Bošnjaci se nalaze pod dvostrukim udarom. Ne prestaju pokušaji vanjskih centara da se bošnjačka pripadnost islamskom civilizacijskom krugu prikaže kao problematična identitetska odlika koja čini bošnjački narod nekompatibilnim članstvu u Evropskoj uniji i uopće pripadnosti evropskom kontinentu. Ovakve vrste predrasuda, naravno, nemaju nikakvog utemeljenja u stvarnosti te daleko više govore o onima koji se njima koriste, tačnije potvrđuju da su upravo takvi u konfliktu s proklamiranim principima i tekovinama Evropske unije. Tim više što ove optužbe na račun bošnjačkog naroda dolaze od tipova sklonih mittlevropskom fašizmu, a koji su stoga vjerovatno posljednji na svijetu koji mogu bilo kome držati lekcije u vezi s bilo čim, naročito u vezi s tolerancijom.

AUTOŠOVINIZAM GORI OD ŠOVINIZMA

Bošnjaci se doslovno nikome na planeti nemaju pravdati u vezi s bilo čim jer su tokom najtežih trenutaka, kada je bio upitan biološki opstanak čitavog naroda, pokazali stepen civiliziranosti i umjerenosti kakvom je malo primjera u čitavoj historiji, pogotovo u Evropi. Dok su drugi narodi u ratovima koje su vodili vršili masovne osvete, terorističke napade ili internirali sve pripadnike zajednice s kojom su bili u konfliktu, Bošnjaci su ih postavljali na najviše vodeće političke i vojne pozicije, vjerujući u individualnu, a ne kolektivnu odgovornost i krivicu. A takav svjetonazor upravo i jeste rezultat islamskog dijela bošnjačkog identiteta koji je za neke problematičan. Stoga nije poenta da li Bošnjaci zaslužuju biti u ovoj ili onoj zajednici država, pitanje je da li takve zajednice i organizacije uopće zaslužuju visokociviliziran narod poput Bošnjaka. To nije pretjerivanje, to su suhe činjenice.

No umjesto da se cijela ta stvar tretira na ovakav način, dobar dio Bošnjaka, sluđen stoljećima progona po vjerskoj osnovi, ne umije na provokacije odgovoriti kao ponosni pripadnik naroda koji živi u svojoj vjeri i na svojoj zemlji te pokazati “od šake do lakta” svim šovinistima. Umjesto toga, pokušava se dokazati da Bošnjaci nisu ono što ustvari jesu te se reagira instinktivnim refleksom mimikrije nastalim stoljetnim životom pod tuđom okupacijom. Umjesto da ponosno istakne svoj identitet u svoj njegovoj punini, jer se ima čime ponositi, jedan dio Bošnjaka pokušava ga prikazati nebitnim, zatomiti njegove javne i vidljive manifestacije dok istovremeno servilno signalizira kako je spreman usvajati i oponašati tuđe običaje, a sve kako bi se prikazao prihvatljiv, i to najcrnjim fašistima i šovinistima.

Upravo se iz takvih karakternih slabosti rađa druga vrsta udara, ona koja dolazi iznutra, kako od pripadnika druga dva naroda u Bosni i Hercegovini, tako i od autošovinizmu i kukavičluku sklonog dijela Bošnjaka. Javna histerija oko dva plakata, jednog u Bužimu, a drugog u Zenici, ponajbolje ilustrira ovaj opasni trend.

