Udruženje/udruga “BH novinari”, barem tako stoji na papiru, nepolitička je i neprofitna organizacija čiji su članovi novinari, slobodni novinari, studenti novinarstva i drugi medijski uposlenici, čija je osnovna profesija novinarstvo. “BH novinari” osnovani su 2004. godine s ambicijom da budu krovno udruženje novinara u Bosni i Hercegovini s aktivnostima koje pokrivaju cijelu teritoriju države. Osnovni ciljevi ovog udruženja trebali bi biti zaštita i poboljšanje slobode, prava i odgovornosti novinara, kao i zaštita ugleda i dostojanstva novinarske profesije te poboljšanje prava javnosti da bude informirana o dešavanjima u društvu, kao i pravo svake osobe na slobodu mišljenja, izražavanja i pristup medijima. Od samog osnivanja glavnu riječ u ovoj organizaciji vodi Borka Rudić, “zaštitnica” prava novinara, iako je sama bez novinarskog zvanja i vrlo siromašne novinarske prakse. Ona u posljednjih nekoliko godina životari, izuzmemo li poneku radionicu i edukaciju, od pisanja saopćenja i pisama podrške ili osude.
Ispred zgrade Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice u našoj državi u Sarajevu nedavno su održani mirni protesti povodom najavljene odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta u vezi s izmjenama Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona BiH. Dervo Sejdić, apelant pred Sudom za ljudska prava, pozvao je na proteste kao reakciju na neslaganje s planiranim izmjenama Izbornog zakona u BiH za koje se sumnjalo da bi mogle u potpunosti ići naruku Dragana Čovića i njegove Hrvatske demokratske zajednice, ali i kompletnog bloka stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora. Protestima su se, osim brojnih građana, odlučili pridružiti i predstavnici gotovo svih političkih organizacija iz većeg bh. entiteta. Stranka demokratske akcije, Socijaldemokratska partija BiH, Demokratska fronta, Naša stranka, Pokret demokratske akcije, Stranka za BiH, Narodni evropski savez BiH, Narod i pravda i brojni drugi politički subjekti koji su označeni prodržavnim, bez obzira na to nalaze li se na lijevoj, desnoj ili centralnoj poziciji političkog spektra, odazvali su se na poziv Derve Sejdića i došli pred zgradu OHR-a. Djelovalo je da se na ulici pred objektom na adresi Emerika Bluma 1 nalaze gotovo svi politički predstavnici osim onih iz HNS-a te iz prosrpskih opcija iz Republike srpske.
Ako se na jednom skupu okupe građani koji se brinu za budućnost naše države te svi probosanski politički faktori, a na drugoj ostanu usamljene prohrvatske i prosrpske snage, kako nazvati one koji su protiv protesta pred OHR-om negoli podupiračima Čovićevih aparthejd zahtjeva?! Svaka dobronamjerna osoba koja nije željela podržati ovaj skup zbog prisustva predstavnika pojedinih (ili svih) političkih stranaka naprosto je to morala uraditi zbog običnih građana, ratnih veterana, porodica šehida i palih boraca, koji su izašli na ulice kako bi poslali poruku da su za građansko uređenje države te da su u strahu od novog dizanja tenzija. Međutim, ne samo da je bilo onih koji su bili protiv protesta pred OHR-om već su se drznuli čak i vrijeđati sve one koji nisu željeli otići s ulice svojim kućama dok se ne obrati visoki predstavnik Christian Schmidt i dok ne zagarantira da neće nametnuti bilo kakvu odluku koja bi naše društvo dodatno podijelila. Iza paravana slobode govora sakrila se ekipa portala “Prometej”, predvođena Franjom Šarčevićem i njegovom suprugom Lejlom, inače rodbini Amira Reke Makedonca, i sve one koji su se našli na mirnim protestima pred zgradom OHR-a nazvala “masom” i “ruljom”, a samo okupljanje “događanjem naroda”. Nakon što smo upozorili na ovaj gnusan čin Prometeja, koji je bio, s koje se god strane pogleda, u službi HDZ-a BiH i HNS-a, počela je hajka na Stav, koja je poprimila čak i regionalni karakter. Tu džefu pokrenuli su upravo Borka Rudić i njena evidentno privatna firma “BH novinari”.
