Ukrajina sada doživljava nivo egzistencijalne prijetnje uporediv samo sa situacijom neposredno nakon potpune ruske invazije u februaru 2022. godine. Ali za razliku od tada, poboljšanja su malo vjerovatna – barem ne uskoro.

Ne samo da su se uslovi duž linije fronta značajno pogoršali, prema ukrajinskom glavnokomandujućem Oleksandru Syrskyju, već o samoj mogućnosti ukrajinskog poraza sada u javnosti raspravljaju ljudi poput bivšeg komandanta Združenih snaga Ujedinjenog Kraljevstva, generala Sir Richard Barrons.

Barrons je za BBC rekao da bi Ukrajina mogla izgubiti rat ove godine „jer Ukrajina može doći do osjećaja da ne može pobijediti… A kada dođe do te tačke, zašto će ljudi više htjeti da se bore i umiru, samo da bi se branili neodbranjivo?"

Ovo je možda njegov način da pokuša da motivira zapad da brže pruži veću vojnu pomoć Ukrajini. Ipak, činjenica da generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg javno prihvata da će Ukrajina za okončanje rata morati da pregovara sa Rusijom i odluči „na kakve su kompromise spremne da učine“ jasan je pokazatelj da stvari ne idu dobro za Ukrajinu.

Postoji nekoliko razloga za ono što se čini kao sve defetistički narativ. Prvo je pogoršanje situacije na frontu gdje Ukrajini nedostaje i ljudstvo i oprema i municija da održi liniju protiv Rusije. Ovo se neće uskoro promijeniti. Novi ukrajinski zakon o mobilizaciji tek je odobren. Trebat će vremena za obuku, raspoređivanje i integraciju novih trupa na frontu.

Istovremeno, ruska ekonomija je otporna na zapadne sankcije i bilježi rast potaknut ratom. Osim isporuka iz Irana i Sjeverne Koreje, tehnologiju dvostruke namjene, uključujući električne komponente i alatne mašine za proizvodnju oružja, isporučila je Kina.

Moskva je takođe uspjela da proizvede mnogo vlastite opreme i municije. Mnogo toga se pravi u objektima van domašaja ukrajinskog oružja.

Ovo ne znači da je sve u redu sa ruskim zalihama, ali one su superiornije u odnosu na ono što Ukrajina može sama da upravlja u nedostatku zapadne podrške.

Mračan izgled

Ova promjenjiva ravnoteža sposobnosti za održavanje ratnih napora, koji sada sve više favoriziraju Rusiju, omogućila je Kremlju da usvoji strategiju slamanja ukrajinske odbrane duž dugih linija fronta, posebno u Donbasu na istoku, gdje je primijenjen ruski pritisak posljednjih mjeseci.


Stanje sukoba u Ukrajini 16. aprila Institut za proučavanje rata

U ovom trenutku postoji i velika koncentracija ruskih trupa preko granice od Harkova. Drugi po veličini grad u Ukrajini bio je izložen pojačanim ruskim napadima u proteklih nekoliko sedmica, što je dovelo do obaveznih evakuacija iz tri okruga u regionu.

Otprilike 100.000 do 120.000 ruskih vojnika ne bi bilo dovoljno za još jednu uspješnu rusku prekograničnu ofanzivu, ali su dovoljni da vežu veliki broj ukrajinskih snaga koje se stoga ne mogu koristiti u drugim potencijalno ranjivijim područjima fronta.

Osim iznenadnog kolapsa značajnog dijela ukrajinskih odbrambenih linija, veliko rusko napredovanje je malo vjerovatno u doglednoj budućnosti. Ali dio onoga što Rusija pokušava da uradi upravo sada sa svojim širokim pritiskom na odbranu Ukrajine je ispitivanje slabosti koje bi trebalo da iskoristi u većoj ofanzivi kasnije u proljeće ili početkom ljeta.

U ovom kontekstu, važno je zapamtiti proklamovane sveukupne ciljeve Rusije, posebno teritorijalne pretenzije Kremlja na sva četiri regiona koje je Moskva anektirala u septembru 2022. godine. Nema naznaka da su se ovi ciljevi promijenili, a sadašnje operacije Rusije na bojnom polju su u skladu s tim.

Zauzimanje ostatka regije Donjeck bio bi prvi korak i pružio osnovu za kasnija daljnja osvajanja regije Zaporizhzhia na jugu Ukrajine i Hersonske regije u centru, posebno ponovno zauzimanje grada Hersona, koji je Ukrajina oslobodila u kasnu jesen 2022.

Ukrajinsko povlačenje iza boljih odbrambenih pozicija dalje od trenutne linije fronta u Donbasu učinilo bi prethodni cilj – zauzimanje cijelog Donbasa – ostvarljivijim za Rusiju, ali bi poricalo uspjeh Kremlja u Zaporžju i Hersonu. To bi takođe osujetilo sve nade Rusije da će zauzeti ostatak ukrajinske obale Crnog mora sve do Odese. Da li će ova ukrajinska strategija uspjeti, međutim, značajno će zavisiti od toga kakva će zapadna podrška biti prisutna i koliko brzo.

Traži se pomoć – odmah

Najoptimističniji ishod je da zapadni saveznici Kijeva ubrzano povećavaju vojnu podršku Ukrajini. To mora uključivati ​​municiju, sisteme protuvazdušne odbrane, oklopna vozila i dronove. Istovremeno, zapadna odbrambena industrijska baza, posebno u Evropi, treba da se prebaci na slične ratne osnove kao u Rusiji.

Na osnovu toga bi se situacija duž linija fronta mogla stabilizovati i kakve god ofanzivne poteze Rusija planirala sada neće dobiti mnogo novih osnova. Ovaj najoptimističniji ishod predstavljao bi malo poboljšanu situaciju za Ukrajinu – više od toga je malo vjerovatno u ovom trenutku.

Najgori slučaj bi bio kolaps dijelova fronta koji bi omogućio daljnje ruske dobitke. Iako nije nužno vjerovatno kako stvari sada stoje, ako bi se to dogodilo, to bi također bio veliki problem za moral u Ukrajini.

To bi osnažilo one koji sumnjaju na zapadu da gurnu Ukrajinu u pregovore u trenutku kada bi ona bila slaba, čak i ako je skoro tri četvrtine Ukrajinaca otvoreno za ideju pregovora. Najgori ishod stoga nije napredovanje Rusa, već vojni poraz Ukrajine.

Velika ruska ofanziva u ljeto, ako bude uspješna, natjerala bi Kijev na loš kompromis. Osim poraza za Ukrajinu, to bi značilo i poniženje zapada i vjerovatno potpuni lom dosadašnjeg relativno ujedinjenog fronta podrške Kijevu, čime bi se dodatno osnažio Kremlj. U takvom scenariju, bilo kakvi kompromisi koje Rusija nametne Ukrajini na pozadini pobjeda Kremlja na bojnom polju vjerovatno bi bili samo odskočna daska u Putinovoj beskonačnoj potrazi da obnovi rusko carstvo iz svojih sovjetskih snova.