Bosna i Hercegovina odavno više ne stanuje u nekadašnjem gradu ZAVNOBiH-a, gradu u kojem je u noći s 25. na 26. novembar 1943. godine obnovljena njena tisućgodišnja državnost, mjestu gdje je proglašena državom konstitutivnih naroda Srba, Hrvata i Muslimana. Grad ZAVNOBiH-a danas je samo formalna svojina u sastavu dejtonske države BiH.

Bošnjaci, dvije-tri stotine njih, mahom starijih, zaboravljenih i ostavljenih od strane Sarajeva, danas životare. Većina ih nije ni napuštala svoj grad. Prvo su preživjeli četnički, a onda i teror nakon što su snage HV i HVO zauzele grad u ofanzivi 1995. godine. Bojovnici su temeljito opljačkali grad, sva njegova preduzeća ostavivši iza sebe masovne zločine i garež.

Pritisnuti beznađem, nakon jalovih obećanja Dodikovih vlasti o boljem životu, i mnogi Srbi napuštaju grad i sela i odlaze na Zapad u potrazi za životom dostojnim čovjeka. Mnogo je kuća na prodaju…

A nekad? Nekada je ovaj grad živio jednom dušom.

Ponosan na svoj suživot, prijateljske, pa i međusobne rodbinske veze, na svoju privredu, kulturu… Posebno ponosan na povijest svog grada, a baška na događaj iz ratne 1943. godine, kada je na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a Bosna i Hercegovina obnovila svoju državnost. Bio je to skladan život zadovoljnih ljudi, okrenut svjetlijim stranicama budućnosti, a uporištem u zavnobihovskoj prošlosti. O godišnjici ZAVNOBiH-a grad je oblačio svoje svečano ruho, a građani su se kitili osmjesima.

Iz svih krajeva Titove Jugoslavije dolazili su novinari, televizijske i radijske ekipe da bi izvijestile o proslavi godišnjice obnavljanja državnosti. Razgovarali bi s građanima koji su bili svjedoci tog povijesnog čina, odlazili u Brdo povrh grada u posjetu Mitru Soldatu, prijeratnom cestaru, dvostrukom vijećniku. Svjedočio je Soldat prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a i drugom zasjedanju AVNOJ-a. Objavljivane su reportaže, feljtoni, emitirane radijske i televizijske emisije, izvještavalo se o svečanostima, radnim pobjedama… Grad je s ponosom i radošću dočekivao vijećnike ZAVNOBiH-a i brojne antifašiste koji su obilazili Spomen-muzej prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, koji je vjerno dočaravao ambijent povijesne noći u nekadašnjoj Gašića krčmi. Bila je to svojevrsna učionica novije povijesti naše države, otvorena za posjetioce svakim danom u godini.

Varcarke žene, aktivistkinje, antifašistkinje su u organizaciji partizana Vase Butozana uređivale svečanu salu za zasjedanje. Donosile su iz svojih kuća ćilime i kućno cvijeće, a Ismet Mujezinović ispisivao je parole po zidovima, klicao Titu, saveznicima Amerike, Rusije i Engleske. A onda delegati-vijećnici iz svih krajeva Bosne i Hercegovine koji su se okupili na povijesnom zasjedanju. Atmosfera i radna i svečana. U dekoru bosanskih šarenih ćilima, uz odjek topova u daljini, u porobljenoj Evropi, plamtio je antifašistički i partizanski plamen, ponosno kucalo srce narodnih poslanika. Rađala se nova, antifašistička i slobodna Bosna i Hercegovina…

Partizan, umjetnik-grafičar Božidar Jakac, Slovenac, vijećnik AVNOJ-a, ovjekovječio je fotografijama zasjedanje i njegove učesnike, salu i u njoj delegate Vojislava Kecmanovića Đedu, predsjednika ZAVNOBiH-a, Đuru Pucara, Mitra Mitrovića iz Srbije, partizane u gradu i okolini. Iz Varcar-Mrkonjića odaslane su poruke narodima i građanima Bosne i Hercegovine o Bosni i Hercegovini kao majci koja ih je sve zajedno odnjihala.

Grad je do tada nekoliko desetina puta prelazio iz ruku u ruke raznih vojski, zvali su ga “bosanska Šepetovka” (po jednom ruskom gradiću koji je imao istu sudbinu), da bi oslobođen dočekao vijećnike i goste, među njima Rodoljuba Čolakovića, Skendera Kulenovića i Branka Ćopića, koji je kasnije napisao novelu Varcar-Mrkonjić, koja odslikava ratni duh međusobne solidarnosti, ispomaganja i čuvanja muslimana, katolika i pravoslavaca u ratnom vihoru i neizvjesnosti koji su svoj ljudski duh ispoljili u svom zajedničkom gradu. Plamičak tog duha nije ugašen ni u prošlom ratu.

Grad je, povodom četrdesete godišnjice ZAVNOBiH-a, dobio nekoliko vrijednih privrednih pogona, a ukrašen je novim zdanjima Spomen-doma i hotela. Objavljena je fotomonografija Mrkonjić-Grad, pokrenute mjesečne Mrkonjićke novine, štampane razglednice i prvi turistički prospekt. Na Mliništima, gdje je Josip Broz Tito boravio 1942. godine, otvoren je muzej pod vedrim nebom s kompozicijom “ćire”, partizanskog voza u kojem se vozio i sam Tito.

Broz je posjetio Mrkonjić-Grad stigavši putem AVNOJ-a. Nakratko je sjeo u jednu od vijećničkih stolica u muzeju u zgradi zasjedanja. Prisjetio se vremena kada je u Jajcu pripremao Drugo zasjedanje AVNOJ-a, odakle je pozdravio odluke mrkonjićkog ZAVNOBiH-a. Sada je klicao novoj, slobodnoj BiH u sali u kojoj je obnovljena njena državnost. Titova posjeta bila je velika čast.

Poruke ZAVNOBiH-a postale su obrazac života u poslijeratnoj Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini, Republici Bosni i Hercegovini, temeljna odrednica svih poslijeratnih ustava. Porukama ZAVNOBiH-a, posljednjem i jedinom važećem Ustavu RBiH, treba još samo dodati građansku notu pa da Ustav dobije zeleno svjetlo kao građanski, evropski i svjetski, naš, ljudski.

I na tim porukama i temeljima ZAVNOBiH-a zasnovana je odluka o održavanju građanskog referenduma 29. februara i 1. marta 1992. godine, na kojem je donesena do danas nepobitna odluka o Republici BiH kao samostalnoj, suverenoj i neovisnoj državi. Šta se poslije dogodilo, svako je manje-više osjetio na svoj koži. (Ibrahim Halilović, Stav, 2017.)