U drugoj sedmici januara počinje prvi od četiri najveća teniska Grand slam turnira u 2024. godini – „Australian Open“. Među 240 najboljih tenisera svijeta, pored Damira Džumhura, pod zastavom Bosne i Hercegovine prvi će put nastupiti i Nerman Fatić. Iza Sarajlije je najbolja sezona karijere: serijom dobrih rezultata sredinom godine i u drugom dijelu sezone uspio je ući u Top 200 najboljih tenisera svijeta, ponovo osvojiti jedan ATP challenger (Sibiu u Rumuniji) te nastaviti nastupe za Davis Cup reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Kao kruna svega, stigao je i premijerni nastup u kvalifikacijama za „US Open“ u New Yorku.

Nermanov uspjeh veći je kada se zna kako je imao trnovit put da bi danas igrao s najboljim igračima iz bijelog cirkusa. Još u juniorskoj konkurenciji, kada je Bosna i Hercegovina muku mučila s viznim režimom, bezmalo sa skoro cijelim svijetom, i praktično živjela u izolaciji, to je znatno spriječilo familiju Fatić da njihov sin trenira i putuje na turnire po svijetu. Čak je i tadašnji reisul-ulema Mustafa-efendija Cerić molio nadležne bosanskohercegovačke vlasti, posebno Ministarstvo vanjskih poslova, da ovu sarajevsku familiju pomognu da njihova talentirana djeca (i Nermanova sestra Neira tada je još trenirala i nastupala) lakše putuju po svijetu. Kada se svemu doda korona, onda je razumljivo zašto Nerman tek u 29. godini života igra tenis karijere. Realno, po njegovom talentu, to je trebalo biti barem prije pet-šest godina. No, i ovako je Nerman dika Teniskog saveza Bosne i Hercegovine i svih ljubitelja tenisa u našoj zemlji koji od njega očekuju i bolje rezultate.

Rodio se u Sarajevu 24. oktobra 1994. godine. Rado ističe da su mu upravo roditelji „najveći uzor jer je, gledajući njih, naučio da se pošten rad i trud uvijek isplate“. Mama Amra je doktor nauka, a otac Ramiz penzionirani policajac. Marljivim radom nakon rata pokreću privatni biznis (biljnu apoteku) i organiziraju vlastitu proizvodnju. Dijelom i iz te zarade finansiraju izuzetno skupi teniski uzlet mladog Sarajlije.

Tenis je počeo igrati s četiri i po godine, pored sestre Neire, koja je bila „zagrijanija“ za bijeli sport. Kako nije mogao ostajati kući sam, uzet će i on reket u ruke. Igra pored terena pretvorila se odjednom u igru na terenu. Srećom, jer će Bosna i Hercegovine tako dobiti jednog od najvećih teniskih talenata koje je imala od stjecanja nezavisnosti, uz Damira Džumhura, Mirzu Bašića, Tomislava Brkića, Aziza Kijametovića...

Za Stav Nerman Fatić govori o najboljoj godini u karijeri, problemima s povredama i daljim planovima s pogledom na Roland Garros u Parizu. Ondje bi, po mišljenju bosanskohercegovačkih navijača i teniskih znalaca, na njemu najomiljenijoj podlozi (zemlja), možda mogao i do najvećeg rezultata u karijeri.

STAV: Godina na izmaku najbolja je u Vašoj karijeri, a krunisana je nastupom u kvalifikacijama „US Opena“. Jeste li zadovoljni, ili je moglo i bolje?

FATIĆ: Protekla godina nije bila nimalo lahka za mene iz razloga što početak sezone nisam nikako igrao zbog povrede leđa. Od decembra do marta nisam mogao da treniram, niti uradim adekvatne pripreme te sam odmah krenuo s turnirima. Već sredinom godine počinjem da pravim jako dobre rezultate. Nastavio sam raditi naporno i na kraju je došao i nastup na „US Openu“ i još jedna challenger titula. S obzirom na sve okolnosti, mogu reći da sam zadovoljan jer sam u svakome trenutku dao svoj maksimum.

STAV: Više nema sumnje da je zemlja Vaš „favorite surface“ iako je ove godine bilo dobre igre i u dvorani, posebno propuštena šansa za glavni ATP turnir u Sofiji kadu su odlučivale loptica-dvije. Mogu li se očekivati pomaci i u igri na betonu?

FATIĆ: Odrastao sam na šljaci i samim time mogu reći da se osjećam dobro i da sam napravio velike rezultate na toj podlozi. Volim da igram i u dvorani na bržim uslovima jer onda imam veliku prednost zbog servisa. Mislim da mogu igrati jako dobro i na betonu, samo nekada to izbjegavam zbog povrede leđa.

STAV: Da, to moramo pitati. Ovu sezonu obilježio je i jedan neslavni rekord: čak sedam predaja mečeva, a sve zbog problema s leđima. Ima li tu ikakva napretka s liječenjem?

FATIĆ: Imam povredu leđa, ali iako nekada moram da predam mečeve zbog toga, opet sam našao način i izborio se s tim. Nije lahko, ali dokazao sam da i bez obzira na povredu mogu da pravim vrhunske rezultate.

