Doktor Jusuf al-Karadavi bio je jedan od najvećih savremenih islamskih autoriteta. Karadavi je bio osnivač i višegodišnji predsjednik Unije islamskih učenjaka. Predsjedavao je Evropskim vijećem za fetve i učestvovao u radu mnogih drugih institucija i skupova. Karadavi je 2008. godine bio na trećem mjestu među 20 ličnosti na listi najutjecajnijih mislilaca svijeta, u istraživanju koje su sproveli časopisi Foreign Policy i Prospect.
Malo je ličnosti u savremenom islamskom svijetu koje su kroz svoje djelovanje zadobili toliku popularnost u muslimanskim masama, ali i u intelektualnim krugovima. Malo je islamskih učenjaka koji su bili tako direktni i dostupni u komunikaciji s vjernicima, a posebno s omladinom. Malo je savremenih islamskih učenjaka koji su kroz svoje stavove dokazivali razumijevanje za izazove, probleme i potrebe muslimana u njihovoj svakodnevici.
Malo je među ulemom onih koji podjednako razumiju stanja muslimana u većinskim arapskim, odnosno muslimanskim državama, ali i specifičnosti onih muslimanskih zajednica koje su manjina ili useljenici. Malo je alima koji su podjednako djelovali u različitim islamskima naukama (pravo, tumačenje Kur'ana i hadisa, vjerovanje, ekonomija, politika...). Malo je alima koji su jasno i otvoreno kritikovali tiransku i nasilnu vlast, a podržavali one koji afirmišu srednji put razumijevanja islama i njegovu sveobuhvatnost. Sve navedeno i mnogo više od ovoga bio je šejh Jusuf Karadavi u svom govoru, pisanju, djelovanju, koje je trajalo gotovo jedno stoljeće.
Dr. Karadavi se rodio 1926. godine u zapadnom dijelu Egipta dok je on još bio pod britanskom kolonijalnom upravom. Odrastao je kao siroče, a o njemu se brinuo amidža. Njegove intelektualne sposobnosti su rano prepoznate. Uporedo s njegovim akademskim putem išla je njegova borba za pravednije društvo, zbog čega je stekao mnogo neprijatelja. Kratko je radio i kao imam i hatib, gdje je brzo stekao popularnost, posebno kod omladine. Zbog političkih okolnosti, napušta Egipat i od 1961. godine živi u Kataru.
Britanci su istjerani, kralj je svrgnut, mijenjali su se diktatori kojima se tepalo da su predsjednici, a borba Karadavija za slobodni Egipat nije prestala. Njegova radost bila je najveća u kratkom mandatu jedinog legitimnog predsjednika Egipta Muhammeda Mursija. Sisijev diktatorski režim ga je čak osudio na smrt i utamničio njegovu kćerku.
Dvostruki aršini Zapada su se pokazali i u odnosu prema Karadaviju, kojeg su pojedine države, političari i institucije proglašavali zajedno s pokretom Muslimanska braća teroristima. Taj diskurs je posebno bio naglašen za vrijeme Trompove administracije. Takve stavove ćemo bolje razumjeti ako se podsjetimo da su Muslimanska braća i većina uleme koja je stasala u pokretima obnove nakon ukidanja hilafeta bila izrazito antikolonijalno nastrojena u svojoj borbi za ljudska prava potlačenih muslimanskih naroda.
Nažalost, ni bosanskohercegovačka javnost nije bila imuna na iznošenje neutemeljenih stavova o dr. Karadaviju. Takva pisanja su bila intenzivnija tokom njegovih posjeta kada se sastajao s našim vjerskim, akademskim, ali i političkim predstavnicima. Česte medijske špekulacije u bosanskohercegovačkoj, ali i regionalnoj javnosti su povezivale Karadavija kao duhovnog vođu Muslimanske braće i Bakira Izetbegovića u cilju diskreditacije Alije Izetbegovića, Stranke demokratske akcije i Bošnjaka u cjelini. Njegova zadnja posjeta Sarajevu bila je 2013. godine u sklopu zasjedanja Evropskog vijeća za fetve. Tada je u izjavi za Anadoliju rekao da je “Bosna svaki put kad dolazi sve ljepša”.
