Medina Azahara (Madinat al-Zahra), blistavi grad, jedno je od najfascinantnijih arheoloških nalazišta na svijetu. Drevni grad koji je zaslijepio ljepotom zapadni svijet u 10. stoljeću i dalje je jedan od najvažnijih neotkrivenih kompleksa na planeti.
Medinu je 936. godine izgradio vladar Cordobe, Abd-ar-Rahman III Al Nasir, osam kilometara od Cordobe. Tada je bio glavni grad Al Andalusa a potpuno je opustošen i napušten početkom građanskog rata 1010. godine. Ostaci grada bili su zaboravljeni sve do ponovnog otkrivanja početkom 20. stoljeća.
Iako je većina grada izgrađena u trinaest godina, radovi su nastavljeni još narednih četrdeset godina.
Nakon što se 928. godine proglasio halifom, Abdurahman III. je odlučio izgraditi novi grad kao simbol svoje moći imitirajući druge halife na istoku, a posebno kako bi pokazao svoju nadmoć nad fatimidima Ifrikije s kojima ulazi sukob za kontrolu sjeverne Afrike. Zapravo, Zahra na arapskom znači "sjajan” što se odnosi na ideje moći i statusa.
Od 978. do 981. godine, Emir Almanzor imao je vlastitu palaču Madinat al-Zahira na istoku Cordobe, čije ime odgovara onoj Madinat al-Zahre (Sjajni grad).
God. 1011., na početku građanskog rata u al-Andalusu, carski grad Medinu Azaharu su poharali berberski vojnici koji su podržavali Sulejmana ibn el-Hakama protiv halifa Hišama II. koji je morao premjestiti prijestolnicu u Cordobu 1013. god. Grad je potpuno napušten nakon građanskog rata do 1031. godine.
Ostaci grada su otkriveni i malim dijelom iskopani 1910-ih. Do danas je otkopano tek oko 10% od ukupno 112 hektara gradske površine, no na ovom području su najvažnije građevine. Godine 1923. arheološko nalazište Medina Azahara proglašeno je nacionalnim spomenikom, a 1. jula 2018. godine postala je svjetsla baština UNESCO-a.
Iako su neke od njegovih glavnih građevina iskopane, posebno područje Alcázara, procjenjuje se da je obrađeno samo 10% onoga što je nekada bila ova ogromna gradska cjelina. Sada se ovim projektom želi utvrditi koliko je Medina Azahara bila zaista velika.
Putem društvenih mreža iz arheološkog kompleksa Medina Azahara najavili su pokretanje projekta koji je već u prvoj fazi i u kojem je tim sa Univerziteta Cordoba Patricia, multidisciplinarne arheološke inicijative koja nastoji objediniti sve univerzitetske resurse za dobrobit znanja i proučavanja baštine.
U ovoj prvoj fazi, prema arheološkom kompleksu, "završavamo, između ostalih radova, ažuriranje topografske baze Madinat al-Zahra i fotogrametrijsko snimanje područja istraživanja, koristeći inovativne i respektabilne tehnike", kazali su arheolozi.
Istraživanja su geofizička i nastoje se konkretnim mjerama utvrditi koje se građevine nalaze na onome što nije otkopano, pa čak i izvan ograđenog perimetra, u potrazi za novim obodima onoga za što se već zna da je bio nevjerojatan grad.
Iskopine u Medini Azahari su vrlo stare. Područje je bilo poznato kao Córdoba La Vieja i služilo je kao kamenolom za nabavju materijala za izgradnju zgrada u samom gradu. Nije rijetkost vidjeti stubove iz Medine Azahare u starim dvorcima. Tek u 19. stoljeću Velázquez Bosco je počeo urednije vršiti iskopavanja na području palače, kada je mjesto identificirano i kada je nauka stigla u to područje.
Već početkom 20. stoljeća država je na sebe preuzela velik dio goleme parcele današnjeg arheološkog kompleksa. Do danas su iskopavanja izvukla na površinu veliki dio stare tvrđave Medina Azahara, Plaza de Armas, džamiju i neke državne građevine. Međutim, ima još puno toga za otkriti.
Prije vađenja krampi i lopata, nove arheološke tehnike omogućuju rad bez otvaranja površine, samo korištenjem nauke a za to služe georadarski letovi, stratigrafske studije te neinvazivne i znatno jeftinije metode.
Posljednje iskopavanje u Medini Azahari završio je Njemački arheološki institut u julu 2021. Arheolozi su radili u okolini Plaza de Armas u Medini Azahari, gdje su otkrili nove zgrade. Osim toga, planiraju nastaviti s četvrtom i završnom fazom iskopavanja tokom cijele ove godine.
