Klaus Müller voli prenositi dobre vijesti. Čelnik njemačke Federalne mrežne agencije svakodnevno tvita o trenutnoj situaciji na tržištu plina – a u posljednje vrijeme brojke samo rastu. Sredinom marta njemačka skladišta goriva bila su popunjena samo 24 posto. Do Uskrsa su bili na 30 posto, a sredinom maja 41 posto. A prošle sedmice Müllerovi brojevi prvi put su signalizirali da je dosegnuto više od polovice maksimalnih razina. "Opskrba plinom u Njemačkoj ostaje stabilna", ponosno je izvijestio raj zvaničnik, piše magazin Spiegel.

Situacija se ublažava i u drugim evropskim zemljama. U prosjeku, skladišta plina sada imaju više od polovine kapaciteta. Nadalje, mnogi u Bruxellesu trenutno vjeruju da će se Evropska unija do kraja godine učiniti dovoljno nezavisnom od ruskog plina da će zemlje članice biti spremne ako Moskva odluči prekinuti isporuke zimi.

Ali, zapravo, raspoloženje je bolje od stvarnog stanja, jer ruski plin također pomaže da se popune ta skladišta. Moskovski državni plinski monopolista Gazprom doista je prekinuo isporuke Poljskoj, Bugarskoj, Finskoj, Danskoj i Nizozemskoj. Međutim, nastavlja opskrbljivati ​​svoje najvažnije kupce, uključujući njemački Uniper i talijanski Eni.

Prema posljednjim podacima briselskog trusta mozgova Bruegel, oko 1,6 milijardi kubika plina sedmično je teklo prema zapadu, prvenstveno kroz plinovod Sjeverni tok 1 u Njemačkoj. Kao takva, Rusija ostaje treći najvažniji dobavljač plina za Evropljane. Otprilike jedna petina prirodnog plina koji se ovdje troši i skladišti dolazi iz Putinovog carstva. Trenutno je najveći evropski dobavljač prirodnog plina Norveška.

Brojevi su problematični na dva različita načina. Prvo, oni pokazuju da evropska kupovina plina nastavlja puniti ratnu škrinju Kremlja. Drugo, oni su takođe u suprotnosti s obećanjem potpredsjednika EU Fransa Timmermansa da će do kraja godine smanjiti kupovinu iz Rusije za dvije trećine. Suprotno onome što je javno rečeno, čini se da je prioritet evropskih političara i zvaničnika obnavljanje skladišta prije zime. "Ne gledamo odakle dolazi plin", kaže jedan insajder. Čak i Poljska, koja je prekinula sve odnose s Gazpromom, nastavlja uvoziti ruska fosilna goriva – preko Njemačke.

EU će moći smanjiti uvoz plina iz Rusije za polovinu, u najboljem slučaju, do kraja godine – i to ako stvari krenu dobro, predviđa Jens Geier, čelnik stranke lijevog centra socijalista i demokrata u Evropskom parlamentu. Kaže da su planovi Bruxellesa imali više "uvjeravajući karakter".

Slična je situacija i s uštedom energije. Komisija je provedbu ciljeva uglavnom prepustila državama članicama EU. A kada je riječ o zakonima koje je Bruxelles obećao donijeti, razmatranja traju mjesecima. Realno, mnogi propisi neće biti kodificirani najranije početkom sljedeće godine.

Na primjer, Bruxelles odvaja svoje vrijeme u pretvaranju industrijskih procesa s plina na hidrogen. Komisija je pokrenula deseine zajedničkih evropskih projekata i zaprimila prijave firmi, ali još uvijek nisu odobreni. "Komisija se ovim hitno mora pozabaviti", kaže energetski stručnjak Geier.

Problematičnom se pokazuje i zamjena ruskog plina ukapljenim prirodnim plinom. EU je potpisala nekoliko novih ugovora s dobavljačima ukapljenog plina u Sjedinjenim Državama, Sjevernoj Africi i Srednjoj Aziji, a govori se o "uvozu na rekordnom nivou". No, EU je preopterećena zadatkom da smisli kako rasporediti isporučene količine goriva diljem kontinenta.

Španija je, na primjer, plinovodom povezana sa sjevernom Afrikom i ima šest potpuno opremljenih obalnih terminala na koje bi se ukapljeni prirodni plin mogao isporučiti iz cijelog svijeta. Ali samo male količine mogu teći s Pirinejskog poluotoka u sjevernu Evropu, dijelom zato što Francuska godinama blokira izgradnju cjevovoda preko Pirineja. Vlada u Parizu do danas odbija dati suglasnost za projekt.

Nastojanja za očuvanjem energije bila su na sličan način suzdržana. Do sada je samo nekoliko vlada slijedilo savjete iz sjedišta EU-a da pokrenu odgovarajuće reklamne kampanje i programe podrške. Umjesto toga, pokušavaju ublažiti finansijsko opterećenje domaćinstava i firmi u obliku smanjenja poreza, rabata ili subvencija. "Često je to ogromna šteta", upozorava stručnjak Georg Zachmann. Još gore, programi koštaju mnogo novca koji će kasnije nedostajati u budžetima za širenje obnovljivih izvora energije.

Njemačko ministarstvo ekonomije i tehnologije je ove sedmice pokrenulo kampanju štednje energije s ciljem educiranja građana da budu učinkovitiji, posebno kada je u pitanju grijanje. Ali postoje i druge, možda učinkovitije ideje. Ekonomistica Veronika Grimm, članica Vijeća ekonomskih stručnjaka, koje savjetuje njemačku vladu, predložila je da se ljudima plaća premija ako smanje potrošnju plina za određeni postotak.

Međutim, do sada su na ta ideju uglavnom oglušivali u njemačkoj vladinoj koaliciji u Berlinu. Ali Grimm vjeruje da bi država čak mogla imati finansijsku korist od te ideje. Ako cijene plina nastave rasti u jesen, koalicija će raspravljati o novim mjerama olakšice za potrošače. "Ali ako su ljudi financijski motivirani da štede plin, onda skinu dio tereta sa sebe."

No, stručnjaci strahuju da će se sa svakim dodatnim postotkom punjenja skladišnih prostorija smanjiti ambicija vlade da se što bolje pripremi za eventualni nedostatak opskrbe. Istodobno, opasnost neće biti izbjegnuta: čak i ako Putin potpuno ne zaustavi dotok plina, mogao bi smanjiti količinu tokom ljetnih mjeseci.