Nakon posljednje posjete Republici Türkiye člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i susreta s turkijskim ministrom vanjskih poslova Mevlütom Çavuşoğluom ponovo su se pojavile vijesti i o mogućem sastanku između Republike Türkiye, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske.
Iako su turkijski zvaničnici, na čelu s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, svaki put isticali da Republika Türkiye neće uraditi ništa što je protivno dogovoru sve tri strane u Bosni i Hercegovini, na to se malo ko osvrtao. Kako to u većini slučajeva biva, dežurni kritičari jedva dočekaju bilo kakav povod, pa makar on bio i izmišljen, kako bi napali Republiku Türkiye i njenu politiku prema Bosni i Hercegovini. Isto se desilo i nakon posljednjeg susreta Dodika i Çavuşoğlua, gdje je Dodik, prema svojim nekim mišljenjima, izjavio da je opet pokrenuta ideja trilateralnog sastanka.
Tako je odmah nakon Dodikovih izjava na Klixu osvanuo naslov Ako Turska želi dobro BiH odbiće Dodikove ideje o pregovorima predstavnika naroda. Čitalac je iz ovog naslova mogao shvatiti i kao da je Republika Türkiye već prihvatila nešto takvo iako nikada nije bilo šta slično izjavila. Nije ovo prvi put da se ovakvim i sličnim tekstovima pokušava stvarati negativna slika o Republici Türkiye u javnosti u Bosni i Hercegovini, te ju se pokušava predstaviti kao zemlju koja ne želi dobro Bosni i Hercegovini pa čak i da više “voli” Srbiju, Dodika i Vučića. Upravo tome služe i oni komentari “Srbiji investicije, a Bosni selami” i slično, uporno izbjegavajući spominjanje i turkijskih investicija u BiH, a i svih onih ulaganja koja se ne broje kao investicije.
Klix je i početkom godine, namjerno ili ne, nasjeo na istu priču pa objavio naslov kako je “Erdogan pristao na igru Vučića i Milanovića”, ističući da na ovaj način Erdoğan ignorira institucije u Bosni i Hercegovini, a opet sve u pokušaju da Republiku Türkiye predstave kao državu koja ne mari za interese BiH. Tada je i Dnevni avaz također objavio naslov “Erdogan i Vučić bacaju šlauf Miloradu Dodiku”, aludirajući na to kako je Erdoğan ustvari blizak Srbiji, a ne Bosni i Hercegovini, što je opet bila laž. Međutim, i tada su pomenuti mediji vijest prenosili kako im odgovara, izbjegavajući činjenicu da je predsjednik Erdoğan još tada govorio o mogućem sastanku članova Predsjedništva BiH.
Tako je nakon posljednjih sastanaka Çavuşoğlua priučeni politički analitičar Dino Mustafić, koji u slobodno vrijeme obavlja i funkciju direktora Narodnog pozorišta, poručio Çavuşoğluu da je “licemjerstvo turkijske diplomatije na Balkanu očigledno”, te da “radi protiv interesa države i svih građana u BiH”. Tu je i prvi među prvima kada je u pitanju kritiziranje Republike Türkiye Danijal Hadžović, novinar Dnevnog avaza, koji je također poznat kao novinar koji koristi izmišljene izjave koje su demantirane od strane državnih zvaničnika. Hadžović čak nije u stanju provjeriti tačnost određenih izjava na kojima zasniva svoj tekst, a usuđuje se govoriti o političkom odnosu jedne ozbiljne države kao što je Türkiye.
Resul Mehmedović, predsjednik NVO “Dialogos”, uspio je napisati glupost u toj mjeri da je optužio Türkiye što u ime BiH od Srbije ne traži izručenje optuženih za ratne zločine. Vjerovatno da traži, onda bi rekli da se “Turkiye petlja u unutrašnje odnose”. Ovo su samo primjeri koji pokazuju da je pojedincima Republika Türkiye kriva za apsolutno sve što se dešava u BiH. Tako je bilo i za vrijeme korone. Istim kritičarima ona je bila kriva dok nam nije poslala vakcine, a onda je bila kriva što nam je poslala.
Osim zvaničnika Republike Türkiye, i sam predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović u više je navrata, pa i kad je u pitanju Republika Türkiye, izjavio kako neće pristati na bilo kakve sastanke koji negiraju državne institucije. Izetbegović je na isti način reagirao i na pristigli poziv evropskog komesara za proširenje Olivéra Várhelyija za sastanak u Bruxellesu. Izetbegović je ostao dosljedan te je odbio sastati se na trilateralnom sastanku u Bruxellesu s Dodikom i Čovićem.
“Takav format ne poštuje institucije i ustavnu strukturu Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina nije prosti zbroj tri 'konstitutivna naroda' i ovako reducirani format ne može donijeti nikakav rezultat”, stajalo je u odgovoru SDA na poziv Olivéra Várhelyija. Izetbegović je pristao sastati s Várhelyijem na bilateralnom sastanku, te se neće sastati s Čovićem i Dodikom.
Međutim, na ovakav poziv Bruxellesa za trilateralni sastanak jedino je Izetbegović čvrsto i odlučno stao u odbranu institucija države Bosne i Hercegovine i promijenio tok sastanka braneći državne ustanove, ali primjetno je da nema onih glasnih kritika Hadžovića o, npr., “EU šamaru Bošnjacima”, Mustafića o “licemjerstvu EU diplomatije” i slično. Nema poruka Klixa prema EU da na ovaj način “ne žele dobro Bosni i Hercegovini”.
Ovaj primjer još je jednom pokazao da je Izetbegović taj koji čvrsto brani državne interese Bosne i Hercegovine, a da su oni koji kritiziraju politiku Republike Türkiye prema Bosni i Hercegovini ustvari još jednom dokazali i pokazali kako imaju dvostruke standarde, odnosno pokazali su svoje licemjerstvo. Jedno pričaju kada je u pitanju Türkiye, a drugo kada je u pitanju Evropa i Amerika.
Ono što je sigurno jeste da Bosna i Hercegovina treba iskoristiti svaku dobronamjernu političku ulogu u rješavanju problema, pa je tako dobrodošla svaka dobronamjerno ispružena ruka od Republike Türkiye, EU ili Amerike.
