Svakih pet godina određene teme ponovno postanu aktuelne na evropskom kontinentu: migracijska kriza, sigurnosna i odbrambena politika, dug, štednja i, naravno, uspon ekstremne desnice. A reakcionarno napredovanje se nastavlja, prilagođavajući se nezadovoljstvu svakog naroda, šuljajući se kroz pukotine društava umornih i sitih politike. Napredak koji bi, prema svim anketama, trebao biti potvrđen 9. juna na evropskim izborima.

U četiri od šest zemalja osnivačica Evropske unije ekstremna desnica bi mogla biti vodeća snaga: Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj i Belgiji. Time bi postali druga snaga u Evropskom parlamentu, iza Evropske narodnjačke stranke. Predvidljivo, stranka Marine Le Pen i njenog Rassemblement Nationala (RN) bit će ti koji će rasti najviše: više od deset bodova, što ih dovodi bliže najboljem izbornom rezultatu u historiji.

Bez sumnje, pobjeda lepenizma bila bi iskorištena ad nauseum kao neka vrsta prvog kruga francuskih predsjedničkih izbora 2027. S druge strane, neko bi mogao doći u iskušenje da povjeruje kako ovi izbori nisu ništa više od puke procedure. Ali to je, u ovom kontekstu, mjesto gdje protestni glas, ekspresivni glas, postaje itekako vidljiv. To čini evropske izbore savršenim trenutkom za mjerenje tektonskih kretanja evropskih društava. I RN je to savršeno razumio.

Jordan Bardella (28), politički sin Marine Le Pen, postao je zvijezda francuske politike. Porijeklom iz Seine-Saint Denisa, departmana sjeverno od Pariza gdje vladaju niski prihodi, nejednakost, visoka stopa useljavanja, nasilja i kriminala. Bardella je sin malog poduzetnika i prosvjetnog službenika, koji su sedamdesetih emigrirali iz talijanskog industrijskog trokuta. Marine Le Pen u njemu je vidjela utjelovljenje mita o francuskoj asimilaciji: “preživjelog” u eksplozivnom koktelu periferije, koji se počeo priklanjati desnici, je prema vlastitim riječima, “nije mogao shvatiti da postoji petogodišnja djevojčica koje nose hidžab”.

Bardellu se povezuje s raspoloženjem urbane Francuske. Mlad političar ostavlja iza sebe estetetiku kakvu je Jean Marie Le Pen ostavio svojoj kćeri. On prihvata suverenistički, sekularni i antiglobalistički diskurs te se odmiče od klasičnih rasističkihi i ksenofobnih izraza. Osporavanje i prisvajanje simbola zemlje, preuzimanje militantnog sekularizma i frontalni položaj pred establišmentom toliko su proželi francusku srednju i radničku klasu, da se RN pojavljuje kao opcija koja najbolje brani njihove interese, u poređenju sa dezorijentiranim centrom i ljevicom zaokupljenom unutrašnjim sporovima.

Bardella je RN-ov izbor za uklapanje u postmaterijalističke vrijednosti mladih glasača. Tandem Le Pen-Bardella već je transformirao RN. Oni sada simboliziraju novu snagu, to više nije stranka bijelaca, radnika i bez visokog obrazovanja, oni su sada izbor izvršnih direktora, mladih pa čak i penzionera. Ako je 2019. Bardellu podržavalo 19% mlađih od 35 godina, danas ih je već 39%, čemu se pridružuje 50% nezaposlenih i radničke klase.

Bardella je već upozorio: ako dvetog juna odbije podršku, tražit će raspuštanje Nacionalne skupštine. Prema njegovim riječima,  više nije pitanje hoće li RN jednog dana vladati Francuskom, nego kada. Samo vrijeme i alternativa, izgrađena sa svim građanske i demokratske energije najbolje francuske tradicije, moći će pomrsiti njihove računu.

Lilith Verstrynge je historičarka, politologinja i bivša državna sekretarka za Agendu 2030; ovaj je komentar napisala za El Pais