Zahvaljujući literaturi i historičarima izlazi na vidjelo istina o nekim događajima koji su skrivani ili o kojima se malo znalo. To je slučaj i sa Rumunijom koja se počela boriti sa svojim klišejima i predrasudama. Počelo je 2009. zahvaljujući Nobelovoj nagradi dodijeljenoj Herti Müller. Kći vojnika iz Drugog svjetskog rata i majke deportirane u radni logor u Sovjetskom Savezu, morala je trpjeti komunistički režim Nikolaja Čaušeskua, kojeg je napadala od svoje prve knjige. Zabranjivana i cenzurirana, sve dok joj nije dosadilo maltretiranja tajne policije, odlučio je otići u egzil.
Prošle godine objavljeni su "Provizorni životi" Gabrijele Adamesteanu, koja pripovijeda kako je privatni život bio predmetom nadzora vladinih agencija koje su provodile kafkijansku kontrolu stanovništva. Ljude su tajnoj policiji Securitatei prijavljivali čak i najbolji prijatelji.
Objavljena je nedavno i knjiga Sonie Devillers kao svjedočanstvo o zločinu koji je ostao u tajnim arhivama 25 godina nakon pada Čaušeskuovog režima. Ona priča o rumunskoj tajnoj službi koja je trgovala ljudima. Tačnije, mijenjali su Jevreje za životinje ili novac poput robova iz 19. stoljeća. Vođena je evidencija "ko je prodan i za koliko". Cijena svakog jevrejskog građanina pojavila se u pisanom obliku; prvo pretvorena u stoku, a potom u zelene novčanice”, piše Devillers, francuska novinarka i kći rumunskih imigranata, koja je istraživala kako su njena majka, baka i djed otišli iz Rumunije u Pariz. Oni su bili među hiljadama ljudi koje su nazivali "izvezeni", onima koje je država progonila i koji su mogli platiti da emigriraju na Zapad.
Zato Devillers na početku kaže da njeni rođaci nisu pobjegli nego su ih pustili da odu, plativši za to. Bili su to Harry i Gabriela Deleanu, koji su 1961. sa svoje dvije kćeri i bakom otišli u Francusku. Jedan od zvaničnika Securitatee je 1980-ih priznao da je “Rumunija desetljećima prodavala svoje Jevreje. Počela ih je mijenjati za domaće životinje: telad, krave, kokoši, ovce i prije svega svinje. S vremenom ih je mijenjala za dolare", do te mjere da je Ceaucescu jednom rekao: "Jevreji i nafta su naši najbolji izvozni proizvodi."
Devillers priča o životu svojih djeda i bake, potpuno fascinirana jer je njihov život bio dobar pokazatelj zlatnog doba Bukurešta. Gabriela se udaje za Harryja, rođenog Teksašana i onda pogromi i Drugi svjetski rat uništavaju sve. Već krajem tridesetih napredovanje fašista postaje neizdrživo, taj je antisemitizam izazvao zvjerske pokolje u zemlji. Harry je zamalo ubijen na ulici, a mnogi su završili “u klaonicama Bukurešta s metkom u potiljku. „Šačica umirućih ljudi, uključujući jednu djevojčicu, obješeni su u klaonicama.“
Nakon toga dolaze komunisti.
Piše da je, prije nego što su se te stvari dogodile, njen djed bio spašen iz klaonice u kojoj su ga htjeli raskomadati kao životinju. Bilo je to vrijeme kada su komunisti konfiscirali imovinu poslovnih ljudi, zastrašivali njihove političke protivnike, preuzimali kontrolu nad štampom i provodili nasumična hapšenja.
Buržuji, slobodni zidari, nekomunistički Jevreji, sindikalisti, intelektualci ili nezavisni umjetnici... Svi su oni bili osumnjičeni i bili bi cenzurirani ili proganjani, žrtve čistki i suđenja. Upravo u tu haotičnu i opasnu okolinu dolazi engleski trgovac, "kapitalista koji voli slobodnu trgovinu", koji im je omogućio slobodu u zamjenu za dvanaest hiljada0dolara, za koje je baki i djedu trebao cijeli život da ih vrate.
Tim novcem “kupljene su svinje. krda svinja, cijele farme svinja. Ali ne bilo koje svinje, ne, svinje konkurentne, vrjednije, produktivnije, čak i isplativije od građana koji su odlazili iz zemlje. Onih građana koji su od pamtivijeka imali mnogo koristi, a malo doprinosili: Jevreji. Činjenica je da je država, osim što je morala prehraniti svoje građane, željela i izvoziti kako bi zaradila devize, pa je sticanje novca postala opsesija režima. Problem je, kaže Devillers, bio u tome što nije bilo mnogo robe za prodaju, osim samih ljudi.
Dakle, sporazum je bio jednostavan koliko i monstruozan: s jedne strane, Rumunija je imala Jevreje koji su jedva čekali napustiti Rumuniju; s druge strane, trebalo je uvesti stoku. Razmjena koja se razvila tako da su neki mogli odlaziti i ulaziti: Jevreji u zamjenu za svinje, volove, kokoši, ovce i purane, što je značilo stavljanje cijene na glavu svakog Jevreja koji bi na takav način prešao granicu.
