Javni pravobranilac Angel Gabilond podnio je danas izvještaj o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj crkvi u španskom Kongresu. U njemu je analizirao iskustva više od 480 žrtava i odgovore same Crkve, među kojima je istakao "minimiziranje problema".

Prema podacima koje je danas iznio Gabilondo u izvještaju o zlostavljanju maloljetnika u svećenstvu, oko 440.000 ljudi pretrpjelo je zlostavljanje u okviru Crkve. Javni pravobranilac je tokom svog istupa predložio državni fond za obeštećenje žrtava, koje “zaslužuju da ih se čuje, brine i uzvrati”. Zamolio je Crkvu da uloži novac u taj fond, nakon što je osudio "šutnju onih koji su mogli učiniti više da spriječe" pedofiliju. Izvještaj, koji uključuje 100 stranica svjedočanstava žrtava, predstavlja prvi službeni prikaz pedofilije u okviru Crkve.

Izvještaj napisan na 777 stranica ukazuje da "seksualno zlostavljanje u Katoličkoj crkvi predstavlja ozbiljan društveni i javnozdravstveni problem" i potvrđuje da ozbiljnost fenomena "proizlazi ne samo iz intenziteta patnje koju su proživjele žrtve, već i iz broj pogođenih ljudi i prijevara povjerenja koje su oni i vrlo važan dio društva dali instituciji koja je imala neporecivu moć i moralni autoritet".

Za provođenje istrage Gabilondo je anketama i neposrednim svjedočenjem prikupio podatke od žrtava. Konkretno, Jedinica za pomoć žrtvama – stvorena da se bavi tim poslom – prikupila je relevantne podatke o 487 žrtava. Od njih su mnogi bili maloljetnici. Studija uključuje makro istraživanje koje pokazuje da se 3,36% zlostavljanja dogodilo u porodičnom okruženju, dok 0,6% tvrdi da su "seksualno napadnuti od strane svećenika ili katoličke redovnice“.

U dokumentu Gabilondo naglašava kako su tražene informacije od Španske biskupske konferencije i svih biskupija. Dok su neki od njih pokazali "kolaborativni stav", drugi su pak odbili saradnju ili čak otišli toliko daleko da su "doveli u pitanje sam mandat" studije. Dostavljen je izvještaj na više od 2000 stranica pod naslovom „Dati svjetlo“, u kojem su prikupljeni podaci o 706 slučajeva seksualnog zlostavljanja u Crkvi od 1945. godine.

S druge strane, Gabilondo je istaknuo da su neki podaci prezentirani na način koji "nastoji minimizirati fenomen i potisnuti ga na marginalni aspekt unutar institucije". Zbog toga su zabilježeni podaci pronađeni samo o slučajevima u kojima su otvoreni kanonski postupci, koji su doveli do procesa u kaznenom pravosuđu države, koji su imali medijskog odjeka ili koji su mogli izazvati skandal u općini ili župi. Ističe i "institucionalnu hrabrost onih koji su odlučili preuzeti odgovornost koja odgovara instituciji za proizvedenu viktimizaciju".

U izvještaju se ističe i odgovor javnih tijela koja "nemaju odgovarajuće postupke za sprječavanje, otkrivanje i reagiranje na počinjenje seksualnog zlostavljanja maloljetnika u školama Katoličke crkve". Tek 2021. godine uvedeni su mehanizmi prevencije i otkrivanja za sve javne ili privatne obrazovne centre. Tome treba pridodati i činjenicu da većina prijavljenih slučajeva "nije naišla na odgovor pravosudnog sistema", u mnogim slučajevima zbog primjene zastare kaznenog djela.

Gabilondo u svom izvještaju traži mogućnost održavanja javnog čina odavanja počasti žrtvama, stvaranja državnog fonda za isplatu odštete, zatim da Crkva osigura sredstva za pomoć žrtvama u procesu oporavka te propise pomoću kojih bi bili spriječena zlostavljanja i obeštećenje žrtvama

Katolička crkva mora osigurati potrebna sredstva za pomoć žrtvama seksualnog zlostavljanja u procesu oporavka, nudeći liječenje žrtvama ili članovima porodice, kada im je to potrebno. Ali i da biskupije i instituti podatke koji se nalaze u njihovim dosjeima otvore istraživačima.