Politika je profesija koja je često u raskoraku s naukom, posebno historijom, ali i zdravim razumom. S druge strane glavno obilježje sporta su emocije. Kad se politika i sport pomiješaju s nacionalizmom, šovinizmom, populizmom i drugim sličnim -izmima svjedočimo tragikomičnim događajima i odnosima u društvu.
Ko se još sjeća 19. augusta 2021. godine i velike svečanosti, odnosno proslave 65. rođendana Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH i dominantnog lidera bh. Hrvata.
Taj su događaj zasjenile dvije vijesti. Prvo je pažnju javnosti je privukao Milorad Dodik dolaskom helikopterom na Bijeli Brijeg gdje igra Zrinjski, čiji navijači, takozvani Ultrasi, u ranijem susretu s Borcem u Banjoj Luci nisu mogli navijati sa obilježjima na kojima je šahovnica.
Svoj 65. rođendan Čović je iskoristio da predstavi porodični grb kojeg je ranije „zaštitio“ u Registru obiteljskih grbova Heraldic arta u Rijeci.
Takva praksa pokazuje samo jedno, a to je kompleks niže vrijednosti.
Fiksacija bh. Hrvata historijom se može prepoznati i u načinu kako je Zrinjski dobio ime.
Naime, mostarski Hrvati nošeni romantičarskim nacionalnim zanosom su 1905. godine u prostorijama Hrvatskog kulturnog društva Hrvoje u Mostaru, na čelu s profesorom Kuštrebom, osnovali "Đački športski klub", koji će 1912. godine prerasti u "Gimnazijalni nogometni klub" Zrinjski.
Ime kluba su dali po srednjovjekovnoj hrvatskoj plemićkoj porodici Zrinjski koja nema ama baš nikakve veze s Hercegovinom. Oni su se dokazali u borbama protiv Osmanlija, što je trebalo vratiti samopouzdanje hercegovačkim Hrvatima koji su tad još uvijek uglavnom bili u kmetskom položaju. Takvo programiranje budućnosti kroz falsificiranje prošlosti rezultiralo je rušilačkim djelovanjem koje je za cilj imalo kasnije brisanje prisustva Bošnjaka i islama na teritoriji koju je kontrolisala HVO i HV.
Ako čujete ili pročitate da komentator igračima Zrinjskog tepa da su "plemići" nek znate da je to historijska šovinistička konstrukcija koja je svoju tamnu stranu prema drugom i drugačijem pokazala rušilačkim djelovanjem paradržavne tvorevine Herceg-Bosne, sljednice NDH koja je osnovana na današnji dan prije 83. godine.
Ta politika je nastavljena kroz djelovanje HDZ-a i drugih hrvatskih stranaka uokvirenih u „udruženje građana“ pod nazivom Hrvatski narodni sabor, što je drugo ime za, u Hagu presuđenu na 111 godina, zločinačku Herceg-Bosnu i za nedosanjani san zvani „treći entitet“.
Na isti dan 1994. godine osnovana je navijačka grupa Ultrasi koja kroz nacionalističke poruke i nasilje provodi politiku UZP-a. Posramljeni navijač Zrinjskog uoči Bajrama najavljuje da bi mogle goriti mostarske džamije što je nastavak historijske prakse masovnih zločina serdara Stojana Jankovića i njegovih uskoka koji su poharali Mostar 1687. godine upravo na bajram. Tad su u Ali-hodžinoj džamiji ubijeni svi na bajramu prisutni Bošnjaci i kasnije zapaljeni, kao i mahala uz džamiju.
Nakon ovog događaja džamija je dobila naziv "Krava".
Derviš (Dedaga) Čengić, djed Safvet-bega Bašagića, popravio je 1868. godine ovu džamiju i za njeno održavanje zavještao dvije kuće i vrt. Priča se da je govorio: “Janković porušio, Čengić pogradio i načinio.” Džamija je ponovo stradala od namjernog požara 1922. godine i tada je prestala služiti svojoj namjeni. Munara joj je 1934. godine prenesena u Jablanicu i ozidana uz tamošnji mesdžid. Do 1955. godine vidjeli su joj se temelji i nekoliko nišana koji su se nalazili u haremu oko nje. Sredinom juna 2010. godine izvršena su arheološka istraživanja lokaliteta džamije i pronađeni njeni temelji. Na osnovu tih podataka, izrađen je glavni projekt za njenu obnovu. Ali-hodžina džamija uvrštena je na Listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Prema protokolu između Vakufske direkcije Islamske zajednice (IZ) u BiH i Direkcije vakufa Republike Turske o obnovi ili ponovnoj gradnji pet vakufskih objekata u Mostaru radi se na izgradnji Ali-hodžine džamije.
