Nedavno je “trojka” smjenom Aleša Kurta i Emira Hadžihafizbegovića s mjesta direktora Sarajevskog ratnog teatra i Kamernog teatra 55 kompletirala posao sječe glava nepodobnika u javnim ustanovama u Kantonu Sarajevo. Kako to obično i biva kada je riječ o vladavini Naroda i pravde, Naše stranke i Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, smjene su uslijedile uprkos odličnim rezultatima spomenutih direktora. Njihov jedini grijeh bio je što nisu pristali na ucjene i političku prostituciju. Također, znalo se i to da će na njihovo mjesto biti postavljeni ne nužno stručni, ne nužno sposobni kadrovi, već oni koji su na ovaj ili onaj način bliski stranačkom trojcu na čelnim pozicijama.
Emiru Hadžihafizbegoviću su, jasno je, zamjerili pripadnost Stranci demokratske akcije, njihovoj noćnoj mori, dok je s Alešom Kurtom situacija mnogo složenija. On, kao nestranački direktor u više navrata dokazanih kompetencija, morao je napustiti direktorsku poziciju kako bi je ustupio nekome “boljem”. To bi po svim prilikama trebao biti Alban Ukaj, suprug Sabine Ćudić, predsjednice Glavnog odbora Naše stranke, ali je za sada njegovo imenovanje na čekanju zbog toga što su namjere nevještih “liberala” pročitane prije nego što su planirali. Trenutno se na mjestu v. d. direktorice SARTR-a nalazi glumica Maja Salkić, koju se također dovodi u indirektnu vezu s Našom strankom.
O onome što svi znaju i o čemu svi šute progovorila je Belma Lizde-Kurt, glumica i supruga reditelja Aleša Kurta. Na svom Facebooku objavila je status u kojem raskrinkava, kako sama ističe, “ublehe kvaziintelektualaca, kvaziumjetnika i kvaziprofesora iz Naše stranke koji, kažu, rade po principima odgovornog upravljanja i transparentnosti te koji se bore protiv korupcije”. U svojoj objavi ona ističe kako je za “pronalazak ruke za smjenu” Aleša Kurta i za, u konačnici, imenovanje Albana Ukaja direktorom radila veza Sabina Ćudić – Damir Marjanović, a istakla je i to da je u čitavom metežu suprug Sabine Ćudić čak i fizički nasrnuo na već sada bivšeg direktora SARTR-a. Da se taj incident zaista i desio, “Stavu” je potvrđeno iz nekoliko izvora. Napisala je i to da se Sabini Ćudić dopala pomisao da i ona ima visokopozicioniranog muža.
Nije trebalo dugo da “slobodoumna intelektualna elita”, raspoređena u politici i u sarajevskim teatrima, u sebi probudi instinkt pirane i da u jatu nasrne na Belmu Lizde-Kurt. Njoj su zamjerili, po svemu sudeći, istinu koja ih je smrtno zaboljela. Napadi na kolegicu glumicu su otišli toliko daleko da su je, po starom oprobanom receptu, uspjeli prozvati ksenofobom, nacionalistom i fašistom, i to samo zato što je otkrila zakulisnu igru, kako se vole predstavljati, uglađenih kulturnjaka. Iz kompletnog slučaja kristalno jasno se može razaznati da Alban Ukaj uživa status svete krave među sarajevskom kulturnjačkom kastom, a da Naša stranka u njihovim životima igra ulogu kulta. Vjerovati je da je jedan dio njih stao u zaštitu Albana Ukaja iz inercije, kako ne bi talasali, drugi kako se ne bi zamjerili Sabini Ćudić, dok to treći rade zbog zaštite vlastitih pozicija. Četvrti možda iz straha od fizičkog napada.
U međuvremenu, dok traje hajka na Belmu Lizde-Kurt, na službenim profilima SARTR-a na društvenim mrežama biva objavljeno da je Alban Ukaj dobitnik Nagrade za dostignuće u kinematografiji na 14. Međunarodnom filmskom festivalu u Prištini, valjda na takav način providno spremajući širu javnost na neke naredne poteze. Uprkos svemu, valja čestitati na hrabrosti malobrojnim pozorišnim i filmskim djelatnicima koji su, bez obzira na posljedice koje mogu pretrpjeti, odlučili glasno reći da su napadi na Belmu Lizde-Kurt nedopustivi te da njenoj ličnosti etikete koje joj prišivaju ovih dana naprosto ne pristaju.
