Rezultati prijevremenih lokalnih izbora u šest gradova i općina na prvi pogled pokazali su da su stranke zadržale ono što su već imale – u svim lokalnim zajednicama pobijedili su kandidati iz iste stranke iz koje je bio njihov prethodnik koji je odstupio s pozicije načelnika ili gradonačelnika zbog prihvatanja mandata na višem nivou u zakonodavnoj vlasti. SDA je zadržala Vogošću (Migdad Hasanović), Pomak je zadržao Bihać (Elvedin Sedić), SDP Tuzlu (Zijad Lugavić), NiP Srebrenik (Adnan Bjelić), SNSD Zvornik (Bojan Ivanović). Izuzetak je Bratunac, gdje je bivši načelnik, koji je na referendumu opozvan, izgubio od SNSD-ovog kandidata, bivšeg državnog parlamentarca Lazara Prodanovića.

Nekoliko je činjenica obilježilo lokalne izbore. Najočitija je niska izlaznost birača. Kada izuzmemo Bratunac, najveću izlaznost imao je Srebrenik s 33 posto, a najmanju Tuzla s 23 posto. Iako su mnogi skloni ovakve procente povezati s aktuelnom političkom situacijom, procesom formiranja vlasti i intervencionizmom visokog predstavnika za BiH, koji je svojom odlukom donekle obesmislio izbore, brojke pokazuju da je ipak riječ o “tradiciji”. U pravilu, prijevremeni izbori koji dolaze nekoliko mjeseci nakon općih izbora imaju značajno manju izlaznost. Primjera radi, 2021. na prijevremenim izborima u Travniku izlaznost je bila 25 posto, u Srebreniku 2014. godine 37 posto, dok je u Laktašima iste godine izlaznost bila 48 posto.

Druga važna stvar koju vrijedi istaknuti jeste da su stranke trojke ili osmorke, kako god ih zvali, manje-više izgubile dobar dio podrške koju su ranije imale u odnosu na SDA. Primjera radi, na prošlim, redovnim lokalnim izborima u Vogošći kandidat SDA Edin Smajić je imao 1.400 glasova više u odnosu na kandidata trojke Dženana Brkanića, dok je na ovim prijevremenim izborima kandidat SDA Migdad Hasanović imao 2.200 glasova više od kandidata trojke Adnana Šeraka, što je posebno značajno ako se zna da je izlaznost upola manja nego 2020.

U Bihaću je SDA prišla bliže kandidatu Pomaka nego na redovnim izborima, u Srebreniku je razlika bila nekoliko stotina glasova, što je mnogo manja razlika nego 2020, kada je Nihad Omerović pobijedio Ibrahima Zukića s oko 3.500 glasova razlike. Bez obzira na malu izlaznost, zaključak je da je SDA zadržala ranije pozicije i nije izgubila na podršci, za razliku od ostalih stranaka koje čak i gdje su osvojile načelničke/gradonačelničke pozicije imaju osjetno manju podršku.

Treća zanimljivost jeste da trojka više nije trojka, a nije ni osmorka. Dok su na prošlim općim i lokalnim izborima nastupali jedinstveno bezrezervno podržavajući svoje kandidate, ovoga puta to nije bio slučaj. Recimo, u Bihaću je Narod i pravda podržala kandidata Pomaka Elvedina Sedića, a nije podržala SDP-ovog kandidata Adnana Habibiju, iako su NiP i SDP u čvrstom savezu. U Tuzli je, opet, SDP imao svog kandidata, koji je i pobijedio, Zijada Lugavića, ali njega nije podržala Naša stranka nego je isturila svog kandidata Omera Berbića. Za razliku od NS-a, Lugavića su, barem prešutno, podržali SDA i DF. Već smo vidjeli da se osmorka na državnom nivou počela osipati, a čini se da ni trojka neće proći puno bolje. 

Lazar Prodanović, kadar Saveza nezavisnih socijaldemokrata, novi je načelnik Bratunca, osvojio je oko 2.000 glasova više od nezavisnog kandidata Srđana Rankića. Do raspisivanja izbora u Bratuncu došlo je zato što je prošle godine opozvan upravo Srđan Rankić, ali je ušao u novu utrku jer su to birači tražili. U izbornoj noći 5. februara priznao je poraz uz riječi da su Bošnjaci većinski podržali Lazara Prodanovića te da je srpsko biračko tijelo glasalo 50 naprema 50.

Riječi Srđana Rankića nisu optužba bez osnova niti jedna od besmislica koju uglavnom izgovaraju gubitnici u izbornim noćima. Nekoliko dana prije održavanja prijevremenih izbora bratunački ogranak Naroda i pravde, stranke koja je koalicioni partner SNSD-a, pružio je javnu podršku kandidatu za načelnika iz stranke na čijem je čelu Milorad Dodik.

„Narod i Pravda Bratunac uz dr. Lazu!“, tepali su iz Općinskog odbora NiP-a Bratunac čovjeku koji je postao superzvijezda tako što je u brojnim televizijskim debatama, po kojima je u posljednje vrijeme i prepoznatljiv među ljudima, branio antidržavnu politiku njegove političke stranke i stranačkog mu šefa. Elmedin Konaković i NiP su se na ovaj način jasno stavili na stranu politike koja negira Genocid nad Bošnjacima, politike koja svim silama nastoji poljuljati temelje BiH, politike koja i danas zaziva najstrašnija razaranja, iako su mogli, kada već Bošnjaci nemaju svog kandidata, držati distancu. No čini se da je prevladala želja Konakovića i NiP-a da se umile svom novom koalicijskom partneru.