Veliki trokut koji uključuje mali, srce koje se duplicira oblik ili leptir s krilima različitih boja neki su od elemenata koje pedofili koriste na mreži. Plavi trokut simbol je pedofila koji se identificiraju kao dječaci, srce znači da vas zanimaju djevojke, a leptir s plavim i ružičastim krilima znači da vam se oba spola sviđaju.

Oni su duplicirani osnovni i dječji simboli, gdje najveći oblik predstavlja odraslu osobu koja želi dobrodošlicu malenoj, što bi bio najmanji crtež. Što je potez crte finiji, profil žrtve je mlađi. FBI je 2017. objavio izvještaj o ovoj vrsti simbolike u kojem se navodi da postoji čak i nakit za pedofile.

Postoje web stranice, forumi i chatovi, kako na webu, tako i na dark webu koji koriste ove pedofilske simbole ili oznake. Boylovers, BL, Girl Lovers ili Childlovers neka su od imena koja se koriste na mreži za identificiranje i izbjegavanje izraza pedofilija. Ti izrazi služe za utvrđivanje seksualnog interesa te zajednice, ali to je i način za prevladavanje stigme, jer ljudi mrze ovaj poremećaj pa se naziv mijenja u egzotičnije izraze kako bi se to normaliziralo.

Isto se događa s onim apstinentima ili pedofilima koje seksualno privlače djeca ali koji ne konzumiraju dječju pornografiju. Pedofile seksualno privlače maloljetnicima, ali mogu i ne moraju konzumirati seksualno nasilne materijale. Oni koji to ne čine, nazivaju se apstinirajućim pedofilima, a oni koji to čine aktivni su pedofili. Oni koji su, osim konzumiranja materijala, i seksualno zlostavljali maloljetnicu, smatraju se dvojnim počiniteljima i najopasniji su.

U 2013. godini na mreži je otkriveno 13.343 sadržaja seksualnog zlostavljanja djece, u 2019. bilo je to 132.730, što je porast od čak 894,75%. Da stvar bude gora, mnogi se slučajevi seksualnog zlostavljanja dešavaju nad djecom mlađom od pet godina.

Dječja pornografija je kumulativna, čak i ako se sadržaj izbriše ili blokira, sigurno će neko imati taj materijal spremljen i stoga će se vratiti na mrežu. Reprodukcija ovog sadržaja vrši se gotovo automatski, datoteka se ponovno preimenuje i distribuira što je ogroman problema za rehabilitaciju žrtava ovih zlostavljanja, jer nikada ne nestaje s mreže.

Najčešće žrgve pedofila, u 92 posto slučajeva su bijele djevojčice između 11 i 15 godina. Najviše pedofilskog materijala na mreži nalazi se u Nizozemskoj a slijede Sjeverna Amerika i Azija. Dostupnost i anonimnost postali su motor internetske pornografije.

Iako nema jasnog profila, postoje neke karakteristične osobine. Konzument dječije pornografije je mladić (u prosjeku 38 godina), visoke razine obrazovanja i zaposleni. Ne konzumira alkohol, drogu, i skjoro da nema kriminalnu i seksualnu prošlost. Imaju više samokontrole i također više svijesti o zločinu, ali se manje emocionalno identificiraju sa žrtvom.

Trpe ozbiljna kognitivna iskrivljenja, kakva su poricanje i nedostatak empatije prema zlostavljanom djetetu, smatraju da je materijal za seksualno zlostavljanje djeteta samo videozapis, jednostavno snimanje i da maloljetnik ne pati. Misle  da su društveni odnosi s odraslima emocionalno opasni jer možete biti povrijeđeni i da je odnos s odraslima štetan. Stoga su alternativa teškim vezama djeca s kojima možete lakše uspostaviti vezu.

Kako bi klasificirali materijale o seksualnom zlostavljanju djece, vlasti koriste skale za podjelu - od 1 do 10, na primjer s Copineovom ljestvicom - na veću ili manju ozbiljnost viktimizacije maloljetnika koji su u njima. Na najvišim nivoima postoje ozbiljna agresija (penetracija, masturbacija ili oralni seks s odraslom osobom), sadizam i bestijalnost, mučenje i ozljeda maloljetnika). Mora se znati da zbirke dječje pornografije nisu slike gole djece, to su materijali sa čpuno grubosti u kojima je nasilje često.

Dugo se smatralo da je materijal za seksualno zlostavljanje djece ograničen na dark web, ali stručnjaci tvrde da na mreži postoji puno pristupačnog pedofilskog sadržaja. U skladu s tim, prema izvještaju fondacije Internet Watch, sve se više web stranica koristi za hostiranje slika, usluga arhiviranjaa u oblaku ili mrežnih datoteka, foruma, društvenih mreža i videa za distribuciju sadržaja seksualnog zlostavljanja.

Materijal se izrađuje u kući ili na destinacijama „seksualnog turizmu“. Među zemljama u kojima se ova vrsta materijala najviše proizvodi su Srednja i Južna Amerika, Rumunija, Rusija i zemlje jugoistočne Azije. Vrlo labavi zakoni, malo policijskog progona i visoke stope siromaštva olakšavaju pristup žrtvama; ponekad im pomažu sami roditelji.

Za ulazak u krug pedofilan na internetu obavezno je ponuditi novi materijal, stručnjaci tvrde da je najvažnije da nije star. Na taj način pedofili postižu dvije stvari: s jedne strane novi materijal, a s druge strane osiguravaju da novi član nije policajac. Nakon što postabnu dijelom te zajednice, od njih se traži da, kad god je to moguće, ponude materijal za seksualno zlostavljanje djece. Tako se dostiže određeni prestiž.

Općenito su to međunarodne zajednice u kojima mogu biti članovi iz cijelog svijeta, a jezik koji se koristi je engleski. Unutar ovih zajednica postoji administrator kao najviše rangirana osoba u krugu. Oni su koordinatori ili moderatori, upravljaju grupom i odlučuju ko ostaje a ko odlazi.

Oni koji imaju maloljetnika u svom okruženju imaju viši status u zajednici jer joj mogu pristupiti kad god žele. Dakle, oni koji seksualno zlostavljaju maloljetnicu kojoj imaju pristup te materijal konzumiraju i distribuiraju, smatraju se superiornom kategorijom.

Veze između samih članova zajednice mogu biti vrlo bliske, ali nije uobičajeno da se nalaze izvan mreže. Također je uobičajeno da budu dio više zajednica ako im ona u kojoj se ne nudi ne traže resurse. Na tim forumima, objašnjavaju stručnjaci, osim sigurnosnih savjeta i materijala postoje i drugi elementi koji se također dijele, poput Pedofilskog priručnika.

Ovaj dokument, preveden s engleskog, na 170 stranica objašnjava kako pristupiti djeci. Primjerice, savjetuje uspostavljanje odnosa s samohranim majkama kako bi imali izravan pristup djetetu, preporučuje lažne razgovore i daje savjete za kontakt.

Godine 2019. godine, na temelju podataka Fondacije Internet Watch, potvrđen je rastući trend povećanja broja samostalno generiranih sadržaja seksualnog zlostavljanja od strane samih žrtava. Ova vrsta sadržaja dobiva se putem video usluga uživo (streaming) na dva načina: od žrtava koje nasilnik ucjenjuje ili iznuđuje putem društvenih mreža. Ili zato što je porodica, uglavnom u zemljama s visokim nivoom siromaštva, plaćena da izravno zlostavlja to dijete. Usluge streaminga najčešće omogućuju pristup sadržaju bez potrebe za ugrožavanjem identiteta.