Bosna i Hercegovina je do sada nebrojeno puta dokazala da je uvijek spremna pomoći, u onom kapacitetu u kojem može, svima onima kojima je pomoć potrebna. Uprkos brojnim unutrašnjim problemima s kojima se stanovništvo naše domovine iz dana u dan susreće, uprkos sve složenijim političkim preslagivanjima koja postaju sve veća prijetnja samoj opstojnosti države, pokazali smo svoju solidarnost s narodom Republike Türkiye i Sirije, koji u ovim momentima sahranjuje svoje najmilije stradale u razornom zemljotresu ili koji traže članove porodice pod tonama šute nastale rušenjem njihovih domova.

Otkako je objavljena informacija da će biti potrebna hrana, odjeća i obuća, higijenske potprepštine te, što je možda i najvažnije, stručno ljudstvo uključeno u pronalazak i brigu o preživjelima u ovoj razornoj elementarnoj nepogodi, stanovništvo BiH iskazalo je svoju volju da pomogne, ali ne i neke politike. U Stavu čitajte traumatična svjedočanstva s terena koje smo sakupili od naših aktivista i spasioca.

Dritan i Elmedin, “ideološka” su braća blizanci, piše Adnan Pejčinović, u tekstu “Trojka plus i velikosrbi imaju isti interes“.

„Srbi nemaju kapacitet ponovo vojno okupirati Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, ali imaju politička i propagandna sredstva da ih obesmisle kao ozbiljne evropske države pomoću likova poput Dritana Abazovića i Elmedina Konakovića te njihovih sljedbenika. Imamo li mi kapaciteta još jednom se odbraniti?“, pita Pejčinović.

Za Stav govori Nesib ef. Hadžić, predsjednik Udruženja Ilmijje, te poručuje „Naši su imami jaki, njih niko nije uspio uplašiti“.

„Skoro svaki grad u manjem entitetu ima osnovnu školu Sveti Sava, koja je ispunjena pravoslavnom ikonografijom. To je nametanje jednog mišljenja, jednog stava, jedne vjere svima koji ondje žive. Bošnjačka djeca moraju ići u te škole a ne mogu imati nacionalnu grupu predmeta, ne mogu formalno pravno izučavati bosanski jezik, a u isto vrijeme mi ovamo u Sarajevu, Tuzli, Zenici imamo predmet bosanski, hrvatski i srpski jezik, uvažavamo svačije pravo da govori jezikom koji osjeća svojim i da ga zove kako želi, nama to nije problem. Nije nam problem da se u istom kapacitetu obilježavaju i dva Božića, i Uskrs, i Vaskrs, i dva Bajrama – mi smo u tome primjer kozmopolitizma, za razliku od njih“, kaže ef. Hadžić.

Rođeni Parižanin Robin Cognée već tri godine boravi u Sarajevu. Ovdje je došao kako bi studirao. Prije tri godine upisao je doktorski studij u Centru za interdisciplinarne studije „Prof. dr. Zdravko Grebo“ Univerziteta u Sarajevu, i to u programu Globalne studije. No ono što njega izdvaja iz mase drugih stranaca koji dolaze ovdje studirati jeste sami predmet istraživanja – bosanske džamije. Naime, njega je prvi turistički dolazak u našu državu u velikoj mjeri fascinirao tako da je sam sebi obećao da će doći ovdje, naučiti bosanski jezik i studirati bilo šta vezano za historiju ovog podneblja. I u svemu tome je i uspio...

U razgovoru za Stav Cognée kaže: „Evo, u Sarajevu je većinsko muslimansko stanovništvo i ono je u potpunosti otvoreno prema nemuslimanima, pa čak i prema onim nemuslimanima koji dolaze iz primarno muslimanskih, bošnjačkih porodica. Samo prošetajte Baščaršijom i putem ćete sresti muslimana s dugom bradom i skraćenim pantalonama, starog derviša, djevojku s hidžabom kako hoda pokraj djevojke u mini suknji, zatim časne sestre i djecu kako se igraju. I svi tu žive skupa. Vidjet ćete i popa kako u mantiji slobodno hoda. I to je moguće u Francuskoj, ali, iako od nikoga nećete dobiti usmenu opomenu, ipak će pronaći način da vas osude. Djevojka s mahramom na glavi ili čovjek arapskog porijekla u Francuskoj su sigurno u nekom momentu bili meta ne baš milih pogleda.“

O ostalim temama kojima se bavi ovosedmični “Stav” saznajte iz sadržaja:

UVODNIK
Filip Mursel Begović: Antibošnjačkim radikalizmom žele radikalizirati Bošnjake

ZEMLJOTRES U TURKIYE I SIRIJI
Mirza Abaz: Ispružena bratska ruka Bosne i Hercegovine prema Republici Türkiye i Siriji
Almir Mehonić: Sandžak je uz bratski narod
Amina Šećerović-Kaşli: Tih 1 minutu i 40 sekundi neću zaboraviti dok sam živa
Alma Aranutović: Sablasni prizori teško su zamislivi, miris mejta šokantan je
Bojan Budimac: Manipulanti lešinare i nad apokaliptičnom tragedijom
Sanadin Voloder: Zemljotres u Türkiye i Siriji još jednom je ogolio licemjerstvo Zapada

POLITIKA
Adnan Pejčinović: “Trojka plus” i velikosrbi imaju isti interes
Amir Telibećirović: Opasni rast sekularnog ekstremizma
Osman Softić: Iran nije prirodni neprijatelj Zapada

EKONOMIJA
Faris Nanić: Ekonomske promjene kao nužan uvjet političke stabilnosti

KOLUMNE
KRIVO SRASTANJE: Opredmećenu pamet poteško je zatočiti (Sadik Ibrahimović)
APOKRIFNI FRAZARIJ: Priča iz Amsterdama, u kojem nikad nisam bio (Irfan Horozović)
ZAPISI IZMEĐU RATOVA: “Brže, balijo, brže” (Amir Hasanović)
HAZNA AŠKA: Hajde da volimo i budemo voljeni, nikome ovaj svijet neće ostati! (Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić / Priredio: Šaban Gadžo)

DRUŠTVO
Nesib ef. Hadžić: Naši su imami jaki, njih niko nije uspio uplašiti (INTERVJU/ Razgovarao: Jakub Salkić)
Jakub Salkić: Vrhovni sud Rs-a priznaje – temelji entiteta Rs zaliveni su bošnjačkom krvlju
Mirza Abaz: Kako je Francuza Robina Cognéea ljepota bosanskih džamija dovela u Sarajevo
Nedim Hasić: Kako je šverc robe iz Turkiye spasio Bošnjake Sandžaka
Bajro Perva: Ja sam živa lutka s Markala (Razgovor s Amerisom Ahmetović)
Alen Kalajdžija: Kontroverz(ij)e u nas nikad ne manjka
Ammar Kulo: Sebilj i “Opresa”
Nedim Hasić: Fojbe, Titov zločin koji su komunisti skrivali pola stoljeća
Izet Perviz: Priče s Ćurčića brijega

KULTURA
Almir Zalihić: Kolektivna zebnja koja se prepliće s kobi pjesnika (O Ismetu Markoviću)