Dok rat u Ukrajini traje punom žestinom, fokus globalne politike sve se više pomjera ka Južnoj Aziji. Dvije vodeće zemlje regije, Indija i Pakistan, sve više postaju epicentar globalne politike i novog hladnog rata u nastajanju. Indija i Pakistan posljednjih mjeseci postaju ključni akteri koji oblikuju budućnost novih globalnih odnosa. Razlog za ovakvu ulogu i značaj Indije i Pakistana u globalnoj politici primjećujemo u odnosu ovih dviju zemalja prema Rusiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Kini. Mnogi još nisu dovoljno svjesni nove dinamike koja bi mogla biti presudna u oblikovanju novih kontura strateških globalnih odnosa među velikim silama.
Karakteristično je da se Indija proteklih godina, nakon dolaska na vlast ultranacionalističkog lidera Narendre Modija, šefa hinduističke partije BJP, približila Washingtonu do te mjere da je postala nezamjenjivi partner Americi u suzbijanju i okruženju Kine, s kojom Indija ima problematične odnose u pograničnim područjima, ali s kojom istovremeno održava solidne trgovinske veze. Iako nije formalni američki saveznik onako kako su za Ameriku vezani npr. Japan ili Australija, Indija se smatra ključnim partnerom SAD-a u QUAD-u (kvadrilateralnom sigurnosnom dijalogu) u indopacifičkoj regiji.
Ovaj mehanizam prvi je predložio bivši japanski premijer Šinzo Abe 2007. godine, potaknut strahom od naglog rasta i utjecaja Kine u Aziji. Savez QUAD skoro čitavu deceniju bio je neaktivan, ponajviše zbog dobrih trgovinskih odnosa Amerike i Australije s Kinom. Ipak, QUAD je proteklih nekoliko godina reaktiviran kao jedna od ključnih regionalnih američkih multilateralnih poluga za suzbijanje i balansiranje, a neki posmatrači vjeruju i okruženje Kine, u regiji Indopacifika, radi očuvanja američke dominantne pozicije.
Indija tradicionalno prakticira politiku principijelne neutralnosti i jedna je od suverenih država koje su voljne suprotstaviti se diktatu Washingtona u cilju zaštite vlastitih interesa. Kada se očekivalo da će Indija podržati američku poziciju u odnosu na Rusiju zbog njene agresije na Ukrajinu, Indija je zauzela principijelan i nezavisan stav, odbivši osuditi rusku invaziju Ukrajine. Treba podsjetiti na činjenicu da je Indija tradicionalni hladnoratovski saveznik Rusije, iako je formalno bila jedna od vodećih nesvrstanih zemalja. Indija je u dobroj mjeri ovisna o ruskom naoružanju, a djelimično i o energentima iz Rusije. Indiji je dobrodošla prilika da od Rusije, koja pogođena sankcijama Zapada traga za alternativnim tržištima, osigura naftu i ugalj po povoljnim cijenama. Indija je postigla sporazum s Rusijom da, zbog uvedenih sankcija Rusiji od SAD-a i njegovih saveznika, bilateralne transakcije kupovine nafte i uglja, prijeko potrebnog Indiji za proizvodnju čelika, obavi u domaćim valutama, rupijama i rubljama. Iako to nisu velike transakcije u globalnim omjerima, smjelost New Delhija da posegne za ovim transakcijskim mehanizmom narušila je centralnu poziciju dolara u globalnoj trgovini i uzdrmao njegove odnose sa SAD-om.
Ova odluka Indije naišla je na nezadovoljstvo Washingtona. Zbog stava Indije prema Rusiji i odbijanju New Delhija da podlegne američkim pritiscima, Amerikanci su odlučili reaktivirati svoje stare saveznike u Islamabadu kojima su dali signal da žele povratak Pakistana u njegovoj tradicionalnoj ulozi balansera politike prema Indiji.
New Delhi proteklih godina znatno se približio Washingtonu, i to zbog zajedničkih strateških interesa, prije svega zbog straha od zajedničkog konkurenta Kine. Ipak, zbog otpora Indije da se povinuje volji Amerikanaca, New Delhi je proteklih sedmica postao epicentar globalnih diplomatskih aktivnosti i stjecište velikog broja zapadnih i svjetskih emisara koji su dolazili na noge indijskim državnim dužnosnicima i diplomatima. Američki, britanski i drugi evropski diplomati u New Delhi došli su kako bi svoje domaćine u Indiji uvjerili da je u dugoročnom interesu Indije da otkaže podršku Rusiji, osudi njenu agresiju na Ukrajinu i uvede sankcije Rusiji.
Međutim, Indija je odbila sve vrste prijateljskih savjeta i pritisaka i ostala vjerna svom strateškom partnerstvu s Rusijom.
