U mnogim zapadnim demokratijama, brutalna vojna odmazda koju je poduzeo Benjamin Netanyahu protiv civilnog stanovništva Gaze nakon terorističkog napada Hamasa sedmog oktobra nadišla je vanjsku politiku i postala unutrašnje pitanje. Kampusi nekih od najprestižnijih univerziteta u Sjedinjenim Državama već su se danima pridružili demonstracijama koje se održavaju u gradovima poput Londona, Pariza i New Yorka, gdje studenti traže hitan prekid rata.

Demonstranti vode borbu s akademskim i policijskim vlastima koja poprima historijske razmjere u zemlji koja, nezavisno o tome je li vlada demokratska ili republikanska, bezrezervno podržava Izrael. Nazivi poput Columbije, Harvarda, Yalea, Emoryja ili Emersona nalaze se među više od 20 kampusa koji organiziraju proteste koji potresaju američko društvo.

Za razliku od drugih masovnih demonstracija koji su se nedavno dogodili u SAD-u, kao što su Black Lives Matter - nakon ubistva Georgea Floyda od strane policije 2020. - ili Occupy Wall Street - motivirani 2011. situacijom koju je u zemlji stvorila ekonomska kriza - ovo se ne temelji na unutrašnjoj stvari već na neprihvatljivoj situaciji na Bliskom istoku za koju demonstranti smatraju svoju vladu dijelom odgovornom.

Da bismo pronašli sličnu mobilizaciju, morali bismo se vratiti gotovo 40 godina unatrag, kada je globalni bijes protiv režima apartheida u Južnoj Africi istjerao američke studente iz učionica. Razlika je u tome što je sada zemlja uronjena u kulturni rat i neviđenu političku polarizaciju koju je iskoristio ultrakonzervativni populizam, čiji je najveći eksponent bivši predsjednik Donald Trump, i koji prijeti podijeliti demokratske redove na nekoliko mjeseci od predsjedničkih izbora u novembru.

Odluka rektorata Columbie da suspendira studente koji ne napuste kampove i naredba njujorškoj policiji da uđe u kampus i izbaci ih prije dvije sedmice - akcija koja se ponovila i jučer u ranim jutarnjim satima - pridonijela je dodatnom zagrijavanju sukoba koji počinje podsjećati na proteste protiv Vijetnamskog rata i koji može postati ozbiljna prepreka za predsjednika Bidena, koji traži reizbor.

Niti jedna vlada ne bi trebala biti iznenađena što slike tragedije koja se događa u Gazi uzburkaju savjesti hiljadama kilometara daleko i što oni koji mogu intervenirati da je zaustave moraju djelovati. Biden je vjerojatno političar o kojem Netanyahu najviše ovisi i koji ga može prisiliti na primirje i ublažiti očajnu situaciju palestinskih civila. I tako to shvataju američki studenti.

Ovakva borba između studenata i akademske vlasti nije viđena gotovo šest desetljeća. Godine 1968. gnjev je bio usmjeren protiv Vijetnamskog rata; danas, od New Yorka do Los Angelesa, mladi ljudi osuđuju masakr izraelske vojske u Gazi. Uz prekid vatre, od svojih univerziteta traže da se distanciraju od kompanija i pojedinaca povezanih s napadima koje izvodi Izrael te da ponovo prime svoje protjerane kolege. Njihovi su protesti uglavnom miroljubivi, no u nekim središtima kao što su Columbia i Univerzitet u Teksasu policija ih oštro suzbija.

Dva su važna faktora u priči o studentskim protestima. Prvi je novac: američki univerziteti ovise o donatorima koji im upumpavaju milijarde dolara godišnje. Neki su zaprijetili povlačenjem sredstava ako se protesti nastave. Drugi je pristranost vašingtonske elite u korist Netanyahuove vlade. Ne zahtijevaju samo republikanci čvrstu ruku; neki demokratski kongresmeni zatražili su od vijeća Columbie da demontira "neovlašteno i nedopustivo logorovanje anti-izraelskih i anti-jevrejskih aktivista".

Ta pristranost navodi mnoge političare, uključujući predsjednika Bidena, da zastupaju lažnu premisu: da su protesti antisemitski, mada u njima učestvuju i Jevreji. Prije nekoliko dana trojica jevrejskih studenata napisala su pismo u novinama The Hill pod naslovom: “Mi smo jevrejski  studenti na Columbiji uhapšeni zbog protesta protiv izraelskog rata.” Umjesto da se raduju svojoj diplomi, ova djeca traže pravni savjet u slučaju da hapšenja ometaju njihov budući rad. Osjećaju da su nasljednici progresivne izraelske tradicije i rekli su da su ih neki izraelski studenti, ne znajući da govore i hebrejski, nazvali "životinjama" dok su prolazili pokraj njih (jer je izraelski ministar odbrane, Yoav Gallant, nazvao “ljudskim životinjama” Palestincie iz Gaze).

Navikli smo govoriti o polarizaciji, ali ovo je nešto drugo. Same institucije krše ustavne slobode kada dopuštaju policijske prijave protiv mirnih demonstracija, smjenjuju javne službenike iz političkih razloga i otkazuju događaje poput diplomskog govora najboljeg studenta na Univerzitetu Južne Kalifornije, muslimana koji je javno podržao Palestince. Šest mjeseci prije izbora, studenti univerziteta testiraju američku demokratiju, koja u praksi ne garantira slobodu izražavanja koju tvrdi da promovira na papiru.