VELEGLUPOSTI NAŠE NASUŠNE

Prvo je počelo s plakatom u Bužimu. Ovaj gradić, koji s pravom nosi titulu herojske i junačke sredine, gotovo stopostotno je naseljen bošnjačkim stanovništvom, koje je upadljivo više od drugih bošnjačkih sredina sklono čuvanju i poštovanju vjerskih propisa i tradicija. Činjenica da je premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić odlučio da upravo na ulazu u ovaj gradić, umjesto u naselja s većinskim hrvatskim življem, postavi plakat s kojeg on i predsjedavajući Skupštine USK Razim Halkić čestitaju Božić, s pravom je od većine građana Bužima shvaćena kao mučka provokacija te je zatraženo njegovo uklanjanje. Ovaj zahtjev stanovnika Bužima vrlo je brzo malicioznom medijskom alhemijom pretvoren u nepatvoreni “bošnjački šovinizam”. Hrvatski mediji požurili su ga navesti kao primjer “hrvatske ugrozbe”, dok su ga ovdašnji navodno probosanski mediji pokušavali predstaviti kao čin “radikalne SDA” ili su užasnuto zapomagali kako se iznošenjem takvih zahtjeva daje za pravo Orbanu i ostalim šovinistima.

Svakako, nemoguće je ne uočiti odvratno licemjerstvo i beskrajnu glupost ovakvih reakcija. Da li bi ikome normalnom palo napamet postaviti plakat s tekstom “Bajram šerif mubarek olsun” u Međugorju ili u Srpcu, naprimjer? Bi li to bilo doživljeno kao neviđena talibansko-isilovsko-mudžahedinska provokacija kojom se najavljuju džihad i islamizacija? Zašto bi se Bajram uopće čestitao u sredinama koje nisu muslimanske? Bi li to na neki način bilo zapravo i ismijavanje same tradicije i značenja Bajrama?

Budući da su reakcije hrvatskih i srpskih medija na tragu već dobro poznate propagande, one i nisu toliko zanimljive koliko reakcije “bosanskohercegovačkih” medija koje pokazuju krajnju kukavnu glupost. Kao svojevrsni siže većine takvih reakcija, može poslužiti tekst Faruka Vele pod naslovom Trijumf Primitivizma: Kome i zašto smeta Božić?, u kojem reakciju stanovnika Bužima pokušava pripisati “retrogradnim politikama”, označavajući ih primitivizmom. I to ne bilo kakvim, već zamislite opasnim. Zgroženi Vele čak ide dotle da, u suštini, tvrdi da je čestitati Božić muslimanima, jer postavljanje takvih plakata u čisto muslimansku sredinu nema nikakvu drugu namjeru, dio nekakve tradicije koja se Bosna oduvijek ponosila i razlikovala. No, po mišljenju zdvojnog Vele, mnogo je opasnije što odbijanje Bužimljana da proslavljaju Božić ustvari ide u prilog orbanovskim tvrdnjama “da će biti izazovno integrirati zemlju s dva miliona muslimana u Evropsku uniju”. Pa naravno da hoće ako takve integracije podrazumijevaju slavljenje Božića! Šta je tu uopće sporno? Da li Vele misli da bi Bošnjaci trebali početi slaviti i čestitati jedni drugima Božić kako bi, eto, Orbanu i kompaniji dokazali da nisu problematični?

Čini se da upravo u takvom smjeru idu njegova razmišljanja jer on stav stanovnika Bužima smatra “bošnjačkim samoubistvom iz zasjede”, pritom se pozivajući na pisanja srpskih i hrvatskih tabloida, čime ustvari poručuje da Bošnjaci moraju hodati po jajima (i to vlastitim) kako bi izbjegli klevetničke napise medijskih agresora. To je porazno i štetno autošovinističko razmišljanje koje ne vodi nigdje osim u provaliju gubitka vlastitog identiteta. No izgleda da ova Avazova novinarska vedeta ne može shvatiti da ponosan čovjek nikada neće trampiti vlastite svetinje, tradicije, običaje i identitet za tuđi hatar ili odobravanje. Pogotovo ne ljuti Krajišnici.

Vele se služi i izlizanim floskulama o tome kako “nikada zvono nije smetalo ezanu, a ni ezan zvonu”, mada više od 600 srušenih džamija govori da ezan ipak jeste itekako smetao. No ovakva patetika služi kako bi ustvrdio da nekome smeta Božić i njegovo čestitanje. Naravno, muslimanima Bužima Božić ne smeta niti im je ikada smetao, ali im opravdano smeta da ga neko njima čestita jer oni imaju svoje praznike, a Božić nije jedan od njih. Bužimljani su stotinama godina prolijevali krv upravo zato da bi mogli nastaviti u miru slaviti Bajrame, a ne Božiće. Nažalost, Vele je jedan od onih koji bilo kakvu javnu manifestaciju bošnjačke posebnosti, naročito onu vjersku, smatra opasnom.