Dok je za Ameriku trenutno prioritet slabljenje Rusije, koju želi iscrpiti u Ukrajini, za Indiju je prioritet kako parirati Kini. Indija je u velikoj mjeri ovisna o ruskom naoružanju kako bi bila spremna suprotstaviti se kineskoj sili. Zato se angažirala u QUAD-u. Partneri Indije u ovoj asocijaciji, pak, danas su svoju energiju usmjerili ka Rusiji, kažnjavajući Putinov režim ekonomskim sankcijama. Indija im se u tom ne želi priključiti. Srikanth Kondapalli, dekan Fakulteta za međunarodne odnose na Univerzitetu Jawaharlal Nehru u New Delhiju, to naziva hodanjem po tankoj žici. Američki predsjednik Biden opisao je poziciju Indije labilnom.
S druge strane, Indija se pita koliko se može pouzdati u američku pomoć u slučaju konfrontacije s Kinom kada je svu svoju energiju okrenula ka Ukrajini i Rusiji. Indija je otvorena za saradnju sa SAD-om na planu vojne opreme, ali, da bi se to desilo, potreban je dugi period. Nije jednostavno preko noći promijeniti kompletan sistem odbrane. Amerika je signalizirala da bi Indiji ustupila alternativnu opremu ako bi odustala od strateških veza s Rusijom. Ipak, u Indiji do danas nije zaboravljeno da je SAD tokom 1971. u vrijeme rata za nezavisnost Bangladeša, koji je Indija potpomagala, Washington stao na stranu Pakistana. Neutralna pozicija Indije prema Rusiji glede rata u Ukrajini potvrdila je da je u Indiji još prisutan antiamerički sentiment i podozrenje prema Americi.
U Washingtonu su toga itekako svjesni i neće odustati od Indije. Analitičari iz Delhija vjeruju da, ako indijske oružane snage nisu kadre uvjeriti premijera Modija da Indija može ostvariti uspješnu tranziciju s ruskog na američko oružje i opremu, njegova Vlada neće licitirati s udaljavanjem od Rusije.
Međutim, bivši šef ONA-e, krovne analitičke obavještajne zajednice Australije, Peter Varghese, koji je bio ambasador Australije u New Delhiju, vjeruje da će se pozicija Indije i Rusije dodatno komplicirati kako vrijeme bude odmicalo, a odnosi između Rusije i Kine se budu mijenjali i približavali. “Bliski odbrambeni odnos Indije s Rusijom trenutno znači da je strateški partner najvećeg protivnika Indije (Kina) najveći indijski dobavljač oružja (Rusija) istovremeno i protivnik vjerovatno najvažnijeg indijskog strateškog partnera budućnosti, misleći na SAD”, kazao je nedavno Varghese, aktuelni rektor Univerziteta Queenslanda u Brisbanu. Proturječnost položaja Indije jeste u tome što se ona istovremeno suprotstavlja Kini dok pritom ima izvrsne odnose s Rusijom. Takav će odnos neminovno imati dugoročne posljedice glede njenih odnosa s drugim silama, smatra ovaj veteran australijske vanjske politike.
Paradoksalna je i činjenica da se Indija, uprkos tradicionalno bliskim strateškim vezama s Rusijom, u novije vrijeme pozicionirala kao nezamjenjivi partner SAD-a u najnovijoj američkoj indopacifičkoj strategiji. Indija je ključni stub u bilo kojoj varijanti održanja američke hegemonije u indopacifičkoj regiji, kao velika demografska, ekonomska i nuklearna sila koja može parirati Kini u tom dijelu svijeta. Strateški planeri vanjskopolitičke strategije u New Delhiju svjesni su ove pozicije Indije i mogu sebi priuštiti da se ponašaju komotno, ne strahujući da će Washington protiv Indije upotrijebiti ekonomske sankcije koje bi inače odmah uslijedile da je u pitanju neka druga, slabija i marginalna država. Vojno-tehnička oprema koju Indija kupuje od Rusije, kao što je protuzračni raketni sistem S-400, i dalje se odvija neometano.
Zauzvrat, New Delhi planira izvoziti poljoprivredne i farmaceutske proizvode u Rusiju u saradnji s Iranom, preko iranske luke Chabahar, koju Indija gradi svojim investicijama. Neki analitičari, ne bez razloga, vjeruju, bez obzira na paradoks i ulogu Indije u QUAD-u, da je Indija trenutno postala najveći saveznik Rusije bilo gdje u svijetu, nadmašivši čak i Kinu, koja, kada je o Ukrajini riječ, balansira između Zapada i Rusije, radi očuvanja vlastitih interesa. Kina nije osudila Rusiju, ali joj u praksi puno i ne pomaže osim što nastavlja s njom trgovati.
Odlične veze Indije i Rusije pomogle su Moskvi da ne postane junior partner Kine i pretvori se u njenog vazala, kako to očekuje Washington, koji budućnost svjetskih odnosa ponovo vidi u bipolarnom svijetu i podjeli sfera utjecaja između Amerike i Kine ako ne uspije u pokušajima očuvanja američke supremacije. Strateške planove Washingtona remeti savez Moskve i New Delhija, koji se zalažu za multipolarni svijet u kojem će ove dvije nuklearne sile balansirati moć Amerike i Kine, sila koje ih žele relegirati na margine globalnog utjecaja. Indiju i Rusiju toliko i ne spaja njihova međusobna ovisnost, npr. trgovina, posebno u sferi odbrambenih tehnologija, koliko ih približava strateško promišljanje i želja da se obje pozicioniraju kao treći pol globalne politike, kako ne bi postale vazali Kine i Amerike. Neki analitičari globalne politike ovu paradoksalnu situaciju nazivaju bimultipolarnim svjetskim poretkom u nastajanju.