Borka Rudić, ili neko njoj podređeni, sjela je i napisala pismo javnosti “u kojem poziva na zaustavljanje prijetnji i verbalnog nasilja nad portalom 'Prometej'”. Toliko je bila zaslijepljena mržnjom prema nama da je čak uspjela i slagati da smo bračni par Šarčević nazvali karcinomima te da smo napisali kako se Bošnjaci bore za državotvornost. Da je Borka Rudić duboko udahnula i izdahnula, uzela vremena da objektivno pročita naše retke, shvatila bi da smo Prometej nazvali medijskim karcinomom, što svakako i jeste, a ne supružnike Šarčević, dok smo o državotvornosti govorili kao o fenomenu za koji bismo se svi u našoj domovini trebali boriti, a ne samo Bošnjaci. Pošto je Borka Rudić i ekipa okupljena oko nje očito slagala (iz neznanja ili s namjerom, potpuno je svejedno), riječ je o utuživoj stvari. Kako su dodali u ovom dopisu, našu opravdanu kritiku Prometeju okarakterizirali su i kao “krivično djelo poticanja na nasilje i ugrožavanja sigurnosti” te su pozvali nadležne organe “da poduzmu potrebne istražne radnje i zatraže pravno sankcioniranje onih koji ugrožavaju sigurnost i pravo na slobodu izražavanja novinara i urednika portala 'Prometej'”.
Tragikomično je da Borka Rudić, koja je na čelu udruženja koje bi trebalo štititi sve novinare u našoj državi, ima favorite među medijima te da otvoreno zauzima stranu u javnoj polemici. Što je još tragikomičnije, “zaštitnica” prava novinara pozvala je kantonalnu policiju da hapsi novinare koji ne dijele isto mišljenje s njom, a zaduženo tužilaštvo da ih procesuira. To za nju, valjda, predstavlja borbu za slobodu medija. Pritom je, svjesno ili nesvjesno, zauzela stranu Dragana Čovića i njegovih satelita, baš kao i Prometej i Šarčevići. Da smo upravu, najbolje govori činjenica da je sva bulumenta hrvatskih medija prenijela njen dopis u kojem pozdravljaju saopćenje “BH novinara”, te su pritom Stav odlučili “potkačiti” nazvavši nas “bošnjačkim nacionalistima”. Ako je Borka Rudić svjesno znala šta radi, onda je prokazan još jedan antidržavni faktor koji već decenijama bez ikakvih smetnji djeluje na teritoriji naše države.
Također, u ovoj situaciji još je jednom došlo do izražaja i licemjerje Borke Rudić, ali i već ranije spomenuto medijsko, pa i ideološko favoriziranje. Kada je Prometej na najbezobzirniji način vrijeđao Bošnjake (naravno, Stav im je u tome redovna meta), “BH novinari” su se pravili gluhi i slijepi. Čak i kada je isti Franjo Šarčević, izuzetno konfliktni tastatura ratnik, ne tako davno na najbrutalniji način na društvenim mrežama izvrijeđao Nihata Hebibovića, novinara i člana tima Željka Komšića u Predsjedništvu BiH, kojeg je nazvao “novinarskim piskaralom” i usput na najprimitivniji način psovao, Borka Rudić i njen privatni obrt su šutjeli. S druge strane, za najmanju sitnicu Stav je tužakala Vijeću za štampu BiH u nadi da će nam “začepiti usta” vodeći se maksimom “svi mediji su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih”.