Ako je zagovaranje ovakve mimikrije nekada i bilo razumljivo, danas je ono kontraproduktivno, naročito ako se tvrdi da je bilo kakva naznaka bošnjačkog samopoštovanja i čuvanja vlastitih običaja u suprotnosti s nekakvim izmišljenim “bosanskim vrijednostima”. Nije jasno da li nesretni Vele i svi oni koji su iznosili slična gledišta uopće razumiju da su takozvane bosanske vrijednosti za koje se zalažu, a po kojima Bošnjaci trebaju da prihvataju tuđe običaje i praznike, ustvari upravo na tragu ideje ne integracije već asimilacije muslimana koju promovira i Orban. Bošnjaci su u takvim okolnostima živjeli sve od okupacije 1878. godine pa do izbora 1990. i ne pada im napamet da sami sebi opet stave takve mentalne i duševne okove.

No sve bi se to moglo podvesti pod iskren mada latentno autošovinistički stav da se nije desio drugi incident s plakatom u Zenici. Tek tu smo mogli vidjeti šta se zaista podrazumijeva pod “bosanskim vrijednostima” te da se taj termin koristi kako bi se legitimizirala islamofobija, ali i bošnjački autošovinizam.

U ZENICU KADA POĐEM JA…

Za razliku od bužimskog slučaja, u Zenici je istoj medijsko-političkoj garnituri bilo problematično postavljanje, a ne uklanjanje plakata. Istim onim koji su problematizirali skidanje plakata kojim se čestitao Božić Bošnjacima Bužima, zasmetalo je što se s plakata u Zenici poručuje kako “Jelka, Djed Mraz i Nova godina nisu dio islama i tradicije Bošnjaka”, a što su sušte činjenice utemeljene na vjerskim postulatima. No iznošenje istine, koja ne vrijeđa apsolutno nikoga, ubrzo je problematizirano na portalu klix.ba u vlasništvu braće Šimić a koji vrlo često iznosi prohrvatske stavove takvog intenziteta da ga se po društvenim mrežama već odavno naziva “katolix”.

Tako je na Šimića klixu osvanuo tekst U Zenici postavljen bilboard protiv novogodišnjih praznika, građani ogorčeni, čime je iznesena laž već u samom naslovu. No ono što je vrlo indikativno jeste očita namjera da se iznošenje temeljnih muslimanskih uvjerenja na javnom prostoru pokuša predstaviti kao napad na multikulturu. U tekstu se dovodi u koliziju postojanje Zenice kao multietničke sredine, činjenice da je to grad s četiri bogomolje, proslavljanje na otvorenom svih vjerskih blagdana i tome slično s porukom na plakatu. Ovim se želi poručiti da je bilo kakva javna manifestacija onoga u šta muslimani vjeruju ustvari napad na navedene tekovine.

Na klixu su čak uzeli sebi za pravo da tumače muslimanima propise njihove vjere tvrdeći da neki volšebni Zeničani eto smatraju da je poruka na plakatu “pogrešan kontekst u kojem se praktikuje vjera”. Ispravan kontekst prakticiranja vjere Bošnjaka bi valjda za kliksaše bilo prešutjeti da Jelka, Djed Mraz i Nova godina nisu dio islama i bošnjačke tradicije. Ili bi možda još kontekstualno ispravnije bilo promovirati i podržavati uvođenja takve prakse u muslimanske vjerske obrede, sve naravno u duhu multikulture, zajedništva, bratstva, jedinstva i tome slično?!

