Mafije koje su poslale brod koji je potonuo nedavno uz obalu južne Grčke povezane su s Halifom Hafterom, gospodarom rata koji kontrolira istočnu Libiju. Neke države EU - uključujući Italiju - žele "sarađivati" s Hafterom u suzbijanju imigracije, rezultati su istrage nekoliko evropskih medija i nevladinih organizacija.

U noći 9. juna 2023. na ulicama Tobruka, obalnog grada u istočnoj Libiji, nije trebalo biti nikoga. Nekoliko dana ranije uveden je policijski sat, kako bi vlasti mogle pokrenuti akciju protiv kriminalnih skupina koje krijumčare ljude i drogu.

Ali te iste noći, ribarski brod Adriana tajno je isplovio s plaže, a da ga niko nije zaustavio. Najmanje 750 muškaraca, žena i djece bilo je natrpano na brodu. Riječ je o brodu koji je pet dana kasnije, 14. juna, potonuo u blizini obalnog grada Pylosa, u grčkim teritorijalnim vodama, ostavivši samo 104 preživjela.

U Zajedničkoj istrazi el Paisa, Spiegela, Lighthouse Reports, Reporters United, Monitora, i SIRAJ-a identificirana je mreža krijumčara migranata koja je organizirala putovanje. Pronađeni su dokazi koji ovu mafiju usko povezuju s Halifom Hafterom, moćnim gospodarom rata koji dominira istočnom Libijom. Određene evropske države također su bile uključene u pregovore s Hafterom o zaustavljanju neregularne imigracije.

Nekoliko dana nakon potonuća Adriane, još jedna istraga otkrila je napore grčke obalne straže da sakrije ulogu koju je imala u incidentu. Grčki mornarički sud otvorio je istragu kako bi utvrdio moguću odgovornost obalne straže, ali do sada nisu poduzete nikakve mjere protiv umiješanih. Zapravo, jedina uhićenja do danas bila su ona devetorice Egipćana u odvojenoj istrazi lanca krijumčarenja ljudi koji je organizirao ovo smrtonosno putovanje.

Uhapšene se tereti za šest krivičnih djela, među kojima su nezakonito krijumčarenje stranaca, pripadnost zločinačkoj organizaciji i ubistvo iz nehata. Trenutno se nalaze u istražnom zatvoru.

Izvori i dokumenti otkrivaju da Adrianino putovanje nije izolirani događaj. Umjesto toga, to je samo jedan incident unutar cvjetajuće kriminalne aktivnosti krijumčarenja migranata koja potječe s istočne obale Libije. Odgovorni za šverc pod zaštitom su porodice Hafter.

Nekoilicina preživjelih brodolomaca  je svjedočila, neki od njih dali su imena trgovaca ljudima koji su bili uključeni u organiziranje putovanja iz Tobruka. Od spomenutih mafijaša niko nije plovio s njima na brodu. Neki su bili porijeklom iz istočne Libije i povezani su s pomorskim snagama u tom području zemlje.

Među imenima zločinaca jedno se spominjalo više od ostalih: Muhammad Saad Al-Kahshi Al-Mnfi. Do tri različita izvora identificiraju ga kao bitnu figuru u operaciji trgovine ljudima: preživjeli, trgovac nižeg ranga i još jedan izvor s povlaštenim informacijama. "On je taj koji je izdao dozvolu koja je brodu omogućila plovidbu libijskim vodama", kaže preživjeli brodolomac, koji je želio ostati anoniman.

Al-Kahshi radi za posebnu mornaričku jedinicu poznatu kao "ljudi žabe". Jedinicu vodi Bahar Al-Tawati Al-Mnfi, jedan od njegovih rođaka. On je pak pod direktnom komandom Halife Haftera, tvrde oni. Taj svjedok također objašnjava da se sva putovanja brodom odvijaju “pod nadzorom Saddama Haftera, sina Halife Haftera”. Važnost ljudi žaba je u tome što nijedan brod ne može ući ili izaći iz libijskih plaža i luka bez odobrenja ove jedinice. "Ili Saddam sam vodi operaciju ili je dodjeljuje jednom od bataljona ljudi žaba", objašnjava izvor. Libijska obalna straža dobija novac u zamjenu za gašenje radarskih sistema koji detektiraju kretanje brodova, čime se olakšava izlazak tajnih plovila.

