U Evropi se malo govori o Grupi za podršku islamu i muslimanima (također poznatoj kao Jama'at Nasr al-Islam wal Muslimin) koja djeluje u Maliju, Nigeru i Burkini Faso relativno nekažnjeno od svog osnivanja 2017. Godione. Ova podružnica Al- Kaide, s sa “selefističko-džihadističkim ideološkim krojem” učetverostručila je broj svojih napada od osnivanja.

Među njihovim najpoznatijim akcijama je otmica kolumbijske časne sestre koja je puštena na slobodu 2021. godine a ova je grupa danas poznata jer je odgovorna za neke od najžešćih napada na francuske trupe stacionirane u Sahelu.

JNIM ima poseban uticaj u središtu Malija i na granici s Nigerom i Burkinom Faso, gdje je riječ o trajnoj kontroli nad nekoliko teritorija u kojima njihovi hatibi upravljaju kao malim "halifatima". To je omogućeno zahvaljujući njihovoj integraciji s lokalnim stanovništvom i značajnom podrškom etničke populacije Fulani.

Fulanije se tradicionalno smatra jednom od nomadskih etničkih skupina Afrike, iako je trenutno naseljena diljem zapadne Afrike. U Maliju, na primjer, gdje su pretrpjeli rasne napade koje su počinile druge većinske etničke skupine, živi ih oko 2,5 miliona (12% ukupnog stanovništva zemlje). Najviše ih je u središnjoj regiji Moptija.

Modus operandi JNIM-a da preuzme kontrolu nad selima je sljedeći, prema izvorima na terenu: pojavljuju se s najavom da će od tog trenutka vladati, provodeći šerijatski zakon iako u određenoj mjeri poštuju tradicionalna upravljačka tijela i nude tri alternative stanovništvu: ili ostaju i prihvaćaju pridošlice, ili odlaze u područja koja nisu pod kontrolom džihadista, ili će trpjeti “nasilne” posljedice.

Za razliku od drugih grupa, kao što je Islamska država Velike Sahare, koja pogubljuje i desetak ljudi odjednom kao demonstraciju moći, JNIM rijetko provodi pogubljenja. Kada govorimo o zemlji u kojoj čak i sama nacionalna armija preko noći masakrira 300 ljudi, pogubljenje samo jednog u cijelom selu zvuči gotovo demokratski. S druge strane, JNIM je uspio riješiti lokalne nesuglasice između Fulana i drugih etničkih skupina, pružajući sigurnost i zaštitu koju su tražili, iako na način talijanske mafije.

Nisu svi Fulani džihadisti (daleko od toga), niti su svi džihadisti Fulani, ali značajna podrška ove etničke skupine znači da je jedna od “vrućih točaka” u Maliju sada regija Mopti. JNIM je trenutno jedna od glavnih snaga unutar džihadizma u Maliju.

Fulani takođe imaju svoju oružanu grupu koja nije “džihadističke prirode” i sebe nazivaju Fulani Ethnic Militia. Povremeno se sukobljavaju sa JNIM-om. Haos u Maliju je teško shvatiti.

JNIM se finasira od trgovine oružjem u regiji. Ratovi u Libiji, Srednjoafričkoj Republici, Sudanu, Obali Slonovače učinili su da AK-47 košta u regiji manje od vreće kukuruza. Afričke vlade optužuju Francusku da nije znala upravljati protokom oružja koje je otišlo iz Libije nakon Gadafijeve smrti, oružjem kojim sada raspolažu razbojnici, prestrašeni malijski rančeri i, naravno, džihadisti koji su izazvali napade na francuske baze i organizirali brojne zasjede na malijsku vojsku.

Očekuje se da će kraj francuske vojne operacije Barkhane u zemlji, zajedno s brutalnim postupcima koje je nametnula nova vlada Malija koji će proizvesti novu ogorčenost lokalnog stanovništva, na kraju dati još više moći skupinama poput JNIM-a.  Njegove različite regionalne ispostave uspjele su u nakani da se ujedine pod jednom zastavom, zastavom islama, borbom protiv nepravde koju su Malijci pretrpjeli od strane stranih sila ili od vlastite vlade.

Francuska se sada povlači iz uprave Malija, a uskoro će je slijediti i neke druge evropske zemlje (Njemačka, Švedska) koje su odlučile obustaviti svoje sudjelovanje u misiji obuke Evropske unije i mirovnoj misiji MINUSMA. Umjesto njih sve je jači uticaj Vladimira Putina koji je tamo poslao grupu Wagnerovih plaćenika koji, sa svojim dobro poznatim tehnikama ubijanja, samo dodatno pogoršavaju stanje.