MUFTIJA IVAN I MANJINAC KENO

No hajku koji je otvorio klix nastavili su drugi. Interesantan je slučaj Ivana Petrovića, kandidata Nezavisne BH. liste na izborima 2018. godine, koji je objavio status na kojem poziva da se baner ukloni po svaku cijenu i to prvenstveno zbog Bošnjaka koji su po Petrovićevim riječima “Evropljani veći od svih drugih Evropljana" te stoga “ne zaslužuju da ih se tereti za vjerski radikalizam”. Ali ko tereti Bošnjake za vjerski radikalizam? Petrović, klix, Orban, Dodik? I Petrović Bošnjacima tumači islam, pa kaže kako “Bošnjaci znaju šta je od islama i tradicije te da ne zaslužuju negativnu promociju” poput one kakvu pravi “radikalni plakat”. Petrović mučenički uzvikuje kako njemu “niko neće ogaditi Zenicu”, mada ne pojašnjava šta je toliko gadno i radikalno u poruci u kojoj se tvrdi da jelka, Djed Mraz i Nova godina nisu od islama i bošnjačke tradicije.

Nešto Petroviću očigledno jeste gadno kada ga je nagnalo da se stavi u ulogu onog “Europejca i intelektualca” iz serije Tale, ovlaštenog izdavača certifikata za “europejstvo” koji će određivati kada su Bošnjaci Evropljani a kada su radikali. Izuzetno uvredljivo i krajnje šovinistički, no dostojanstvo dobrog dijela Bošnjaka toliko je zgnječeno da uopće nisu sposobni shvatiti uvredu koju im je nanio Petrović.

Jedan od onih koji ne razumiju jeste vijećnik Zeničke inicijative Kenan Alispahić, koji se obratio poprilično nepismenim saopćenjem tvrdeći da je “bitno da svi budu ljudi”, pokušavajući, valjda, reći da je plakat nehuman ili šta već. Alispahić je mišljenja kako “Bošnjaci kao većina imaju posebnu odgovornost i ne smiju nametati osjećaj nelagode komšijama imponujući da se osjećaju nelagodno svojom tradicijom jer se ne podudara sa tradicijom većine”.

Nije baš jasno kako to tačno plakat u kojem se iznosi činjenica da jelka, Djed Mraz i Nova godina nisu dio bošnjačke tradicije izaziva nelagodu “komšija”? Plakatom se ne problematiziraju takvi običaji per se, samo se iznosi istina da nisu u skladu s islamom i bošnjačkim tradicijama, kao što zaista i nisu. Kako to ugrožava nebošnjake? Neće valjda biti da se nebošnjaci osjećaju ugroženi bošnjačkom različitošću i vjerskom pripadnošću ili odlukom Bošnjaka da se drže svojih tradicija? Alispahić tvrdi i kako “Bošnjaci ne moraju nužno biti muslimani”, što je svakako tačno za pojedince, ali Bošnjaci JESU muslimanski narod i kolektiv čiji običaji i tradicije ne poznaju jelke, Djeda Mrazove i Nove godine. Kome smeta javno iznošenje takvih neospornih činjenice i jesu li, ustvari, oni šovinisti?

BOSANSKA, SRPSKA ILI FUDINA ČAST?

Nažalost, ova autošovinistička besvijest posebno je upadljiva kod pristalica “bosanskih vrijednosti”, a što je šifra za one Bošnjake koji ili ne drže do vjerskih postulata i tradicija ili ih ne razumiju, ali im izuzetno smeta kada ih se na to upozori. Naročito javno. Koliko je intenzivna mržnja spram ogledala koje ih ne pokazuje u lijepom svijetlu, pokazali su pripadnici izvjesne grupe “Bosanska čast”, koji su, u maniru “Srpske časti”, odlučili vandalizirati plakat u Zenici, za šta su pobrali aplauze medija, ali i mnogih javnih ličnosti. Kako se može pročitati iz nekih medija, poput portala Centralna.ba, u svom vandalskom pohodu predvodio ih je Eldin Vrače, zastupnik u Federalnom parlamentu i vlasnik zaštitarskih agencija, inače blizak Fuadu Kasumoviću, a koji se javno pohvalio oštećivanjem tuđe imovine. Također, koliko se može saznati iz Facebook stranice grupe “Bosanska čast”, u pitanju je grupa “veterana” bliska Fuadu Kasumoviću a čiji su pojedini članovi u napadu na Kasumovićeve političke neistomišljenike spremni i na najgore verbalne uvrede, poput psovanja šehida. Stoga nije čudno da su takvi crnokošuljaši spremni i na vandalizam kako bi dokazali svoje “bosanstvo”.




