Antiamerikanizam je pojava koju generišu njeni konkurenti u skoro svako dijelu svijeta. Međutim, Balkan je izuzetak po ovom pitanju. Naime, u našoj "regiji" za rast antimaerikanizma zadnjih godina najodgovornija je upravo vanjska politika Amerike. Razloga je mnogo, a tome smo često pisali.

Nije samo Otvoreni Balkan u pitanju nego i favorizovanje pretenzija Zagreba - Beograda i Tirane na račun manjih susjeda i naroda. Da bi shvatili koliko je štetna takva američka politika potrebno je posjetiti da se takav prisutup u mnogim aspektima poklapa sa nastojanjima Moskve i Pekinga na Balkanu.

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista portala CdM, u tekstu Antiamerikanizam je Dao Rezultat? analizira ovaj fenomen koji je potvrđen i kroz američka istraživanja.

"Rezultati istraživanja Međunarodnog republikanskog instituta (IRI), po kome Crnogorci najveću prijetnju po svoju državu vide u SAD, trebalo bi da djeluje otrježnjujuće ne samo na nas i za Amerikance, nego i na cijelu transatlantsku zajednicu. Za vikend je u Crnoj Gori odjeknula vijest o godišnjem istraživanju koje IRI sprovodi svake godine u februaru ili martu. Radio Slobodna Evropa je izdvojila tablicu na kojoj su prikazane države koje se u zemljama Zapadnog Balkana percipiraju kao najvažniji saveznici, i, sa druge strane, kao najveća prijetnja", piše Filipović.

On podsjeća da Crna Gora je glasala za Srbiju kao najvećeg saveznika, i za Ameriku kao najveću prijetnju.

"Moja prva reakcija je bila “jesmo li vam rekli”, a onda sam odlučio da pogledam podatke i bolje se upoznam sa istraživanjem. Cijelo istraživanje možete pronaći na ovom linku. Osim ovog, ljudima su postavljena i druga mnogo važna pitanja. Dakle, istina je da najveći broj crnogorskih građana, njih 19 odsto, smatra Ameriku najvećom prijetnjom, ali je Rusija odmah na drugom mjestu sa 17 odsto. Iza Rusije je Srbija sa 10 odsto. Dakle, rusko-srpski udruženi poduhvat ima zajedno 27 odsto i dobro šiša Ameriku kao prijetnja."

Percepcija koga Crnogorci smatraju saveznicima je zabrinjavajuća i pokazuje duboku polarizaciju društva.

"Srbija je na prvom mjestu sa 32 odsto, slijedi Amerika sa 20 odsto, onda Rusija sa 9 odsto i Turska sa 6. Interesantno je da ni među prijetnjama ni među saveznicama nema zemalja članica EU, iako ogroman broj građana Crne Gore podržava ulazak u Evropsku uniju."

Autor kolumne poručuje da rezultati ovog istraživanja dokazuju, po njegovom mišljenju, da public relations strategiju SAD-a na Zapadnom Balkanu treba mijenjati i ne samo SAD-a.

"Posljednjih godina je iz najboljih namjera pokrenuta kampanja podilaženja (appeasment) srpskom javnom mnijenju na Balkanu, kako bi se dokazalo ono što je mnogima bilo očigledno – a to je da kolektivni, politički Zapad nije arhineprijatelj srpskog naroda. Međutim, upalo se u zamku da se srpski narod izjednačava sa trenutnim režimom i vladajućom i dominantnom ideologijom i sistemom vrijednosti koje propagira srpska vlast i većina parlamentarne opozicije. To je od početka i namjera Aleksandra Vučića, koji za sebe želi da prigrabi ekskluzivno pravo certifikovanja Srba u regionu. Srpska vlast kao da je uvela standarde po kojima se mjeri nečije srpstvo. Želeći da umiri vampira, Zapadna diplomatija je zadnjih nekoliko pokrenula kampanju otopljavanja odnosa sa Srbijom i Srpskom pravoslavnom crkvom iz najboljih namjera. Ono što se međutim dešava, je to da srpska vladajuća klika i ideologija koristi ovu novostečenu naklonjenost da lakše pritiska i bulinguje svoje susjede. Rezultat je da Zapad dobiva duplo golo jer ovakvo djelovanje postaje dvostruko štetno za ugled i kredibilitet Zapada."

On podsjeća da je antizapadni sentiment među Srbima rezultat višedecenijske indoktrinacije protiv Zapada, i da bi se ovaj resantiman iskorijenio potrebno je mnogo više od pukih PR strategija, potrebna je korjenita reforma obrazovanja, kao i strategija religijske deradikalizacije.

"Osim što nisu uspjeli da uvjere Srbe da su im prijatelji, jer dovoljno je da se baci pogled na to kako su ljudi u Srbiji odgovorili na ova pitanja (prijatelji Rusija 46%, Kina 14% – neprijatelji Amerika, Albanija i Kosovo preko 60%), da vam to bude kristalno jasno, Zapadna diplomatija je uspjela da izgubi dobar dio naklonosti tradicionalno naklonjenih javnosti Bosne i Hercegovine, Kosova i Crne Gore. Posebno štetnu ulogu ovdje igraju i ljudi koji su zbog političkih procesa u Crnoj Gori izgubili privilegije i pozicije, i zato zapaljivo hrane antizapadni sentiment u ovim javnostima, bivajući tako korisnim idiotima u službi interesa Rusije i Srbije. Jer slabljenje kredibiliteta Zapada najviše odgovara upravo Rusiji, koja teži da na Zapadnom Balkanu kreira nestabilnost i haos", zaključuje Filipović.