Borka Rudić i “BH novinari”, da bi uopće mogli konstruktivno voditi polemiku bilo koje vrste, trebaju odgovoriti na pitanje svih pitanja koje im kolege novinari od okončanja agresije na našu državu postavljaju: “Gdje su pare?!” Čisto radi podsjećanja, početkom 2006. godine otkriveno je da je Aida Poričanin-Duraković, tehnička sekretarica udruženja u kojem je godinama Borka Rudić generalna sekretarica, od freelance novinara uzimala novac za uplatu doprinosa koji nikada nisu plaćeni zavodima za PIO i zdravstveno osiguranje. Optužnica protiv Aide Poričanin-Duraković podignuta je 2009. godine, a u junu te iste godine počelo je suđenje na Kantonalnom sudu u Sarajevu. Optužnica je tereti da je od ukupno 89 novinara iz nekoliko domaćih i inostranih medija uzimala novac za penzijsko i zdravstveno osiguranje, a procijenjeno je da su novinari tako oštećeni za oko 500.000 KM. Oštećeni novinari su u toku suđenja potvrdili da im je optužena uredno dostavljala od PIO, odnosno Zavoda za zdravstveno osiguranje dokumente kojim je potvrđivano da im se vodi radni staž, odnosno da imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, ali istraga je pokazala da je bilo niz falsificiranih dokumenata i uplatnica. Ova saga do dana današnjeg nije okončana, a neke kolege novinari, koji nisu mogli ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu, u međuvremenu su i preminuli zbog izostanka bolesničke njege. Drugi, jasno je, zbog narušenog zdravlja ili starosti, više nisu u mogućnosti da rade, a već bi bili u zasluženoj mirovini da ih nisu zakinuli “čuvari prava novinara”. Borka Rudić se, naravno, u kompletnom slučaju pravi Englez i glumi da se ova situacije nje ne tiče.
Isto tako, nije zgoreg napomenuti da je sve dopise koji budu zaprimljeni s e-mail adrese “BH novinara” potrebno poprilično dugo lektorirati jer je riječ o izuzetno i pravopisno i stilski nesređenim tekstovima. Članske kartice koje je izdavalo ovo udruženje također su bile meta podsmijeha iz razloga što su obilovale greškama najrazličitije prirode. Međutim, ovo sve ne bi trebalo biti iznenađujuće jer još nije posve jasno na koji način su ljudi birani na odgovorne pozicije u „BH novinarima“ te koje je njihovo zvanje i znanje. Osim sumnje u kvalifikacije uposlenih, kolege novinari dugo sumnjaju u kriterije kojima se vode „BH novinari“ kada se govori o primanju novih članova. Tačnije, mnogi tvrde da ne morate uopće biti novinar kako biste postali član ovog udruženja. S obzirom na to da je pokaz članske kartice “BH novinara” dugo vremena značio i nešto nižu cijenu vozne karte, što je bila, na neki način, i jedina stvarna korist od učlanjenja, znalo se desiti da se ljudi i iz drugih branši odluče “prekvalificirati” u novinare kako bi se mogli jeftinije voziti.
U iščekivanju odgovora od Borke Rudić na pitanje “gdje su pare?”, koje joj ne postavljamo samo mi, već i 89 kolega novinara koji su brutalno pokradeni, možemo tek konstatirati da njeno udruženje građana nema nikakve dodirne tačke s vlastitim statutom te je stoga u profesionalnom smislu posve irelevantno. U političko-ideološkom, kao plaćenički servis za progon neistomišljenika, očito je sasvim funkcionalno. Ne bi bilo i naodmet da Borka Rudić javnost malo detaljnije upozna sa svojom novinarskom karijerom i referencama koje je čine navodno relevantnom u oblasti zaštite prava novinara. Ako misli nastaviti braniti ljutog Internet-bojovnika Franju Šarčevića, nisu joj potrebne novinarske reference, dovoljno je da se i službeno učlani u HDZ BiH.
