U Stocu je organizirana dodjela četvrte po redu Literarne nagrade Enes Ratkušić, koju za stolačke maturante organizira Udruženje Stočana “Bregava”, a po osnovu javnog poziva objavljenog krajem 2021. godine na temu “Kameni spavač se probudio”.

Omer Korjenić, predsjednik Udruženja Stočana “Bregava”, kazao je da je ova nagrada namijenjena upravo stolačkim maturantima, s namjerom da podstiče literarne talente, ljubav prema svom zavičaju, ali i da se pamti djelovanje rahmetli Enesa Ratkušića kao autora više knjiga, novinara i sociologa.

Pristigle radove ocijenio je stručni žiri u sastavu: Filip Mursel Begović, glavni i odgovorni urednik sedmičnog lista Stav (predsjednik), Hasan Eminović, novinar i publicist (član), i Jasminko Šarac, književnik (član). Prvo mjesto i novčanu nagradu u iznosu od 300 KM za najbolji rad osvojio je Almin Pehilj. Druga nagrada (200 KM) pripala je Ahmedu Haračiću, a treća (100 KM) Ajli Medar.

Osim novčanih nagrada maturantima su dodijeljeni i drugi prikladni pokloni.

“Jesu li tradicija i identitet Kameni spavač kojeg budimo? Ne možemo si dopustiti nikada jednoznačnost, pa i Dizdarova poezija svoju univerzalnost i bezvremenost duguje svojoj višeznačnosti i značenjskoj slojevitosti. Vidimo to i po vašim radovima. Odnosno, želimo reći da je svaka asocijacija legitimna, ali dajte da prvo definiramo koga budimo, ko je spavač”, zapitao je u svom obraćanju prisutnima predsjednik stručnog žirija Filip Mursel Begović.

Begović je istakao da zadana tema nije bio Mak Dizdar niti historijat stećka pa je bilo nepotrebno da se učenici time opterećuju. I Dizdar i historija su tu da probude asocijacije, pa je u većini radova stećak asocijacija za Bosnu. “No, ne kaže li i sam Dizdar da je stećak tajna? Kakva je to tajna? Jesmo li proniknuli u nju? Probali ste i to je za svaku pohvalu, upravo zato imamo i zapitanost nad smislom života koji se u ovim radovima miješa sa slikama državnih simbola i geografskog ambijenta”, rekao je Begović i istakao radove koji su se “pobunili”.

Rad Mustafe Beće je uz pobunu i u potrazi za izgubljenim zajedništvom. “Mustafa se pobunio i kreće od Stoca, od onoga šta svakodnevno promatra, od jednog prepuštanja i bezbrižnosti čaršije koja ga sekira i na samom početku govori: 'Kameni spavač je povezan sa mojim unutrašnjim inatom.' Bravo, Mustafa, na toj spoznaji. Tačno tako. Bošnjanin je dobar, ali ima taj bosanski inat koji mu je često spašavao glavu. Ali kako objasniti inat, možemo li od njega živjeti i preživljavati? Iracionalan je, često završava u ljutnji i prkosu. Teško je s tim osjećajima procjenjivati hladne glave odveć tešku političku i društvenu situaciju u Stocu. No, ovaj rad je uspio jer je pobuna, jer se nešto probudilo i prkosi kao i kod Almina Pehilja i Amine Gutošić”, rekao je Begović .

Prema riječima predsjednika žirija Begovića, rad Almina Pehilja izabrali su kao ponajbolji jer  je progovorio o “gorkoj hrabrosti”, o tome da i majmun živi, pa šta je onda čovjek ako je sveden samo na preživljavanje, jer je primijetio da se zadana tema proteže od univerzalnog i zajedničkog do individualnog i jer je primijetio da ne treba tragati za nečime što je već tu, u nama samima, te je potrebno samo prepoznati/probuditi tog Kamenog spavača.