“Brod koji je potonuo u Grčkoj isplovio je iz Egipta, prešao libijske teritorijalne vode do Tobruka i ponovo isplovio iz tog libijskog grada. Ovakve stvari moguće su samo ako se libijska mornarica pod kontrolom Haftera složi”, naglašava Jalel Harchaoui, istraživač na Institutu kraljevskih ujedinjenih službi (RUSI), sigurnosnom think tanku sa sjedištem u Velikoj Britaniji.

Petero preživjelih brodolomaca – koji su letjeli iz Sirije u Libiju kako bi se ukrcali na ribarski brod u Tobruku – opisali su kako im je bilo lako izaći s vojnog aerodroma u Bengaziju, glavnom gradu istočne Libije, zahvaljujući pomoći oficira. “Na aerodromu su uzeli moj pasoš, stavio mi je pečat i izveo nas van”, prisjeća se jedan od preživjelih. U noći kad je Adriana isplovila - usred policijskog sata - drugi preživjeli kažu da su oni, zajedno sa stotinama drugih putnika, bez problema odvedeni u mali zaljev u blizini Wadi Arzouka, istočno od Tobruka. Odatle su se ukrcali na ribarski brod.

Halifa Hafter kontrolira istočne teritorije Libije, koja je postala propala država. Različite dijelove zemlje kontroliraju različite frakcije od pada Muamera Gadafija 2011. godine.

Nakon godina unutarnjih borbi, dvije grupe kontroliraju većinu teritorije. Na zapadu je nadležna Vlada nacionalnog jedinstva – pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda. Na istoku je između 2014. i 2017. vođen rat u kojem su Hafter i njegovi saveznici bili suočeni s nekoliko političkih protivnika. Feldmaršal je pobijedio, postavši najbliži šefu države na istoku. "Svi naoružani akteri [na istoku] moraju na neki način odgovarati Hafteru, jer on ima sposobnost projicirati moć u većini regije", kaže Harchaoui. “Hafter ne može reći da ne zna što se događa. Ne može reći da nije uključen.”

Pablo Sapag – istraživač oružanih sukoba na Univerzitetu Complutense u Madridu – ukazuje na to da Libija trenutno živi u stanju umanjenog nasilja zahvaljujući činjenici da su naoružane grupe postigle dogovor, podijelivši luke, naftna polja, rute za trgovinu ljudima i drugu unosnu imovinu i aktivnosti. “U razdoblju velike vojne nestabilnosti u Libiji, između 2012. i 2018., bilo je teže trgovati ljudima, zbog sigurnosnih uslova”, pojašnjava.“No od 2021. i 2022. broj žrtava trgovine ljudima vrtoglavo je porastao.”

Ova otkrića pokreću ozbiljna pitanja o politici sprječavanja imigracije nekoliko država članica Evropske unije (EU), koje su u prošlosti sklopile sporazume s Vladom nacionalnog jedinstva na zapadu Libije. Ali sada su započeli razgovore s Hafterom.

Uniji je dobro poznato da vlasti u istočnoj Libiji profitiraju od krijumčarenja migranata. Interni dokument njemačke vlade pokazuje da su zvaničnici EU-a bili obaviješteni prije nekoliko mjeseci o povećanju odljeva iz istočne Libije, opisujući to kao "unosan izvor prihoda za uključene istočne libijske vladare".

