Kada je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko u julu 2021. godine nametnuo odredbe Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina, žrtve su smatrale da su napokon, iako niko ne može vratiti njihove najmilije niti bilo čime nadoknaditi ono što su preživjele, dobile satisfakciju za djelićem pravde.

Niko više neće smjeti negirati genocid jer će u protivnom biti kažnjen. Ušli smo u drugu godinu od tada, ali do danas niti jedan negator genocida i ratnog zločina nije odgovarao za ovaj novi počinjeni zločin.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine s glavnim tužiocem Milankom Kajganićem na čelu uspjelo je Inzkov zakon dovesti do toga da je bukvalno ostao mrtvo slovo na papiru.

Pedesetak krivičnih prijava protiv negatora genocida, u čemu svakako prednjači lider SNSD-a Milorad Dodik, a ne zaostaju za šefom ni ostali stranački kadrovi, odbačeno je i donesene su tužilačke odluke o neprovođenju istrage.

Kajganić na kritike prema tužiocima kaže da je zakonska odredba široko postavljena i da dokazivanje posljedice zadaje najviše problema u radu.

“Za negiranje ovih ostalih djela koja se tiču međunarodnog humanitarnog prava, potrebno je dokazati posljedicu. Do sada nismo imali predmeta u kojima smo to uspjeli”, kaže glavni državni tužilac.

Šta očekivati od Tužilaštva BiH koje je najodgovornije za urušavanje dvije državne strategije za progon zločinaca, prve za koju su i sami priznali da je propala 2015. godine i druge Revidirane strategije kojoj rok istječe u ovoj godini.


Milanko Kajganić

Prvi glavni državni tužilac Marinko Jurčević morao je dati ostavku upravo zbog toga što predmete kategorije “A” ( dovoljno dokaza za provođenje istrage), njih 850 koji su mu 2004. godine predati iz Haškog tužilaštva, nije stavio u prioritete rada.

Četiri godine poslije, u radnoj grupi za izradu državne strategije uradili su isto što i Jurečević, s tim što su napisali da su predmeti kategorije “A” u Hagu “površno pregledani”. Stajali su godinama u ladicama, a onda ih je većina prebačena na tužilaštva u entitetu Rs gdje su i obustavljene istrage.

Na taj su način gotovo svi saradnici i pomagači osuđenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića amnestirani, a podaci o tome kriju se od javnosti.

Radna grupa za Revidiranu strategiju koja je trebala biti nastavak za propalu strategiju iz 2008. godine, nakon višegodišnjih zahtjeva žrtava, uvrstila je Anex B kao prioritet, koji sadrži oko 300 haških predmeta s oznakom “A”. I to je bila isključiva obaveza Tužilaštva BiH da sve završi do 2023. godine, ali kao i prethodna, ostala je mrtvo slovo na papiru. Usvajanje Revidirane strategije bilo je jedan od 14 prioriteta koje Bosna i Hercegovina mora da ispuni na putu ka Evropskoj uniji.

Bitno je podsjetiti da je Haški tribunal godinama insistirao da se njihovih 18 nezavršenih istraga završe u Tužilaštvu BiH, a o svim opstrukcijama obavještavali su redovno i Vijeće sigurnosti UN-a. I pored toga, haška dokumenta služila su samo za skupljanje prašine.

Od ovih 18 istraga, 16 ih je bilo protiv Srba i Hrvata osumnjičenih za ratni zločin nad Bošnjacima, a od 850 haških predmeta sa oznakom “A” čak 80 posto protiv Srba i Hrvata. Kada se ovim podacima doda i to da su svi predmeti u kojim su osumnjičeni Bošnjaci – od Dobrovoljačke, preko Krajine, do Srednje Bosne – u Hagu ocijenjeni negativno i odbačeni, a u Tužilaštvu BiH pretvoreni u optužnice, ne treba da iznenađuje što Kajganić ne procesuira negatore genocida.

Primjer slučaja "Dobrovoljačka" najočitiji je šta se ustvari radi u Tužilaštvu BiH i kakva politika je na sceni. Umjesto da se procesuiraju osumnjičeni iz haških predmeta, svi resursi Tužilaštva BiH usmjeravaju se prema bosanskohercegovačkim patriotima.

Slučaj “Dobrovoljačka” prošao je kroz međunarodne i domaće sudove. Prvi snažan argument da je konvoj JNA predstavljao legitimni vojni cilj bila je presuda haškom osuđeniku Dušku Tadiću. Zaključeno je da je do 19. maja na teritoriji Bosne i Hercegovine vođen međunarodni vojni sukob. Predmet je bio i na dnevnom redu suda u Velikoj Britaniji povodom slučaja Ejupa Ganića, a potom i u Austriji u slučaju generala Jovana Divjaka. I sve je odbačeno.

I dok se Kajganić i ekipa bave progonom onih koji su branili ovu državu, slobodno šetaju ubice sa sarajevskih brda, ubice krive za opsadu Goražda, Bihaća...

Trideset i jedna je godina od početka opsade glavnog grada, a Tužilaštvo BiH nije podiglo nijednu optužnicu kako za oficire Sarajevsko-romanijskog korpusa, tako ni za snajperiste čija imena su im dostavljena iz Haga.

Da pojednostavimo, ko ne procesuira zločince, zasigurno neće ni negatore genocida i zločina.

(Izvor: Faktor)