆ: S obzirom na to da je tužitelj Oleg Čavka podvalio dezinformaciju da se ja povezujem s Al-Kaidom, pa čak i s ISIL-om, dužan sam staviti tačku na tu priču. Naime, u aprilu 1996. godine priveden sam u Belgiji u slučaju koji nema apsolutno nikakve veze sa mnom. Našao sam se bukvalno na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, kada je belgijska policija izvršila akciju presretanja osoba koje su bile pod prismotrom. Belgijsko pravosuđe je uradilo odličan posao, proces je trajao oko tri godine. Iz procesa sam izašao kao nevin čovjek, tako je presuđeno. Taj slučaj nema apsolutno nikakve veze s Al-Kaidom, niko u procesu nikada ni s pola riječi nije spomenuo Al-Kaidu, a pogotovu ne ISIL, koji je nastao tek prije nekoliko godina. U svojim konstrukcijama prilikom ročišta Čavka je naveo da sam ja bacio bombu na policajce u Luksemburgu. Prije svega, Čavka bi trebao da zna kako luksemburškoj javnosti, pravosudnim organima i policiji nije poznat takav napad jer se on nikada nije desio, a što se tiče događaja u Belgiji, njihovo pravosuđe s izvrsnim istražnim sudijom Jean-Marie Conrotte (poznat po otkrivanju afere “Marc Dutroux”) slučaj je okončalo prije 23 godine i, kao što rekoh, oslobođen sam u tom slučaju jer za vrijeme spornih radnji ja sam bio negdje na Ozrenu, a ne u Belgiji! Moj karton je potpuno čist.

STAV: Vi ste podnijeli i disciplinsku prijavu tužiocu Čavki i tužiteljici Tadić. Zbog čega?

MULAHUSIĆ: Da, jesam. Kao što sam već spomenuo, postoji jasan i nedvosmislen sukob interesa i Gordana Tadić nije smjela ovaj predmet povjeriti Čavki, morala je sama sebe izuzeti, kao što je to morao i on učiniti. Naime, Oleg Čavka je bliski prijatelj nekih osoba koje su navedene kao oštećena strana u postupku, naprimjer Ivana Marić. Mediji su objavili fotografije Marićke i Olega kako privatno ispijaju kafe. Ovaj slučaj je školski primjer fingiranja optužnice! Ivana Marić je najavila ovakvu optužnicu na Face TV-u. Čavka je tražio sve osobe o kojima sam pisao i uvlačio ih u predmet. Ono što me isto zanima jeste to da li je Gordana Tadić i u ovom slučaju izbjegla korištenje softvera TCMS, odnosno softvera koji automatski dodjeljuje predmete tužiocima. Da li je to izbjegla i predmet dala na ruke Olegu Čavki? Mislim da je javnosti u BiH jasno i zbog čega postavljam ovo pitanje. Na potezu je VSTV! A što se mene tiče, neće me ušutkati, svoju borbu ću nastaviti.