A početkom juna Ylva Johansson – komesarka EU za unutrašnje poslove – izjavila je da Evropska komisija ima naznake da su kriminalni elementi dio libijske obalne straže. Međutim, glasnogovornik Evropske komisije objašnjava da ta institucija "nema mandat za provođenje istraga ili konačno utvrđivanje činjenica" u ovom slučaju. “Komesarka Johansson se pozvala na izvještaj nezavisnih istražitelja ljudskih prava koje je imenovao UN, objavljen u martu”, kazao je.

Unatoč ovim dokazima, EU Libiji osigurava sredstva i obuku, iako nema načina kontrolirati kamo ta sredstva idu. I dok EU ima predstavnika u Tripoliju, nema kapacitet nametnuti svoj autoritet u cijeloj zemlji. Posljednjih su mjeseci Italija i Malta ušle u pregovore s Hafterom u svrhu suzbijanja neregularnih migracija. U maju 2023. Hafter se sastao s talijanskom premijerkom Giorgiom Meloni. U junu je talijanski ministar unutrašnjih poslova Matteo Piantedosi izjavio da su Hafterovi ljudi voljni sarađivati kako bi zaustavili ilegalnu migraciju.

“Ovo je vrlo jasno priznanje kako Italija namjerava djelovati i šta je vlada premijerke Meloni obećala Hafteru: ‘Ako smanjite količinu krijumčarenja ljudi, mi ćemo kao nacija ubrizgati kapital, jer znamo da ste zauzeti ponovnom izgradnjom Benghazija', objašnjava Harchaoui. "Možda će postotak tog novca zapravo otići na obnovu Bengazija... ali postoji još jedan postotak koji će otići na razne druge aktivnosti", upozorava stručnjak.

Ali Italija nije jedini evropski igrač koji ima posla s Hafterom. Istog mjeseca delegacija s Malte prvi je put otputovala u Benghazi kako bi se sastala s libijskim moćnikom i razgovarala o sigurnosnim izazovima u regiji, s posebnim naglaskom na neregularne migracije.

Milicije koje podržava Hafter nisu samo uključene u operacije trgovine ljudima: on je također aktivno uključen u ilegalno protjerivanje brodova s migrantima koji su već stigli do evropskih voda. Najmanje dva povratka dogodila su se u maju i julu ove godine – jedan od njih u malteškim vodama – uključujući miliciju pod imenom Tariq Bin Ziyad, koju kontrolira Saddam Hafter.

Otac jednog od brodolomaca dostavio je novinarima WhatsApp poruke koje mu je sin poslao. “Tata, na moru smo već šest dana i možda nećemo stići na odredište. Brod se pokvario i libijska obalna straža nas je zarobila.” U drugoj poruci mu kaže: “Nismo mogli stići, naš brod je bio na moru, blizu Grčke, ali bilo je problema i kvarova. Libijska obalna straža – bataljon Tariq Bin Ziyad, koji pripada Bengaziju – vukla nas je tri dana. Sada smo blizu luke. Kada se spojimo na internet, primit ćete ovu poruku.” Ovaj dječak i njegovi drugovi proveli su osam dana u zatvoru, a kasnije su pušteni. Trojica su bila na ribarskom brodu koji je potonuo u blizini Pylosa mjesec dana kasnije. Još uvijek ih nema.

U međuvremenu, sve više dokaza pokazuje da devet Egipćana koji su ostali u zatvoru pod sumnjom da su odgovorni za brodolom nisu ništa više od žrtvenog jarca. U odvojenim razgovorima s rođacima četvorice ovih muškaraca, svi su izjavili da su bili putnici, a ne krijumčari. Troje rođaka pružilo je dokaze, uključujući snimke razgovora o troškovima. Navodno su članovi porodica ovih muškaraca platili njihov prolaz na brodu. To ukazuje na to da je vrlo malo vjerojatno da su bili uključeni u organizaciju putovanja ili u lanac krijumčara. Istio tako, otkriveno je koliko je jedan od trgovaca ljudima tražio za ukrcavanje na brod i siguran prolaz do Evrope - 4500 libijskih dinara - oko 850 eura ili 935 dolara.