Na nedavnoj poslovnoj konferenciji u Islamabadu pakistanski ministar za informacije Fawad Ahmed Chaudhry govorio je o povećanom regionalnom značaju njegove zemlje, istaknuvši da je Pakistan zahvaljujući premijeru Imranu Khanu postao važan politički faktor u globalnim odnosima. Naglasio je i da Pakistan aktivno sudjeluje u pokušajima da utječe na novu vladu talibana u Kabulu kako bi je uvjerio da oformi inkluzivnu afganistansku vladu. Pakistan je također aktivno angažiran na povezivanju strateške luke Gwadar i grada Karachi sa zemljama srednje Azije, i to izgradnjom željezničke pruge preko sjevernog afganistanskog grada Mazari Sharifa. Ovaj transportni koridor predstavlja važan segment implementacije projekta kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora – CPEC, najveće kineske investicije u globalni infrastrukturni projekt “Pojas i put” (Yidai Yilu – BRI). Pakistanska vlada također radi na implementaciji više od hiljadu različitih projekata koji uključuju i ekonomsku saradnju sa zemljama regije.

Nakon povlačenja iz Afganistana, SAD se pored kanala u Dohi danas još više oslanja na Pakistan kao pouzdan komunikacijski kanal s talibanima, i to preko pakistanske sigurnosne službe “Inter-Services Intelligence” (ISI), koja je blisko povezana s talibanima i koja je prethodno pomogla SAD-u da olakša kontakte s njima radi lakšeg i bezbolnijeg povlačenja iz Afganistana.

Najbliži strateški i ekonomski saveznik Pakistana jeste Kina, s kojom Pakistan graniči i bez čije teritorije kinesko strateško planiranje i izgradnja koridora CPEC ne bi bili mogući. Peking stoga smatra Pakistan strateški nezamjenjivim uporištem u regiji koji vlastima u Pekingu omogućuje efikasnije odupiranje američkim pritiscima na Kinu. Washington, posebno nakon dolaska Bidena na vlast, pokušava ove pritiske realizirati u regiji Južnog kineskog mora, i to uz pomoć svojih saveznika, Velike Britanije, Australije, Japana, Indije i drugih zemalja. Također pokušava pridobiti i zemlje ASEAN-a u jugoistočnoj Aziji u svoj tabor, a koje se odupiru direktnom uključivanju u projekt suzbijanja Kine, jer su duboko ovisne o Kini kada se radi o ekonomskim odnosima i svako svrstavanje na stranu Amerikanaca smatraju štetnim za svoje nacionalne interese, iako ni zemlje ove regije nisu komotne kada je u pitanju enormni rast Kine i jačanje njenog utjecaja u njihovom susjedstvu. Kako bi izbjegla pomorsku blokadu u slučaju nekog budućeg hipotetičkog oružanog sukoba s Amerikancima i njihovim saveznicima.

Blokadu Kine najlakše je provesti u strateški značajnim moreuzima u jugoistočnoj Aziji, među kojim je najaktuelniji tjesnac Malacca, između Malajskog polutoka i indonezijskog otoka Sumatra, kroz koji prolazi najveći dio energenata i roba prema Kini s Bliskog istoka, a čija bi blokada mogla potpuno paralizirati Kinu i njenu ekonomiju baciti na koljena i onemogućiti bilo kakav ozbiljniji pokušaj Kine da se uspješno odupre potencijalnim neprijateljima. Upravo zbog toga Kina već duže vrijeme simultano gradi drumski koridor preko Pakistana sve do luke Gwadar na jugu Pakistana i u ovaj projekt ulože enormne sume koje se procjenjuju na 70 milijardi dolara. Uporedo s tim, Kina također radi na modernizaciji svojih oružanih snaga, posebno mornarice i stoga je regija Južnog kineskog mora proglasila svojom ekskluzivnom zonom polažući suvereno pravo na ovo područje na kojem je izgradila veliki broj umjetnih otoka koje planira koristiti i u vojne svrhe radi odbrane svoje obale, koju smatra ranjivom u slučaju izbijanja ozbiljnijeg sukoba. Spor Kine s nekolicinom zemalja koje dijele istu regiju i jednako polažu pravo na dijelove istog mora protivnici Kine pokušali su još više intenzivirati kako bi ih pridobili na svoju stranu i dali na važnosti slučaj protiv Kine kao remetioca globalnog poretka zasnovanog na pravilima koji se često ističu kao rules-based international order. Stoga je Pakistan za Kinu strateški najznačajnija zemlja s kojom ne može priuštiti da bude u zategnutim odnosima. Kina je, naravno, vodeći ulagač u ekonomiju Pakistana.