Treba li i spominjati da vandalsko šaranje plakata u Zenici nije naišlo na osude poput onih kakvim je ispraćeno legalno uklanjanje plakata u Bužimu? Ono što je doista strašno jeste što su i određene javne ličnosti, poput Mirnesa Kovača, inače člana redakcije Preporoda, medija u vlasništvu Islamske zajednice, otvoreno podržale vandalski napad na plakat u Zenici. Tako je Kovač na svom Twitteru napisao “Bravo za Zeničane”, te poput Velea ustvrdio kako “ovo što se desilo u Zenici i u Bužimu nije dio tradicije Bosne i Hercegovine, već su poruke koje služe Dodiku, Orbanu i raznim drugim desničarima”. Nevjerovatno je da uposlenici Islamske zajednice otvoreno podržavaju uništavanje tuđe imovine i vandaliziranje poruka koje su direktno izvedene iz propisa i načela vjere za čiju je odbranu zadužena ista ta Islamska zajednica, a da se pritom pozivaju što na vlastitu političku nepismenost, što na “tradicije Bosne i Hercegovine”.

ETNIČKO ČIŠĆENJE JAVNOG PROSTORA OD BOŠNJAKA

Krajnji rezultat svega ovoga jeste da je došlo do situacije u kojoj je postalo jasno da Bošnjaci muslimani ne smiju niti skidati, ali ni postavljati plakate u vlastitim sredinama. Ako Bošnjacima smetaju određeni provokativni plakati, oni ih ne smiju ukloniti jer je to vandalizam i šovinizam kojim se ugrožava drugi i drugačiji. Također, Bošnjaci ne smiju niti postavljati plakate kojim manifestiraju vrijednosti i propisi njihove vjere jer je to šovinizam kojim se ugrožava Drugi, pa je stoga istinski vandalski napad na takve plakate društveno prihvatljivo i pohvalno djelo. Postavlja se pitanje šta Bošnjaci uopće smiju. Možda životariti neviđeni poput miševa mekinjaša, krijući svoj identitet u javnosti mimikrijom? Ili se tajno okupljati u četiri zida svojih domova, kao nekad, tiho grickajući svoju nafaku pazeći da se neprimjetno šunjaju ulicama svojih gradova kako ne bi svojom pojavom izazvali “ugrozbu” i strah nebošnjaka ili uznemirenost nekog od tankoćutnih europeiziranih “Bosanaca”? Šta se više hoće od Bošnjaka?

Skandalozna je drskost kojim se bošnjačka vjerska uvjerenja i tradicije žele kriminalizirati kao govor mržnje, i to sve pod parolom borbe protiv predrasuda spram istih tih Bošnjaka i muslimana. To je ništa drugo već namjera da se legitimizira stav kako javno manifestiranje islama nekoga ugrožava te pokušaj ponovnog protjerivanja muslimanskih vrijednosti iz javnog prostora. Činjenica da takav samomrzeći narativ prihvataju Bošnjaci, vjernici, čak i uposlenici Islamske zajednice, naprosto je nevjerovatna. Ne bude li odgovarajuće reakcije na ovakav trend, danas-sutra tražit će se od Bošnjaka da dokazuju svoju pripadnost Evropi, ali i “bosanskim vrijednostima” takmičenjem u nekoj čvarakijadi ili, možda, javnim ispijanjem rujnog vina. Ne bude li ovaj trend usvajanja antibošnjačkog šovinizma te njegovog pretvaranja u autošovinizam zaustavljen, ko zna šta nas čeka!