Dr. Karadavi je bio autor oko 200 knjiga iz različitih naučnih polja, a mnoge od njih u cjelini ili dijelovima su prevedene na bosanski jezik. Također, mnogi njegovi medijski nastupi su kroz formu članaka prevedeni i kasnije publikovani u formi knjige. Pri kraju je izdavanja njegove doktorske disertacije o zekatu kroz saradnju Ureda za zekat Islamske zajednice i Asocijacije za kulturu, obrazovanje i sport – AKOS.
Dr. Muharem Adilović, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici, u izjavi za Stav ističe da je smrt dr. Karadavija veliki gubitak za cijeli muslimanski ummet. Dr. Adilović je godinama prevodio nastupe dr. Karadavija u emisiji Šerijat i život na Al Jazeeri.
“Rad dr. Karadavija je odlikovala inovativnost s posebnom senzibilnosti za savremeni kontekst življenja muslimana, što je bilo izuzetno vrijedno i fascinantno. Danas možemo svjedočiti da nam ponestaje stavova, mišljenja, analiza islamskih učenjaka koji razumiju savremene potrebe muslimana. To je veliki problem i hendikep koji smo u proteklom vremenu jako dobro kompenzirali upravo kroz rad šejha Karadavija”, kaže za Stav dr. Adilović.
Njegove riječi “veliki broj šejhova i učenjaka živi u knjigama, a ne u stvarnosti, to je zato što su čitali samo knjige klasika, ali ne i knjigu života, zbog toga su njihove fetve kao da su iz mezarova izvađene”, na najbolji način odražavaju razumijevanje potreba današnjih muslimana i kritika onih koji su zarobljeni u prošlosti.
“Njegovi stavovi su bili u skladu s vremenom, a to je osnovna dužnost muslimanskih učenjaka da njihove fetve, analize i djelovanje bude u skladu s potrebama muslimana, okolnostima vremena i mjesta u kojem žive. Karadavi je bio nevjerovatan primjer uspješnog alima koji razumije kontekst vremena u kojem djeluje. Pored navedenog, njegova osnovna karakteristika je bila da je bio nadteritorijalan. Naime, svi mi smo uokvireni ili ograničeni nekim običajima, prostorom, pogledom na svijet i kontekstom življenja. Karadavi je bio univerzalan, globalan, bio je neko ko razumije stanje muslimana u Kanadi, zapadnoj Evropi, sjevernoj Africi, Bliskom istoku, tamo gdje su muslimani većina ili manjina. Kada čitate njegove knjige i fetve, imate dojam kao da je naš, kao da je s naših prostora jer je razumijevao savremene okolnosti muslimana u cijelom svijetu. Postavlja se pitanje nakon njegova odlaska ko može da popuni tu veliku prazninu”, dodaje dr. Adilović.
Saradnja dr. Karadavija i Al Jazeere je povećala popularnost obiju strana u muslimanskom svijetu.
“Kada je u pitanju njegov medijski rad, zaista je to pravi primjer avangarde. To je novo područje koje je on otvorio. Ljudi su imali priliku da gledaju i razgovaraju o svojim problemima sa šejhom kroz direktni TV prijenos. To je bio pravi medijski bum, a moja namjera je bila da kroz prevođenje tih emisija prenesem tu živost i aktuelnost koja je bila dominantna u njegovim nastupima. Takvi tekstovi su imali izuzetan pozitivan utjecaj u našem društvu”, ističe dr. Adilović.
Dr. Šefik Kurdić smatra da je Karadavi simbol učenjaka koji je bio daleko od skuta vladara, pa je, zbog toga, bio uskraćen čak življenja u svojoj domovini.
“Rijetki su danas intelektualci koji nisu podlegli materijalnom blještavilu i koji nisu savili kičmu pred današnjim faraonima! Jedan od njih je, svakako, bio ovaj velikan koji je, i pored ovih iskušenja, očuvao moralnu čistotu i jak karakter i kao takav otišao na obračun svome Gospodaru”, poručio je dr. Kurdić.
