Prije nekoliko mjeseci, na veliko iznenađenje ljubitelja tenisa u Bosni i Hercegovini, Aziz Kijametović, jedan od najtalentiranijih tenisera naše zemlje, odlučio je reći zbogom bijelom sportu. I sve to u dvadeset šestoj godini, kada se od njega najviše očekivalo. Razlog – stalni problemi s laktom zbog kojih nije mogao igrati na najvišem nivou i tako opravdati talenat koji je pokazao prije više od 20 godina na teniskim terenima u Tuzli.

Zizi, kako ga zovu mnogi, dolazi iz Živinica, a prve teniske korake započeo je rano, s pet godina, 2001. godine u tuzlanskom Teniskom klubu “Zmaj od Bosne”. Da je riječ o velikom talentu, potvrdile su titule državnog prvaka u svim starosnim kategorijama Teniskog saveza Bosne i Hercegovine: u12, u14, u16 i u18, gdje je bio bez premca. Prve ATP profesionalne bodove osvojio je sa 17 godina.

Po završetku srednje škole, teniski i akademski put nastavlja “Old Dominion University Virginia” u Americi, gdje studira Business Management, ali se i takmiči u prvoj univerzitetskoj diviziji SAD od 2015. do 2019. godine. U tom periodu biran je dva puta u MVP tima (2018 i 2019), te bio najbolji igrač konferencije C-USA (2018). Osvojio je prvo mjesto u Atlantskoj regiji u singlu (2018), te prvo mjesto u dublu (2015, 2017).

Vrativši se u domovinu u septembru 2019. godine, potpuno se posvećuje profesionalnoj karijeri, gdje u roku od šest mjeseci stiže do 752. mjesta ATP rang-liste najboljih tenisera svijeta. Tada osvaja i prvu ITF futures titulu. Nažalost, kao i mnogi mladi teniseri u svijetu, krajem februara 2020. godine zbog virusa korona njegova obećavajuća karijera zaustavljena je jer mogućnosti treniranja i igranja turnira nije bilo. I tada bosanskohercegovačka teniska nada iz Živinica donosi najbolju moguću odluku odlaskom na master studij na “University of Nottingham” u Nottinghamu (UK), gdje studira “Supply Chain and Operations Management”.

Nakon završetka studija ponovo se vraća profesionalnom tenisu, bilježi dobre rezultate na nekoliko ITF turnira, ali i obnavlja staru povredu lakta kada donosi najtežu odluku o prestanku bavljenja tenisom. Ostaje žal svih zaljubljenika u bijeli sport u Bosni i Hercegovini da Zizi ni izbliza nije dao tenisu u našoj zemlji što je mogao i što se od njega očekivalo. Pokazale su to i njegove vrijedne pobjede na ITF turnirima protiv vrlo talentiranih svjetskih tenisera te ravnopravna igra s puno jačim igračima na ATP listi, a to je bio tek početak. Covid-19 posebno je usporio rast i potvrdu njegovog raskošnog talenta na svjetskoj sceni, a povreda lakta  i definitivno onemogućila da bosanskohercegovački tenis dobije još jednu uspješnu priču, možda sličnu onu Damira Džumhura, Mirze Bašića, Tomislava Brkića, Nermana Fatića...

Dva vrlo neugodna i bolna prekida karijere, bez kontinuiteta u trenažnom procesu i nastupa na turnirima, uzdrmala bi i igrača iz moćnijih teniskih zemalja.

Kako god, u teniskim knjigama ostat će zapisano: Aziz Kijametović, Bosna i Hercegovina, najbolji plasman na ATP listi: 752. mjesto (februar, 2020). Od tenisa je u karijeri zaradio 15.344 dolara.

STAV: Odluka da prestanete s tenisom iznenađujuća je i bolna za ljubitelje bh. tenisa ako znamo da imamo malo talentiranih tenisera na ATP listi. Da li se baš morala donijeti i šta je bilo presudno?
KIJAMETOVIĆ: Odluka o prestanku vjerovatno je bila i najteža odluka koju sam morao donijeti u svom životu. Ljudi bliski meni znaju da već duži period imam problema s laktom. Gledajući unazad, u 2019. godini, po završetku studija u Americi, već sam bio podvrgnut operaciji lakta koja mi je znatno pomogla i omogućila da se takmičim na visokom nivou. Nažalost, polovinom 2022. godine ista bol se vratila i od tada je bila stalna borba jer lakat nije dopuštao da normalno treniram i takmičim se u kontinuitetu na profesionalnom nivou. Ova godina je od samog početka bila uglavnom obilježena posjetama doktorima i klinikama u Engleskoj, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zaključak ljekara bio je da je još jedna operacija jedini način za nastavak profesionalne karijere, ali ovoga puta dosta invazivnija i koja bi u slučaju neke greške mogla imati dugotrajnije posljedice. Nakon nekoliko veoma teških mjeseci odlučio sam da ne radim tu operaciju i s tom odlukom dolazi i odluka o završetku profesionalne teniske karijere.