Priznanja i novčane nagrade maturantima su uručili članovi žirija Filip Mursel Begović i Jasminko Šarac, te Suada Ratkušić, supruga rahmetli Enesa Ratkušića.

Osim članova Udruženja Stočana “Bregava”, članova porodice i prijatelja Enesa Ratkušića, te maturanata, profesora i menadžmenta Srednje škole “Stolac”, dodjelu nagrada uveličala je i horska sekcija Prve osnovne škole “Stolac” pod vodstvom profesorice Merime Vladavić. 

Omer Korjenić je čestitao nagrađenim maturantima te izrazio nadu da će nastaviti razvijati svoj talenat u budućnosti, kao i ljubav prema Stocu i Bregavi i da će se sjećati Enesa Ratkušića.

Redovi koji slijede nagrađeni su tekst Almina Pehilja pod naslovom KAMENI SPAVAČ SE PROBUDIO:

“Na zemlji kamenih spavača posljednji se bude oni koji najduže spavaju, kada se oni probude, ne zaustavljaju se.” Veliko je blago jednog naroda i njihove domovine imati Kamene spavače, protagoniste svoga vremena. Mogu se svi držati u lažima neko vrijeme, neki ljude možda čak i čitav život, ali je nemoguće držati sve ljude u zabludama sve vrijeme. Pojavit će se uvijek odnekuda pokretači promjena koje nepravda neće moći pokolebati u njihovim planovima. Ali njihovu pojavu valja nama svima zaslužiti. Ti si nakanio da mene nema, pod svaku cijenu me ništiš i čistiš, međutim, zaboravljaš ono od čega sam stvoren, a to je sjeme. Neće se promjene u životu desiti tek tako preko noći, za sve treba valjan razlog koji teži pojavljivanju.

Prinuđeni živjeti na marginama društvenih zbivanja, trebamo ići korak dalje, u odlučnost, graditi budućnost iz vlastitih ideja, iz razuma iscrpljivati motive i povezivati ih sa zavičajem.

U ovozemaljskom svijetu mnoge razlike i problemi nastaju uslijed nemogućnosti razumijevanja jednih i drugih. Odavno je ovo prolazno mjesto ukazalo na stvarni poredak stvari i na njihovu nepromjenjivost. Gdje su naši životi, gubimo li ih u življenju i iživljavanju; konj živi i majmun živi. Oni žive svoj autentični život. Šta rade ljudi? Jesmo li zakasnili?

Danas nepravda ispunjava većinu društvenih aktivnosti. Kojim god putem koračali, to svakim danom postaje vidljivo. Izgleda da većina ljudi pomisli o nepravdi tek onda kada se njima lično počne dešavati. Mnogo je siromašnih, laži, nemorala, ljubomore, zavisti. Neophodno je pročišćenje. Kako individualno, tako i zajednički trebamo dizati svoja sagnuta ramena, te se prestati ponižavati; smiju li to raditi preci slavnog vojnika Gorčina? Ne smiju, niti će ikada smijeti.

Na svakom stolačkom kamenu uklesana je priča o hrabrosti i junaštvu istrajnih boraca za bolje sutra, svaki za sebe ima svoju priču uz univerzalnu poruku; nikada, ama baš nikada, nemoj odustati od borbe, sve dok god se čuju valovi modre rijeke Bregave. Svoje voli, tuđe poštuj. Ništa nema toliko veliku vrijednost kao neko mjesto na kojem se može osjećati svoj na svome, mjesto gdje duša spokojno uživa u slobodi.

Tragati za nečim što je već ionako u našem prisustvu je apsurd, prepoznati postojanja je velika nada. Zaista onaj koji šuti na mjestima gdje treba pričati sam sebe ponižava. “Onima” u našem društvu poručujemo: “Spremni smo, ili ćete raditi u cilju svih ili odlazite daleko od nas!”

Učeni poezijom Maka Dizdara, uistinu možemo reći: mi smo gorko hrabri, a s takvima nikada nije lahko.