Značaj Pakistana također je porastao na globalnom planu kao posrednika u rješavanju brojnih nedoumica koje imaju regionalne zemlje kada se radi o Afganistanu i novim talibanskim vlastima u Kabulu. Pakistan je u poziciji da može iskoristiti svoje bliske veze s talibanima kako bi također pomogao SAD-u da se lakše identificiraju i kazne krivci koji su odgovorni za ubistvo američkog vojnog osoblja na aerodromu u Kabulu tokom evakuacije američkih trupa. To bez pomoći pakistanske obavještajne službe sigurno ne bi bilo ostvarivo. U tom smislu, Pakistan je također neizbježan igrač u rješavanju nekih američkih interesa u regiji. Kina je posebno ovisna o presudnoj ulozi Pakistana u posredovanju s Kabulom, kako u pogledu osiguranja svojih interesa i personala u Afganistanu, tako i u pogledu posredovanja s Amerikancima radi što bržeg priznanja talibanskog režima na Zapadu, što je posebno u kineskom interesu, kako bi Peking mogao neometano nastaviti implementaciju svog globalnog infrastrukturnog projekta BRI. Bez mirnog i stabilnog Afganistana, to neće biti moguće. Osim toga, Kini je posebno stalo da ima dobre odnose s talibanima kako bi imala neometan pristup eksploataciji enormnih mineralnih resursa Afganistana koje do danas nisu uspjeli iskoristiti ni Afganistanci, ni Rusi, ali ni Amerikanci, jer im to nije dozvolio rat koji je trajao više od četiri decenije.

Afganistan obiluje mineralnim i rudnim bogatstvom koje se procjenjuje na preko hiljadu milijardi dolara. Za Kinu bi afganistansko bogatstvo bilo posebno značajno jer se nalazi u blizini Kine, a uspješna ekonomska integracija Afganistana u postojeći projekt CPEC mogao bi potpuno transformirati cijelu regiju, a Afganistanu, pod uvjetom da se uspostavi mir, stabilnost i sigurnost u toj zemlji, značio bi potpunu transformaciju i ekonomski prosperitet. Stoga je uloga Pakistana u tom procesu nezaobilazna, što Pakistanu daje poseban strateški značaj s obzirom na to da ni jedna zemlja nema tako bliske odnose i tako veliki utjecaj na talibane kao što to ima Pakistan. Susjedne politički sekularne, ali tradicionalno islamske i etnički heterogene i krhke zemlje Srednje Azije, koje su posebno zabrinute za svoju nacionalnu sigurnost, a koje dolazak talibana na vlast u Kabul čini posebno nervoznim, u Islamabad gledaju kao na određenu garanciju i nadu da će, imajući utjecaj na talibane, moći posredovati da se spriječe bilo kakvi militantni pokreti koji teže destabilizaciji zemalja regije zbog nastojanja da implementiraju svoje političke, vjerske, etničke i ideološke vizije u zemljama regije, što bez korištenja nasilnih metoda i podrške Kabula ne bi mogle postići. Upravo radi rješavanja ovih pitanja, general Faiz Hamid, šef pakistanske obavještajne službe ISI, posjetio je Kabul kako bi s talibanskim liderima razgovarao o sigurnosnim pitanjima te o ekonomskom i trgovinskom angažmanu, postavši tako prvi visoki strani zvaničnik koji je stupio na tlo Afganistana nakon što su talibani preuzeli vlast u Kabulu.


