U grčkoj mitologiji je zabilježeno da je Atena, boginja mudrosti, umjetnosti i rata, jedne prilike posvađala s Posejdonom, bogom mora te od straha pobjegla da joj ne bi što nažao učinio. Dok je bježala, njen štit, obložen kozijom kožom, pao je u more. Preklinjanje da joj se pomogne toliko ganu Zeusa, vrhovnog boga, da joj je štit pretvorio u otok na kojem se spasila.
Legenda kaže da ako se grad Kopar u Sloveniji pogleda iz visina, svojim oblikom upravo i podsjeća na davno izgubljeni štit. Pošto je štit bio obložen kozijom kožom, od toga nastaše koze na otoku po kojima on i dobi ime. U antičkoj Grčkoj nosio je naziv Aegida (koziji grad), a poslije je dobio naziv Kopar. Riječ “capre” na italijanskom jeziku znači koze. One su u antičkom vremenu zauzimale cijelu površinu nenaseljenog otoka Kopar. Kasnije je otok spojen s obalom i pretvoren u grad koji danas ima oko 25 hiljada stanovnika. Postavši glavnim gradom venecijanske Istre, Italijani mu dadoše ime Capodistria – glava ili šef Istre. Današnja slovenska Istra zauzima područje Kopra, Izole i Pirana, dok je hrvatska Istra donji dio poluotoka, sve do Pule. Između 13. i 17. stoljeća ovi prostori bili su opustošeni kugom pa je cijela Istra ostala gotovo nenaseljena. Nakon kuge narod je s druge strane Alpa počeo naseljavati gornji dio Istre i Kopar.
Na posljednjem popisu stanovništva oko 21.000 stanovnika Slovenije izjasnilo se kao Bošnjaci, oko 10.500 kao Muslimani i 8.500 kao Bosanci. Od ovog ukupnog broja, 6.000 Bošnjaka živi u Kopru. U centru starog grada nalazi se mesdžid u kojem se pored svakodnevnih namaza klanjaju i džuma-namaz i bajram-namaz. Šezdesetih godina prošlog stoljeća dolazili su Bošnjaci, pretežno iz centralne Bosne, u Kopar raditi u rudnicima Izole, jer Slovenci u to doba nisu imali iskustva u rudarskim poslovima. Krajem šezdesetih su Bošnjaci iz raznih dijelova Bosne dobijali stipendije za izučavanje zanata u Kopru. Tu su nakon školovanja ostajali i osnivali porodice. Jedan stanovnik Kopra, porijeklom iz Bosne, pripovijeda kako je 70-ih godina imao stipendiju višu od plaće svog oca koji je dvadeset godina radio u nekom bosanskom preduzeću. I danas naši studenti dobijaju stipendije i idu u Kopar da studiraju i rade te tamo postaju vrhunski stručnjaci.
Jedan od glavnih gradskih arhitektonskih spomenika u Kopru jeste Pretorska palača. Današnji izgled dobila je sredinom 15. stoljeća. Iz pisanih izvora znamo da su najveći građevinski radovi počeli nakon velike pobune 1348. godine i da je sav rad bio uništen 1380. godine. Vanjsko stubište završeno je 1447. godine, a Giovanni Vitturi napravio je 1481. godine promjene na palači te je umjesto bivše gotike primijenio renesansni stil s polukružnim prozorima. Postoji predaja da je za vrijeme Osmanskog carstva neki turski trgovac prolazio ovim krajevima i da mu je baš posljednja destinacija bila Kopar. Kada je vidio Pretorsku palaču bio je oduševljen njenim izgledom i ljepotom. Na koji je način misteriozni turski trgovac uspio to učiniti, nikome ni danas nije jasno, ali prije nego je otišao izmijenio je izgled lijevih prozora palače i na njima ostavio orijentalni pečat, stoga prozori i danas imaju orijentalni izgled.
U uskim ulicama Kopra Halid Bešlić 1990. godine snimio je spot za pjesmu Lete ptice, lete jata iz albuma Opet sam se zaljubio. Spot je bio popularan, pogotovo među Bošnjacima iz Kopra, ali i Slovencima, pa se stanovnici Kopra rado prisjećaju tih vremena kada je, kako kažu, njihovim ulicama hodao najveći majstor narodne muzike.
Kako nam pričaju, rijetki su Bošnjaci nastanjeni u Sloveniji koji na svojoj koži nisu iskusili upotrebu termina “čefur”. Riječ “čefur” stilski je obojena i pogrdno označava stanovnike Slovenije porijeklom iz ostalih zemalja bivše Jugoslavije ili njihove potomke. Izraz se pojavio u “Rječniku slovenskog jezika“ 1991. godine, ali je u sljedećim verzijama uklonjen. Riječ je izvedena iz turskog jezika od izraza “čifut”, što se ustalilo kao pogrdni naziv za Jevreje.
Međutim, postoji i druga strana. U Kopru, kao i u ostalim dijelovima Slovenije veoma je poznata izreka “Brez muje se še čevelj ne obuje”, što bi u duhu bosanskog jezika značilo “Bez muke nema nauke”. Koprani se nerijetko šale i napišu “muje” (muke) velikim slovom. Jednom je na “Radiju Slovenia“ provedena anketa pod nazivom “Otkud Mujo u slovenskoj izreci“, a odgovori su bili više nego simpatični. Mada, kad se malo bolje pogleda historija i kada se uvidi da je Bošnjake ili "muje" muka dovela u Kopar i u Sloveniju, onda i poslovica itekako ima smisla i svakako ima zanimljivo značenje.