STAV: Vjerujem da bi mnogi roditelji teniskih nada i njihovi treneri već danas potpisali Top 200 Nermana Fatića koliko je tenis brutalan i težak sport. Vaš put bio je vrlo naporan i izazovan: od problema s viznim režimom u juniorskoj konkurenciji kada se teško putovalo u svijet, preko restrikcija s koronom i povreda. Čime ste održali volju i želju za napredovanje prema vrhu?

FATIĆ: Sam teniski put kad dolazite iz male zemlje sigurno da nije lagan, ali više puta se pokazalo da iz malih zemalja imamo velike ljude i sportiste. Imao sam jaku volju i želju i svoje ciljeve i pronalazio sam način da prelazim sve prepreke na osnovu toga i naravno uz pomoć roditelja i sestre. Probleme s vizom, korona i sve ostale prepreke bile su dio mog životnog i teniskog puta, a ja se uvijek trudim da gledam sve na pozitivan način.

STAV: Je li bilo dana da ste razmišljali da odustanete, što je sestra Neira, nažalost, i učinila?

FATIĆ: Bilo je mnogo kompleksnih situacija, ne mogu reći da je uvijek sve išlo lahko, ali ja vjerujem da svako ima svoj put i da ne znamo uvijek zašto je nešto dobro za nas, čak i ako se u tom trenutku čini suprotno. Moja sestra Neira bila je veliki talenat, ali i veliki radnik i jaka osoba. Bila je na WTA listi i napravila je izuzetno dobro rezultate, a sada je jaka i porodična žena i majka i isto tako jedan od mojih uzora.

STAV: Tenis je izuzetno skup sport i teško vraća uloženo, pa je pravljenje godišnjih budžeta noćna mora većine profi tenisera. Znamo da je sve bilo na Ramizu i Amri. Je li ikakve pomoći stiglo od javnih preduzeća u Bosni i Hercegovine, domaćih kompanija kroz sponzorske ugovore...?

FATIĆ: Što se tiče finansijske podrške, tu mogu samo da se zahvalim roditeljima i užem krugu njihovih prijatelja. Nisam bio dio sistema, niti sam imao bilo kakvu finansijsku pomoć i koliko god je u tom trenutku to bilo potrebno, danas sam sretan jer sam sa svojom porodicom uspio napraviti vrhunske rezultate ne ostajući nikome dužan.

STAV: ATP statistika bilježi da ste ove godine zaradili 81.488 dolara (bruto)? Je li šta ostalo za ulaganje u dalji napredak, ili su sve “pojeli” avioletovi, hoteli, trenažni proces?

FATIĆ: Već na ovome nivou zarada je malo bolja i naravno da ću u budućnosti nastaviti da ulažem u svoj napredak i teniski razvoj.

STAV: Nakon svega danas imate satisfakciju i uživate u najboljem tenisu, rezultati govore da je sve imalo smisla a sve mi se čini da ima prostora i za bolji ranking. Radite li na poboljšanju igre i gdje vidite prostor za napredak, pored dobre serve i forehanda?

FATIĆ: Naravno da uvijek ima mjesta za napredak i trudim se da svaki dan budem bolji. Čini me sretnim to što se takmičim i što pravim dobre rezultate. Dokazao sam da mogu ostvarivati vrhunske rezultate, potrudit ću se da što bolje preveniram povredu koju imam i da tako dobijem kontinuitet u radu; siguran sam da ću na taj način popraviti i igru, a samim time i ranking.

STAV: Vidio sam da ste početkom decembra u Ravenni (Italija) krenuli s ozbiljnim pripremama za narednu sezonu. Ima li uzbuđenja i šta očekujete od premijernog nastupa u kvalifikacijama „Australian Opena“?

FATIĆ: Da, trenutno sam na pripremama u Ravenni i osjećam se jako dobro. Igrat ću challenger u Canberri kao pripremu za AO24, a nakon toga i svoj prvi „Australian Open“. Naravno da sam uzbuđen i da ću ostaviti posljednji atom snage na terenu.

STAV: Prema bodovnom saldu, praktično ste osigurali i nastup u kvalifikacijama „Roland Garrosa“ i „Wimbledona“ naredne godine. To je sjajan uspjeh za bosanskohercegovački tenis. Hoće li pariska zemlja biti jedan od glavnih ciljeva naredne sezone jer Vam ta podloga očigledno najviše leži?

FATIĆ: Prije svakog turnira imam jasne ciljeve i pristupam maksimalno ozbiljno tako da ću početkom godine napraviti dobar plan turnira i nadam se praviti dobre rezultate. Imam želju da zaigram na pariskoj šljaci i siguran sam da u Parizu mogu dobro igrati.

STAV: Uz Damira, Mirzu i Tomu, sada ste, kao No. 2 bosanskohercegovačkog tenisa, glavna uzdanica i Davis cup reprezentacije. Vjerujete li da možemo zaigrati i u najvišem razredu?

FATIĆ: Mi smo izuzetno dobar tim, ne bih izdvajao nikoga pojedinačno. Imamo jako kvalitetan tim i vjerujem da možemo zaigrati i u svjetskoj grupi uz malo sreće. Mirza je imao probleme s povredom, isto kao i Tomo, ali kad budemo kompletni, možemo igrati sa svakom reprezentacijom.