“U skladu s dopisom koji smo dobili iz UNESCO-a sevdalinku će se razmatrati na ovogodišnjem Međuvladinom komitetu za nematerijalnu kulturnu baštinu UNESCO-a koji se planira u decembru 2024. godine.” Odgovor je to iz Ministarstva obrazovanja i kulture Federacije Bosne i Hercegovine na upit Stava o tome kada će se znati konačna odluka ove međunarodne institucije kada je riječ o upisivanju sevdalinke na svjetsku listu nematerijalne baštine.

Time bi trebao biti okončan dug, mukotrpan proces nominacije koji je započeo 2019. godine, kada je podnesena inicijativa za upis i dostavljena na razmatranje UNESCO-u. Budući da je Bosna i Hercegovina prošle godine informirana da će se aplikacija razmatrati 2024. godine, odmah se pristupilo ažuriranju ranije dostavljenog dokumenta, koji je blagovremeno dostavljen na razmatranje za aktualnu 2024. godinu, pojašnjavaju iz ministarstva.

Aplikacija je bila ideja Udruženja muzičkih umjetnika iz Tuzle koji su podnijeli inicijativu za upis sevdalinke na UNESCO listu Državnoj komisiji za saradnju s UNESCO, koja je potom zahtjev proslijedila Federalnom ministarstvu kulture i sporta na obradu i pripremu.

“Od 2011. godine, kada je utemeljena Preliminarna otvorena lista nematerijalne kulturne baštine u Federaciji Bosne i Hercegovine, sevdalinka se nalazila na popisu elemenata ove Liste zajedno sa drugim elementima koji svjedoče bogatstvu nematerijalne kulturne baštine na prostoru Bosne i Hercegovine. Sevdalinka je element nematerijalne baštine i dio je kulturnog identiteta većeg broja pojedinaca i zajednica koje njeguju sevdalinku na prostoru Bosne i Hercegovine”, dodaju iz ministarstva.

Na izradi nominacijskog dokumenta učestvovali su eksperti, profesori s katedri visokoškolskih institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine na kojima se izučava sevdalinka kao muzičko-poetski oblik, a koje su predložili rektori Univerziteta u Sarajevu i Sveučilišta u Mostaru.

A šta je sve moralo biti urađeno da bi aplikacija bila upućena ka UNESCO-u? “U skladu sa načelima UNESCO Konvencije o očuvanju nematerijalne kulturne baštine iz 2003. godine, koja je 2009. godine stupila na snagu u Bosni i Hercegovini, nominacija je rađena kako bi zadovoljila pet kriterija o kojima prosuđuje međunarodno evaluacijsko tijelo UNESCO-a”, kažu iz ministarstva.

“Uz popunjeni i, ove godine, ažurirani UNESCO nominacijski obrazac dostavljeno je 21 pismo prenositelja, baštinika sevdalinke te 28 pisama institucija i istaknutih pojedinaca koji svojim djelovanjem podupiru očuvanje sevdalinke kao tradicijskog glazbenog oblika u UNESCO. Osim toga, dostavljen je nominacijski obrazac s relevantnim podacima te osiguran odgovarajući video i foto materijal. Kompletan nominacijski dokument dostavljen je Državnoj komisiji za saradnju s UNESCO koja djeluje u Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine preko koje se dostavljaju nominacije za upis na liste UNESCO-a.”

Evo šta, između ostalog, stoji u dokumentaciji poslanoj u sjedište UNESCO-a. “Sevdalinka ili sevdah je oblik tradicionalnog gradskog pjevanja raširenog na cijelom području Bosne i Hercegovine. To je plod dugog procesa akulturacije; javlja se u muslimanskoj gradskoj sredini, kada se tradicionalno usmeno pjesništvo slavenskog stanovništva južne Bosne i Hercegovine, čije je osobine vrlo dobro opisao Albert Lord u svojoj studiji Pjevač priča (1960), spaja s muzičkim utjecajima koji dominiraju u vrijeme kada je zemljom vladalo Osmansko Carstvo (15-19. stoljeće).

Iako sam naziv ovog stila dolazi od turske riječi ‘sevda’ (što znači ‘ljubav’ i, etimološki, ‘melanholija’), sevdalinka se oduvijek pjevala na južnoslavenskom narodnom jeziku (bosanskom, srpskom i hrvatskom). Sevdalinka se temelji na jednoglasnom pjevanju. Može se izvoditi a capella ili uz pratnju saza, violine, harmonike i/ili različitih instrumentalnih sastava.

Atributi sevdalinke su: muzička fraza s obilnim disanjem i proširenim registrom, melizmatičan stil i tipični intervali, pod utjecajem makama osmanske kulture. Ovi atributi daju muzički kontekst koji omogućava pjevačima sevdalinke da obavljaju svoju glavnu funkciju: pričanje priče! Upravo zahvaljujući ovoj funkciji pripovijedanja, sevdalinka ostaje temeljna za različite zajednice jer im omogućava da izraze svoj identitet.

Sevdalinka ima očitu socijalnu funkciju integracije. Njeno prakticiranje daje osjećaj pripadnosti istoj zajednici, odnosno dijeljenja zajedničke društvene stvarnosti. Pored jačanja kolektivnog kulturnog identiteta među pripadnicima inače kompozitnog bosanskohercegovačkog društva, sevdalinka omogućava spontano stvaranje veze između pojedinaca koji se ne poznaju dobro. Učestvovanjem na raznim feštama i okupljanjima iskusni pjevači mogu izraziti svoju kreativnost, a slušatelji slobodno uživati ​​u pjesmi i razmjeni.

Mnogi ljudi prepoznali su sevdalinku kao dobrobit za mentalno zdravlje, što je od posebnog značaja za bosanskohercegovačku dijasporu. Sevdalinka se prenosi neformalno putem nositelja unutar porodice ili kroz radionice, ali se dalje integrira u institucionalni sistem obrazovanja na svim razinama, od osnovne škole do fakulteta.

Historijski gledano, sevdalinka je predstavljala važan oblik kulturnog izražavanja, koji je tokom 20. stoljeća omogućavao ženama druženje u tradicionalno muškom kontekstu. Nova istraživanja sevdalinke posebno se fokusiraju na žensku interpretaciju ovog stila. Kulturna baština ima značajnu ulogu u turizmu i kulturnoj industriji, što zauzvrat doprinosi ekonomskom razvoju. Mnogi ljudi iz svih društvenih slojeva stječu vještine izvođenja sevdalinke, čime osiguravaju svoju ekonomsku sigurnost.

Nosioci sevdalinke nadaju se da će uvrštenje ovog elementa na UNESCO-vu ICH reprezentativnu listu dodatno doprinijeti ovom procesu. U duboko podijeljenom postkonfliktnom društvu, sevdalinka predstavlja važan faktor kohezije, prihvataju je, cijene i promoviraju ljudi iz svih etničkih grupa i manjina, svih društvenih slojeva i spolova, uključujući i pripadnike LGBT zajednice, od kojih su neki među najeminentnijim izvođačima sevdalinke današnjice.”