STAV: Prošlogodišnji povratak na tour bio je obećavajući: ITF finale u Tunisu, potom polufinale i četvrtfinale, ali je tenis preskup za duže nastupe na ITF nivou (manje bodova i niske novčane nagrade). Koliko su i veliki finansijski izdaci utjecali na odluku da odložite reket?
KIJAMETOVIC: Da, po završetku master studija u Engleskoj, želja za dokazivanjem na teniskom terenu još je bila prisutna i ti neki prvi rezultati su to i potvrdili. Tenis je zaista preskup sport ako neko želi da se njime profesionalno bavi i mnoga odricanja su neophodna za bilo kakvu šansu za uspjeh. Prihvatio sam to kao nešto normalno i, iskreno, bio sam spreman živjeti takav život ako bi mi to omogućilo da idem na takmičenja.

STAV: Nakon Džumhura i Bašića te malo mlađeg Fatića, bili ste najveći bosanskohercegovački talenat svoje generacije. Je li bilo ikakve materijalne podrške iz Bosne i Hercegovine prilikom prelaska u seniore ili je sve bilo na roditeljima?
KIJAMETOVIĆ: Finansijski aspekt bavljenja ovim sportom je, rekao bih, uvijek bolna tačka svih nas koji dolazimo iz Bosne i Hercegovine. Velika odricanja su neophodna kako od igrača, tako i od cijele porodice. Nažalost, materijalne podrške u Bosni i Hercegovine nikada nije bilo i sve je bilo na mojim roditeljima. To je jedan od velikih razloga za moj odlazak u Ameriku na koledž, gdje sam dobio uslove za trening i takmičenja koja finansijski moja porodica ne bi mogla nikako priuštiti da sam ostao u našoj zemlji. Da sam ostao kući, vjerovatno bih se prestao aktivno baviti tenisom mnogo ranije. Bilo je pitanje ili otići na drugi kontinent ili se prestati ozbiljno baviti sportom koji volim. U mojoj glavi, odluka je bila jednostavna.

STAV: Po ATP rankingu prošle godine bili ste na pragu nastupa u Davis Cupu. Ostaje li žal što niste igrali za reprezentaciju Bosne i Hercegovine?
KIJAMETOVIĆ: Prošla godina bila je takva da sam po nekim mjerilima vjerovatno i trebao biti pozvan za reprezentaciju, ali šta je – tu je. Prolazeći kroz juniorske kategorije, uvijek mi je bila čast igrati i boriti se za boje naše zemlje i svakako da mi je bilo žao kada se taj poziv nije desio. Gledajući unazad, sve se dešava s nekim razlogom i ja sam to tako i prihvatio.

STAV: Tenis je jedan od najskupljih i najzahtjevnijih pojedinačnih sportova. Kada pogledate vlastiti put, šta biste iz sadašnje perspektive savjetovali, recimo Andreju Nediću, trenutno najvećoj bosanskohercegovačkoj teniskoj nadi?
KIJAMETOVIĆ: Imati prave ljude oko sebe koji imaju znanje i volju da prolaze kroz taj dugi i naporni put koji je neophodan u profesionalnom tenisu veoma je bitno. Sudeći po odličnim ovogodišnjim rezultatima, čini se da Andrej radi sve prave stvari i samo bih mu poručio da nastavi tako i neka nas sve učini ponosnim.

STAV: Teniska infrastruktura u Bosni i Hercegovini je slaba i kao da je sve manje talenata. Vidite li perspektivu za naš tenis kada reket odlože Džumhur, Bašić, Brkić...?
KIJAMETOVIĆ: Teniska situacija u Bosni i Hercegovini je, po mom mišljenju, više nego zabrinjavajuća. Došli smo do toga da je veoma teško organizirati obični nacionalni turnir za našu djecu, nebitno koja uzrasna kategorija. Državna prvenstva i završni masters turniri nerijetko se otkazuju i to je, nažalost, trenutna realnost tenisa u Bosni i Hercegovini. Imamo dosta talenta i vrlo je vjerovatno da će s vremena na vrijeme biti neki igrač ili igračica koji će iskočiti i napraviti dobre rezultate kao što su to napravili Damir i Mirza. Ali sigurno je da je velika promjena potrebna želimo li napraviti takvu okolinu da sistemski možemo iznjedriti ponekog među top 100 tenisera ili teniserki u kontinuitetu. Vrlo je bitno da mlađi naraštaji osjete da postoji podrška Teniskog saveza Bosne i Hercegovine i države i da nije sve samo na igraču i roditeljima.

STAV: Nema sumnje da je pametna i dalekovida bila odluka da uz tenis studirate u Americi za život nakon profi karijere. S američkom diplomom vjerovatno znate šta i kako dalje bez tenisa. Gdje se vidite za pet-deset godina?
KIJAMETOVIĆ: Da, obrazovanje je veoma bitno i odlazak na studije u Ameriku, a potom i u Englesku, gdje sam, osim studija, bio u prilici i dalje napredovati u tenisu, vjerovatno je jedna od boljih odluka koje sam napravio. Dolazeći iz države gdje su uslovi veoma limitirani i gdje je podrška saveza i države nepostojeća, ovo se čini kao jedna od boljih opcija i uopćeno odluka koju možemo donijeti za karijeru. Na kraju, obrazovanje ostaje s nama cijeli život. U narednim godinama bit ću više fokusiran na rad u struci jer želim steći više iskustva u tom dijelu profesionalnog života. I dalje ću se baviti tenisom, igrati lige u Evropi i vjerovatno poneki turnir, kako kažemo, za svoju dušu. Također, bavit ću se i trenerskim poslom jer imam želju da podijelim znanje koje sam stekao u dosadašnjoj karijeri.