“Usudit ću se kazati, na osnovu mog iskustva s njegovim tekstovima, emisijama i knjigama, rahmetli šejh Karadavi je prava slika tradicionalnog islamskog učenjaka savremenog razumijevanja života i stvarnosti. Njegovo preseljenje na Ahiret nije kraj zadaće i misije koju je za života obavljao, a ona se ogleda u promovisanju umjerenosti, zdravom osjećaju za stvarnost i ispravnom razumijevanju islamskih normi i vrijednosti”, rekao je za Stav Omer Sikira, glavni imam Medžlisa Vitez.
Karadavi nije bio klasični alim usko ograničen u određenu nauku i odvojen od stvarnosti.
“Šejh el-Karadavi bio je orijentir kako muslimanskim intelektualcima, tako i običnim ljudima, naročito kada su u pitanju savremeni problemi i dileme. On nije bio konvencionalni učenjak, interesovale su ga sve pore društvenog života, od politike i ekonomije do umjetnosti i bezbjednosti. Bio je kamen spoticanja svim ekstremistima. Dugo će muslimanski svijet čekati nekog poput šejha Jusufa el-Karadavija. Daj Bože da griješim”, kazao je za Stav Džemo Redžematović, glavni imam Medžlisa Podgorica i Nikšić, prevodilac više djela Karadavija.
Dr. Semir Rebronja, profesor arapskog jezika na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici, smatra da je Karadavi pozivao u cjeloviti islam, koji obuhvata vjerovanje i zakon, ibadet i ophođenje s ljudima, etiku i etičke vrijednosti, ahiret, kulturu i civilizaciju, zajednicu i državu.
“El-Karadavi je promovisao sve vrijednosti; od fikhuz-zekata, kao njegove doktorske disertacije, preko fiha prioriteta, suneta, džihada, porodice, do, evo, Enciklopedije islamskog odgoja i ovih dana je izašla knjiga Fikhus-salati kao kruna intelektualnog i umnog promišljanja i iskustava. Između ostalog, preveo sam s kolegama i Enciklopediju islamskog odgoja i bio sam fasciniran. El-Karadavi je pisao ovu knjigu prije nekoliko godina i intelektualna zrelost, temeljitost i mudrost zrače na svakoj strani knjige. El-Karadavi nudi novine, nije samo pretakao s jednog na drugi papir, već čitalac, pogotovo na arapskom jeziku, ostaje frapiran mislima i mudrostima koje piše”, ističe dr. Rebronja.
Karadavi je pomjerao granice u islamskim naukama i uvodio je nove termine i discipline.
“On je bio začetnik novog fikha; medicinskog, ekonomskog, političkog, pa i fikha manjina 'fikh el-akallijat'. Uvijek je tražio rješenja za ovo vrijeme”, smatra Salih Haušić, profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi.
“Jako je puno stvari koje su me fascinirale kod šejha Karadavija. Ovom prilikom ću izdvojiti samo dvije. On je jako dobro poznavao klasične islamske znanosti, ali s druge strane, odlično je poznavao savremene znanosti i kontekst u kojem živimo. Bio je hafiz Kur’ana, znao je desetine hiljada hadisa i neka djela napamet, napisao je knjige iz gotovo svih islamskih oblasti. Poznavao je savremene znanosti i kretanja u svijetu. On je sve to spajao i zbog toga je bio omiljen među muslimanima. Godinama je predsjedavao Evropskim vijećem za fetve jer je na osnovu svog iskustva vrlo dobro poznavao okolnosti u kojima žive muslimani na zapadu i davao je odgovore na njihove izazove”, ističe dr. Ahmed Adilović, travnički muftija.
Karadavi je čitav svoj život promovirao srednji put razumijevanja islama, ali i dijalog s različitim frakcijama koje su nastale iz islama i s pripadnicima drugih religija.
“Druga bitna njegova karakteristika je afirmacija koncepta vesattije. Bio je protivnik svakog ekstremizma, pretjerivanja i popuštanja u svakom pogledu. Kritikovao je one koji su bili zarobljeni u klasičnim knjigama i stavovima, a nisu uvažavali savremeni kontekst, ali i one koji nisu dovoljno poznavali klasična djela”, zaključuje muftija Adilović.