New Delhi i Moskva pokušavaju reanimirati pokret nesvrstanih u nekoj novoj formi kako bi mobilizirale zemlje tzv. trećeg svijeta u procesu tranzicije ka multipolarnom svjetskom poretku. Pozicija Indije i Rusije, kao manjih sila u odnosu na Kinu i SAD, jeste takva da one žele po svaku cijenu spriječiti nastanak novog bipolarnog svijeta. U toj svojoj nakani Indija i Rusija kao svog ključnog partnera vide Iran. Zapravo, Iran, zahvaljujući svom enormno važnom strateškom položaju i ogromnim energetskim resursima i diversificiranoj ekonomiji i domaćim odbrambenim i industrijskim kapacitetima unatoč američkim sankcijama, predstavlja svojevrsnu poveznicu između Indije i Rusije. Transportni koridor sjever – jug (NSTC), koji je planiran preko luke Chabahar i drumskog i željezničkog koridora preko Irana do Rusije, čiji se kraci račvaju po Srednjoj Aziji, predstavlja jedina vrata za trgovinu Indije sa zemljama (stanovima) Srednje Azije. Na taj način, u partnerstvu s Indijom i Iranom, Moskva želi minimizirati šanse Pekinga da uspostavi hegemonističku poziciju u Srednjoj Aziji.
Međutim, i New Delhi i Moskva to žele ostvariti na način koji neće biti prijeteći za Peking, koji žele imati na svojoj strani. Rusija od Indije očekuje da joj pomogne u pristupu zemljama Južne Azije na koje Indija ima utjecaj. Na taj način Indija, Rusija i Iran postaju treći značajni pol globalne politike, povezujući Arktik s Indijskim okeanom po sredini Euroazije, na čime se strateški pozicioniraju između Evrope (EU), koja se smatra američkom sferom utjecaja, i Istočne Evroazije, kojom dominira Peking. Zbog nedavnog približavanja Pakistana Rusiji, svom tradicionalnom hladnoratovskom neprijatelju, što je značilo revolucionarni pomak u politici Pakistana potkraj vladavine nedavno svrgnutog premijera Imrana Khana, postojala je šansa da se i Pakistan uključi u ovaj geoekonomski prostor kao važan partner Rusije.
U tom kontekstu, Pakistan je bio znatno unaprijedio odnose s Iranom. Strateški planeri u Washingtonu prepoznali su opasnost ovog strateškog partnerstva u Južnoj Aziji i odlučili su energično reagirati kako bi spriječili pomenutu konvergenciju i oslabili poziciju Moskve i Teherana, mobilizirajući svoje tradicionalno lojalne saveznike u redovima pakistanskih oružanih snaga koji su pokrenuli svoje uhodane mehanizme unutar Pakistana kako bi izrežirali obaranje Vlade Imrana Khana i ponovo ustoličili tradicionalne političke snage na kormilo Pakistana.
Stoga ne iznenađuje činjenica da je lider Pakistanskog narodnog pokreta (PPP) Bilawal Bhutto, nakon pada Imranove Vlade, izjavio kako se Pakistan konačno vraća svojoj tradicionalnoj politici ili starom Pakistanu. Khanova posjeta Moskvi poslužila je kao okidač za njegovu smjenu koju je vojska Pakistana, za koju se zna da ima stvarnu vlast, podržala svojim oklijevanjem da adresira neka pitanja stranog uplitanja u unutrašnja pitanja Pakistana koje je Khan pokušao nametnuti.
Povratak Pakistana na globalnu političku scenu može se posmatrati iz više uglova. Prvo, za očekivati je da će nova Vlada Pakistana, koja sada ima podršku SAD-a, ali i Pakistanskih oružanih snaga, pokušati poboljšati odnose s Washingtonom. S druge strane, Vlada novog premijera Shehbaza Sharifa vjerovatno će odnose s Moskvom reducirati, ako ne i u potpunosti prekinuti. U najmanju ruku, usporit će neke procese koje je Imran Khan pokrenuo. Zauzvrat, Washington će učiniti korak naprijed prema Islamabadu i osnažiti njegovu poziciju u odnosu na Indiju, koju Washington izlaže snažnim pritiscima, što u domenu nepoštivanja ljudskih prava, što zbog nepokolebljivog stava Indije prema Rusiji.
Nema uopće sumnje da je Indija za geostrateške planere u Americi dugoročno posmatrano jedini ozbiljan budući partner u suzbijanju Kine. Na primjeru Indije i Pakistana pokazalo se da je New Delhi spremniji oduprijeti se pritiscima Washingtona radi očuvanja svojih nacionalnih interesa dok je Islamabad pohrlio u zagrljaj Washingtonu, iako će, dugoročno, Indija biti temeljni oslonac politike Washingtona u Južnoj Aziji i Indopacifiku.