General Faiz Hamid, šef pakistanske obavještajne službe ISI

Washington također razmatra pitanje uloge Pakistana, i to iz američke perspektive koju bi Pakistan mogao ili trebao igrati u narednim godinama. Državni sekretar SAD-a Anthony Blinken nedavno je izjavio da su postupci Pakistana u mnogim slučajevima u suprotnosti s američkim interesima iako se u nekim stvarima interesi dviju sila podudaraju. Blinken je naglasio da SAD sarađuju s Pakistanom po nizu pitanja koja se odnose na borbu protiv terorizma. Pakistan je jedna od tri zemlje (UAE, Saudijska Arabija i Pakistan) koje su priznale talibansku vladu 1990. Također je posljednja zemlja koja je prekinula službene veze s talibanima 2001. Više od dvije decenije Pakistan pruža utočište talibanskim liderima i udomljuje milione izbjeglica iz Afganistana. Prvi put u svojoj povijesti Pakistan danas ostvaruje globalni utjecaj, budući da se važne zemlje poput Rusije, Kine i SAD-a uveliko oslanjaju na njegovo aktivno učešće u pomaganju zainteresiranim stranama u Afganistanu. Uloga Pakistana također je vidljiva po posljednjem samitu Šangajske organizacije za saradnju (SCO), na kojem je Islamabad, zajedno s Iranom, Kinom i Rusijom, aktivno učestvovao u raspravi o političkoj budućnosti Afganistana, i to kao jedini regionalni akter koji ima direktan utjecaj na talibane.

Ne treba zaboraviti činjenicu da je neka vrsta utjecaja, ako ne i direktne kontrole talibana u Afganistanu od vitalnog značaja za sam Pakistan, jer Islamabad time želi spriječiti neželjenu sinergiju talibana s terorističkim pokretom “Tehriki Talibani Pakistan” (TTP), koja teroristički djeluje protiv političkog poretka u Pakistanu, ili pak s drugim talibanskim splinter-grupama i militantima prisutnim u Pakistanu koji imaju utočište u dijelovima nepristupačnih planinskih predjela Pakistana na sjeveru, u teritoriji kojom Pakistan direktno upravlja iz centra (FATA), a koja se naslanja na bivšu sjeverozapadnu pograničnu provinciju Pakistana (NWFP) koja se danas naziva Khayber Pakhtunkhwa, a kojom dominiraju etnički Paštuni. U slučaju da dođe do ozbiljnijeg približavanja i zajedničkog djelovanja afganistanskih talibana preko Durandove linije (kolonijalne granice), koja je danas granica između dvije zemlje, a koju Kabul nikad nije priznao, a što bi podrazumijevalo stvaranje velikog Paštunistana, to bi bila najveća noćna mora i prijetnja teritorijalnom integritetu Pakistana i njegovom postojanju. Islamabad često optužuje Indiju za podsticanje takvih secesionističkih tendencija unutar Pakistana, a uz pomoć bivšeg režima u Kabulu, što uopće ne treba odbaciti kao fantaziju. Poznato je da je Indija održavala strateški bliske odnose s Kabulom protekle dvije decenije i da je u Afganistan uložila oko 3 milijarde dolara i da je imala ozbiljno obavještajno prisustvo u Kabulu. Dolaskom na vlast talibana, ma koliko oni bili mač s dvije oštrice i za sam Pakistan, zbog rizika pospješivanja prekograničnog paštunskog etničkog separatizma unutar Pakistana, Islamabad ima iskustva, kontrolu i određeni utjecaj na vodeće talibanske frakcije na koje se oslanja u cilju zaštite svojih interesa.

Koliko je strateški značaj Pakistana globalno porastao, svjedoči i sastanak u Islamabadu od 12. septembra 2021, koji je održao general Faiz Hameed, šef pakistanskog ISI-a, koji je bio domaćin susreta šefova obavještajnih službi Rusije, Tadžikistana, Uzbekistana, Kazahstana, Turkmenistana, Pakistana, Irana i Kine. Učesnici su razgovarali o situaciji u Afganistanu te o mjerama koje je neophodno poduzeti radi osiguranja trajnog mira i stabilnosti u široj regiji. Prema ocjeni Mohameda Sadika, specijalnog izaslanika Pakistana u Afganistanu, učesnici su bili jednoglasni u tome da je mir u Afganistanu od vitalnog značaja za sigurnost, stabilnost i prosperitet cijele regije, naglasivši kritičnu ulogu Pakistana u tom procesu.